Način na koji vlada Zorana Milanovića pokušava manipulirati javnošću počeo je zastrašivati. Uvijek sam se u svim svojim komentarima jako libio izricanja one prečesto zloupotrebljavane fraze o gebelsovskom pristupu informiranju, ali je ljudima koji su odgovorni za vladinu komunikaciju manje od godinu dana bilo sasvim dovoljno da me razuvjere. Pa eto: doktrina disfunkcionalnih i zločestih spinova koju prakticiraju oni najodgovorniji za premijerov i vladin imidž, toliko se odvojila od stvarnosti da je zaista počela sličiti na beskrupuloznu, obmanjivačku gebelsovštinu koja nema veze sa suvremenim oblicima komunikacije u društvima s izgrađenim senzibilitetom za temeljne demokratske standarde i principe.
Što drugo reći o ljudima koji su očigledno pokušali diskreditirati vlastite stranačke kolege, štoviše ministre, koji su, uzgred, izazvali takav tretman potpuno logičnom i društveno općekorisnom akcijom? Konkretno, kad su pomalo naivni i nadobudno-beskompromisni ministar obrazovanja Jovanović i njegov pomoćnik, gospodin Zelenika, izašli s blagim, kozmetičkim i sasvim prihvatljivim prijedlogom izmjena zakona o obrazovanju, dočekao ih je neviđeno degutantan unutarstranački spin koji je, sudeći prema svim dostupnim informacijama, smišljen pri samom vrhu vlasti. Naime, umovi kojima je iz osobnih, parcijalnih interesa zasmetao Jovanovićev i Zelenikin rad za opće javno dobro, podmetnuli su da su njihovi prijedlozi izašli iz dvorišta privatnih visokih škola. Jovanović i Zelenika gotovo su proglašeni korumpiranima ili barem potencijalno potkupljivima.
Nije toliko problem što su tom priglupom tezom napadnuti hrabri SDP-ov ministar i njegov pomoćnik. Problem je to što je ridikuloznim antiargumentima iznova zaustavljen barem mali koračić naprijed prema odgovornijem i kompetitivnijem obrazovnom sustavu. Najtužnije je od svega što ministar u vladi koji je otpočeo svađu s Jovanovićevim pomoćnikom u vladi nije ostao usamljen. Brzo je dobio saveznike iz profesorske svite koja se i te kako brine da parcijalni interesi profesorskih sinekura na javnim fakultetima ostanu jako dobro zaštićeni. Pri tome nisu vodili računa o tome da će Jovanovićev prijedlog dobiti gotovo fanatičnu potporu progresivnijeg i odlučnijeg dijela sveučilišnog svijeta, svih onih kojima je jasno da s promjenama u obrazovnom sustavu više ne smijemo čekati. Također, majstori zločestih spinova nisu baš računali ni na to da će Jovanovićev prijedlog dobiti do sada neviđenu potporu kroz formalno priopćenje Hrvatske udruge poslodavaca.
Tužno je da u Hrvatskoj nitko nije primijetio kako je najjači antijovanovićevski argument to da će njegov prijedlog kadrovski ojačati privatna učilišta nauštrb javnih. Molim? Pa što je u tome sporno? Nije li svima u interesu da privatna učilišta postanu kvalitetnija? Društva u kojima postoji samo javno nazivaju se diktaturama.
Sve ukazuje na to da opet na vlasti dežuraju kočničari koji će sve skupa prepakirati u neku novu spin priču.
Stvari u ovom trenutku postaju opasne. Spin-majstori aktualne vlasti počeli su činiti neke od stvari koje su se rijetko viđale čak i za dugogodišnje HDZ-ove politike zamagljivanja i samoobmanjivanja. Priče koje su vodile razotkrivanju katastrofalnih kadrovskih odluka pojedinih ministara počele su se pojavljivati u izvrnutoj, spiniranoj verziji u večernjim izdanjima konkurentskih novina. Postoje ozbiljne naznake da su čudni PR umovi, koji se zapravo nalaze u klasičnom, školskom potencijalnom sukobu interesa, počeli orkestrirati diskreditaciju ponajboljih i najpoštenijih hrvatskih novinara na temelju informacija isključenih iz konteksta. Ukratko, Vlada trenutačno nema politiku komuniciranja s javnošću, nego opasnu, eksplozivnu mješavinu spinova koja bi trebala nauditi svima onima koji su rekli nešto kritično o radu Vlade i njezina premijera.
Ako je ON pomiješao odlučnost i nepopustljivost s inatljivošću i tvrdoglavošću, onda bi mu netko to trebao iskreno reći i otići. Pa ako treba i javno. U suprotnom će postati žrtva vlastite gebelsovštine.
Mi znamo da dajemo sve od sebe za opću korist i javni interes. A vi?
