Najviše priznanje za istraživački rad u ekonomiji drugu godinu zaredom fokusira se na prava pitanja: Nobela za ekonomiju dobio je dva desetljeća dug angažman posvećen rješenjima za ublažavanje globalnog siromaštva! Nagrada drugi put u povijesti u ruke ide ženi: profesorici na MIT-u francuskog porijekla Esther Duflo, njezinu suprugu i kolegi s MIT-a Abhijitu Banerjeeju i profesoru s Harvarda Michaelu Kremeru.
– U samo dva desetljeća njihov novi pristup zasnovan na eksperimentima transformirao je ekonomiju razvoja. Uveli su novi pristup dobivanju pouzdanih odgovora o najboljim načinima borbe protiv globalnog siromaštva. Kao rezultat jedne od njihovih studija, više od pet milijuna djece u Indiji imalo je koristi od programa podučavanja u školama – stoji u obrazloženju odluke o nagradi koju je kao “pridruženu” kategoriju utemeljila Švedska narodna banka (Sveriges Riksbank) 1968., jer u oporuku Alfreda Nobela kategorija ekonomije nije uvrštena. Novac se, svejedno, dodjeljuje iz zaklade. Nakon što je lani ova nagrada otišla znanstvenicima koji se bave utjecajem ekonomije na klimu, Williamu Nordhausu s Yalea i Paulu Romeru s programa Stern School of Business na Sveučilištu New York, dileme o tome koji su najvažniji globalni gospodarski problemi nema: rastuća nejednakost i klimatska kriza ono su čime bi se znanstvenici, države i javnost trebali baviti više nego bilo čime drugim.
Zanimljivo je da je prva žena koja je dobila nagradu za ekonomiju 2009., Elinor Ostrom, također razrađivala ideje usmjerene na smanjivanje društvenih nepravdi: bavila se upravljanjem zajedničkim resursima, poučavajući da su tradicionalne zajednice stoljećima na kvalitetan način održavale zajedničko vlasništvo: lovna i ribolovna područja, šume, pašnjake, sustave za navodnjavanje, a i danas to bez vanjskog uplitanja uspješno rade znanstvene i istraživačke zajednice. Upućivala je na samoorganiziranje građana i dijeljenje zajedničkih resursa i zajedničkih vrijednosti, od kojih je na visokom mjestu bilo i očuvanje okoliša.
Komentirajući priznanje, Esther Duflo poručila je kako je osnova njihova rada pokušaj da se borba protiv siromaštva zasnuje na znanstvenim činjenicama jer ljudi koji im pokušavaju pomoći zapravo ne adresiraju dobro svoju pomoć, ne pokušavaju razumjeti dubinu uzroka siromaštva.
– Nas troje prošli smo stotine istraživanja, s nevladinim organizacijama, kako bismo zajednički zaokružili svoj rad. Nismo se bavili samo najsiromašnijima: i mnogi pojedinci u bogatim zemljama zabrinuti su zbog svoje pozicije u svijetu, smatraju da nemaju dignitet i mjesto koje zaslužuju. Pokušavamo se zauzeti i za ljude koji žive u bogatim zemljama koji nisu zapravo jako siromašni, ali isto imaju jako težak život, život s manje šansi – zaključila je Esther Duflo.