O njemu su mislili da mu baš i nisu sve na broju prije šesnaest godina, kad je posadio lijesku. Što će mu to kad može, ako već želi biti voćar, uzgajati jabuke, šljive i grožđe? Tako je mudrovala okolina. Uostalom, zašto bi sadio lješnjak kad raste uz gotovo svaku kuću i može se prodati iako ga nitko nije sadio, a u blizini sela su nasadi poljoprivrednog poduzeća Orahovica, kamo se godinama išlo paljetkovati, sve dok policija i zaštitari nisu uveli reda.
Skripta o uzgoju lješnjaka
Nije poslušao selo, slijedio je svoj plan pa je zasadio najprije tri-četiri hektara, dobiveni poticaj ulagao u kupnju zemlje i nove nasade. Sada je, sa sedam hektara na kojem je 3500 sadnica, najveći privatni uzgajivač lješnjaka u cijelom kraju. U svome rasadniku ima presadnice lijeske. Na još jednom hektaru posadio je orahe koji će uroditi plodom za nekoliko godina. Ekološki je proizvođač, s certifikatom, a zbog poljoprivrede posljednjeg je dana ovogodišnjeg lipnja dao otkaz na poslu na kojem je proveo gotovo 17 godina.
– Nisam više mogao raditi i jedno i drugo – kaže 44-godišnji Alan Turkalj iz Čačinaca.
Njegova supruga Danijela Vekić, po struci prodavačica, iz istog je razloga prije dvije godine dala otkaz u pekari. Sad su njih dvoje svoji gazde, kažu da puno rade, ali i da dobro žive i uživaju – ne u luksuzu nego u normalnom životu.
Lješnjake prodaju na kućnom pragu i putem društvenih mreža. Pakete šalju po cijeloj Hrvatskoj, nastoje ih poslati iz svoga mjesta, no pošta u Čačincima sada radi samo tri i pol sata dnevno, a Tisak se zatvorio pa se snalaze. Ipak, nije to bio razlog da poskupe – kilogram očišćenih lješnjaka i dalje stoji 50 kuna, a onaj u ljusci je 15 kuna. Uspijevaju sve prodati. Na Fejsu imaju mnogo pratitelja jer je Alan, kada je krenuo s uzgojem, napisao skriptu od 15 stranica u kojoj je detaljno opisao uzgoj lješnjaka. Onaj tko je lajkao stranicu, dobio je skriptu:
– I danas se ljudi javljaju i traže da im je pošaljem – kaže Alan.
Turkalj nam govori kako je završio opću gimnaziju, upisao pravni fakultet i ostao na tri ispita do kraja kad se financija situacija u obitelji zakomplicirala, zbog čega je naposljetku morao odustati od studija. Počeo je raditi pa je za prvu zemlju, sadnice i traktor podigao kredit.
– Lješnjak je dobra biljka, sada njegovu ljusku koristimo za loženje centralnog grijanja u kući, u kombinaciji s peletima. Prvih pet-šest godina s njim je mnogo posla, a nema uroda. Ali uspjeli smo. Prvi smo krenuli i trenutačno smo na ovom području najveći od malih proizvođača. Mislimo zadržati površine koje imamo, postaviti sustav za navodnjavanje i mreže protiv tuče. U bliskoj budućnosti bez toga neće biti ozbiljne proizvodnje. Posljednjih šest-sedam godina u ekološkoj smo proizvodnji. To je trend koji pratimo i s kojim ćemo nastaviti, što zbog nas samih, što zbog kupaca – kaže Alan pokazujući nam nasad rimskih okruglih i istarskih duguljastih lješnjaka u Čačincima.
Biljke su posađene u dvadeset redova dužine 400-500 metara. Svaka je zagrnuta piljevinom da se zadrži vlaga. Kopali su ovdje Turkaljevi bunar, došli do 40 metara dubine, no vode nije bilo. Naposljetku su napravili akumulaciju koju namjeravaju natkriti da voda ne isprava. Nasadi lješnjaka u obližnjem Rajinu Polju navodnjavaju se. Kad kupe plodove, rade to strojem koji usisa sve, i lješnjak i lišće. No bitno je da lješnjak maknu s tla da ne bi istrunuo. Kasnije drugim strojem odvoje plod od lišća. Ljuska se lomi strojevima, ali učinkovitost je 80 posto pa nakon stroja Danijelina majka s dvije prijateljice prebere i očisti ostatak. Zatim sve još jednom prije pakiranja prebere Danijela.
– Lješnjak u ljusci može stajati godinu i pol, no kod nas nikada ne ostane tako dugo. Čistimo ga po potrebi, prema narudžbama. Na tržištu se pojavila potreba za uzgojem sadnica lijeske pa imamo i njih. Godinu dana su u nasadu, onda ih vadimo i premještamo u školu gdje su još jednu godinu – objašnjava Danijela koja je zadužena za ovaj dio posla.
Ekološke sadnice prodaju po 20 kuna za komad. A zbog sadnica, smije se poljoprivrednica, još se nisu stigli vjenčati:
– Najprije smo govorili da ćemo se vjenčati kad budemo imali vremena, što je značilo od studenoga do veljače. A sad su nam upravo ti mjeseci zauzeti sadnicama – kaže.
Kivi veličine jabuka
Kad je Alan posadio prve lješnjake, nije još bio u vezi s Danijelom pa su se mještani čudili samo njemu. Sad kad u selu čuju da su on i Danijela počeli čupati stari vinograd, umjesto loze sade kivi te da će uskoro posaditi i smokve, Čačinci će imati dvoje čudaka.
– U dvorištu smo imali najprije posađen muški, a kasnije i ženski kivi pa sad beremo plodove, lani ih je bila puna gajbica – kaže Danijela. A kivi se raširio pokraj smokava čiji su plodovi dobrim dijelom veličine jabuka.
– Klima se mijenja, zime su sve blaže. Zašto ne bismo pokušali u Slavoniji posaditi kivi i smokve? Nastojimo tržištu ponuditi ono što drugi nemaju. Mislim da ćemo uspjeti. Širimo se koliko možemo, zdravo i organski – pripovijeda Alan dok pokazuje vinograd u kojem su počeli vaditi lozu i saditi prvih 50 sadnica kivija, koristeći se mrežom i stupovima iz vinograda:
– Sadnice stavljamo u svaki drugi red jer će se grane raširiti – objašnjavaju. Smokava će za početak posaditi 200.
– Što možemo, to i napravimo. Nismo od kredita, idemo polako – govori Danijela.
Iz fondova EU dobili su 15.000 eura, za što su kupili strojeve. Prošli su i na Mjeri 6.2.1 i namjeravali napraviti sušaru za voće i pogon za izradu tjestenine. Trebala je to biti investicija od 400 tisuća kuna, no u koroni je poskupio materijal i izgradnja bi ih sada stajala 200 tisuća kuna više pa će od te mjere odustati. Ali ne i od poljoprivrede zbog koje je nesuđeni pravnik Alan Turkalj završio i prekvalifikaciju, pa neka se smije tko hoće.
ma ne tako, posadit pšenicu i plakati za poticajima1