U Hrvatsku ponovno stiže Sumi Jo, korejska sopranistica svjetskog glasa, koja će 30. listopada u Lisinskom održati koncert s tenorom Ljubomirom Puškarićem i Zagrebačkom filharmonijom pod ravnanjem maestra Iva Lipanovića. Prije nekoliko godina ovu smo divu imali prilike slušati u Opatiji, gdje je nastupala s Orkestrom riječke Opere, a ovog puta uživat ćemo u njezinim izvedbama arija, recitativa i romanci iz opera Puccinija, Donizettija, Rossinija i brojnih drugih majstora.
– Volim hrvatsku publiku! Ljubitelji opere ovdje zaista poštuju i razumiju umjetnike i cijene dobru glazbu. Mislim da je važnost glazbe, pogotovo sada tijekom pandemije, veća no ikad. Ljudima je potrebna glazba i ovom koncertu se radujem ne samo zato što ću njime proslaviti 35 godina karijere, već i jer je ovo prilika da s publikom podijelim nešto lijepo. Vjerujem da će to biti divna večer. Mi izvođači sluge smo ljepoti, služimo ljepoti umjetnosti. I stoga svaki put kada stanem na pozornicu za mene je to prekrasno iskustvo, želim komunicirati s publikom i samo davati, davati, davati – strastveno nam govori Sumi Jo, koja jedva čeka ponovno posjetiti Hrvatsku, gdje je provela neke od najljepših odmora.
– Jedne godine proputovala sam cijelu vašu obalu autom! Divila sam se planinama, moru i nedirnutoj prirodi koju je stvorio Bog. Bilo je to jedinstveno i nevjerojatno iskustvo. Od toga je prošlo već više godina i veselim se ponovno diviti se ljepotama ove zemlje – kazala je.
Sumi Jo danas je jedna od najpoznatijih svjetskih koloraturnih sopranistica, majstorica bel canto pjevanja kojeg je usavršavala u domovini opere, Italiji. No, rođena 1962. godine u Seulu u Koreji, kao Jo Su-gyeong, nije oduvijek maštala da će postati operna zvijezda. Htjela je, otkriva nam, kad odraste biti – veterinarka.
– Moj san bio je postati veterinarkom jer obožavam životinje. Ali nisam imala izbora! Moja majka običavala je slušati Mariju Callas po cijele dane, 24 sata dnevno, 12 mjeseci u godini, i šalila se da sam se zbog toga ja rodila pjevajući – kroz šalu se prisjeća Sumi Jo.
Njena majka, velika ljubiteljica opere, i sama je u mladosti htjela postati pjevačica, a želeći svojoj kćerki pružiti mogućnosti koja ona nikada nije imala, od najmanjih nogu sve je snove i strast uložila u nju. Sumi je godinama vježbala i po osam sati dnevno, a nakon završetka umjetničke škole i studija pjevanja i klavira na Sveučilištu u Seulu, majka ju je poslala u Italiju.
– Iskreno, bila je to prava odluka. Drago mi je da me odlučila poslati u Europu u tako mladoj dobi, da učim i stječem iskustva. Ta iskustva nisu uvijek bila dobra, bilo je tu teških i intenzivnih razdoblja, ali sav se taj trud i rad isplatio i dao mi ovu nevjerojatnu moć da postanem prava umjetnica. Da, ponekad sam osjećala pritisak, ali na kraju dana ni za čim ne žalim. Bilo mi je suđeno da postanem umjetnica, a moja majka bila je vrlo inteligentna žena i to je uvidjela – otvoreno kaže.
Iako je Koreja, tvrdi Sumi, jedna od najkreativnijih i umjetnički raznovrsnih zemalja na svijetu, operi možda treba još malo vremena kako bi i tamo uzela maha. Kako bi razumjeli operu i klasičnu glazbu općenito, potrebno je ipak određeno obrazovanje i neko vrijeme kako bi je naučili slušati, smatra ona. Stoga je bilo potrebno da svoj izvanserijski glas usavrši u Europi, kontinentu u koji se zaljubila i koji joj je, kaže, toliko toga pružio. Danas živi u Portugalu, no uvijek se rado vraća kući, a posao je vodi u sve krajeve svijeta. A u trideset pet godina blistave karijere pjevala je u gotovo svim svjetskim opernim kućama, od newyorškog Metropolitana, preko Los Angelesa, Buenos Airesa i Beča do Pekinga.
– Moja je majka uvijek govorila: “Nije važno je li kazalište veliko ili malo i nije važno pjevaš li u najvećem gradu ili malenom selu. Ti si ono što čini to mjesto posebnim.” Mislim da je to vrlo važna životna lekcija za jednog izvođača i s tom sam mišlju proputovala cijeli svijet, pjevala u najpoznatijim opernim kućama i na malim ljetnim festivalčićima, a svaka izvedba za mene je bila neprocjenjiva. No, s posebnim se žarom sjećam koncerta iz 1986. u Salzburgu, gdje sam trebala nastupiti s Placidom Domingom i maestrom Herbertom von Karajanom. Nažalost, tek tjedan dana prije premijere, Karajan je preminuo. Iako smo izveli operu, svi smo bili shrvani i svih godina poslije, živo se sjećam te snage svojih osjećaja dok sam na pozornici istovremeno pjevala i plakala – ispričala nam je Sumi Jo.
Pa iako je svjetsku slavu stekla klasikom, ova izvanredna vokalistica ima itekako široke glazbene interese. Pjevala je u mjuziklima, crossoverima, izvodila K-pop i filmsku glazbu – njena pjesma “Simple Song Number 3” iz filma “Mladost” Paola Sorrentina bila je nominirana i za Oscar 2016. godine. Iako obožava melodramatiku opere i pjevati tragične heroine, što skromno smatra da joj prilično dobro ide, po prirodi je duhovita i zabavna osoba te joj je najdraže kada publiku može zabaviti.
– Volim i tužne priče, pjevati uloge poput Lucie Lammermoor, ali i mjuzikle, vedre, zabavne uloge. Jednostavno volim nasmijavati ljude, to sam ja! Živim za izazove i nova iskustva. Znam da postoje klasični pjevači koji su fokusirani samo na jedan aspekt glazbe, primjerice, pjevaju samo barok, samo bel canto… Ja nikada nisam to željela, da moram pjevati samo “Ariju Kraljice noći” do kraja života, mislim da bih umrla! – kroz smijeh zaključuje Sumi Jo.