Zdenka Kovačiček, jedna od naših najdugovječnijih pjevačica, ima novi studijski album, prvi nakon “To Be Zdenka” iz 2004. Njezina pjesma “Frka” iz 1984. prije nekoliko godina revitalizirana je obradom Nipplepeople, a i ta pjesma i “Ja sam žena (za sva vremena)”, izvorno objavljena 1999., govori da je trebalo nekoliko verzija da se poruka proširi eterom, a ponešto govori i o istrajnosti i tvrdoglavosti Zdenke Kovačiček. Ali, nažalost, još više o poziciji koje su ponajbolje domaće pjevačice imale tijekom karijera ako nisu bile uglavljene u općeraširenu i prostoproširenu estradnu matricu, ili ako nisu imale velike ambicije i energiju poput Josipe Lisac.
I Zdenka Kovačiček i Josipa Lisac počele su nastupati 1967. godine, a već prvih godina Kovačiček se našla u inozemstvu i taj njezin susret s bluesom, jazzom, soulom i funkom pratit će je čitave karijere, od jazz albuma poput dvostrukog “Happy Jazz” iz devedesetih, suradnji s inozemnim glazbenicima, sve do 2015. kad je objavila koncertni album “Zdenka pjeva Ellu i Lelu”, snimljen na nastupu u Lisinskom gdje se pozabavila pjesmaricom Elle Fitzgerald na jednom i Lele Kaplowitz na drugom disku, uz Joea Kaplowitza, Elvisa Penavu, Ratka Divjaka, Sašu Nestorovića, Ramona Reberšaka i Lelu Kaplowitz.
Ne računajući kompilacije kao što su “Zlatna kolekcija” ili “The Best of Collection”, njezin novi album “Konstatacija jedne mačke” (Dancing Bear) ne samo da je dugo očekivan proizvod nego i prilika da se provjeri koliko su u 12 pjesama Kovačiček i suradnici uspjeli “ugurati”, naglasiti ili promijeniti dominantne elemente duge karijere. Odmah valja reći, odličan rezultat podjednako je potaknut Zdenkinim vokalom, ukupnom vibrom, ali i sjajnom sviračkom ekipom Greenhouse Blues Banda, autorima poput starog suradnika Marka Tomasovića i Daniele Borovnjak, Slavice Maras (autorice teksta naslovne pjesme) te producenta i aranžera Hrvoja Grčevića koji je album snimio u legendarnom studiju Janka Mlinarića Troolog i dobio zvuk kao da su bili u studijima Muscle Shoals u Alabami.
Otprilike kao kad album u Americi snimi Etta James, ili kad Jerry Wexler i Barry Beckett produciraju Dylanov gospel-album “Slow Train Coming”, “Konstatacija jedne mačke” svirački je i pjevački pravi korijenski album punog zvuka i razrađenih aranžmana, posvećen idiomima soula, bluesa i jazza, ali zabavan, sa zanimljivim tekstovima koji govore o ženskom pitanju na tragu starog stiha “ženska prava hoću”.
Album sam slušao na CD-u, ali sam svejedno otišao na Apple Music, gdje ispod njene diskografije, u rubrici “similar artists”, piše: Vanja Lisak Trio, Josipa Lisac, Mišo Kovač, Parni valjak, Bijelo dugme. I to pokazuje koliko je teško ispravno brendirati nečiju diskografsku karijeru i zašto se povratnički album Kovačiček mogao očekivati s određenom skepsom, ali su, srećom, pameću i zdravim razumom, svi uključeni u nastanak albuma “Konstatacija jedne mačke” odabrali ispravan pristup.
Nekoliko singlova objavljivano je prije samog albuma, od prvog “Jutarnja frka”, preko “Pozitivan primjerak” s Remi, “Aduta” koji jedini iskače u latinoamerički zvuk, “Love, Love, Love” s kojom je konkurirala na lanjskoj Dori, do nedavno objavljenog dueta s Davorom Gopcem “Jaka”. Na albumu je pridodano još šest pjesama, uključujući i duet “Tvoje usne” s Matijom Cvekom, ali bez obzira na vremenski razmak objavljivanja, sve zvuči koncepcijski artikulirano i fino zaokruženo.
Za razliku od ekstravagantne Josipe Lisac koja stilski proširuje radni teren, Zdenka Kovačiček odabrala je “mirniji” put, ali odlično realiziran. Naime, “Konstatacija jedne mačke” pravi je izlog tradicije prebačene u današnje vrijeme Stax-soula, R’n’B-ja, jazzy balada i funka, snimljen s iskusnom postavom glazbenika i aranžerom i producentom Grčevićem.
Popunjen majstorski odsviranim dionicama, čvrstom ritam sekcijom, naslagama puhača i klavijatura, album donosi i glas Zdenke Kovačiček koji bez prenemaganja, suvislo i staloženo nosi žanrovski ne baš tako čest pristup kod nas, bez da zazvuči umjetno ili isforsirano. Još bolje, tekstovi prožeti ironijom, osobnim iskustvima, razmišljanjima i duhovitim opaskama zbrajaju višegodišnje iskustvo glavne zvijezde, ali ne tonu u patetiku ili doslovnost. Odličan duet s Davorom Gopcem u netipičnoj pjesmi “Jaka” nedavno je najavio album, a Gobac se zapravo mogao pojaviti u nekoj očekivanijoj pjesmi albuma, na kojem ima dovoljno raspojasanosti, ritma i bluesa, pa i jačih gitarističkih rifova. No, najvažnije, “Konstatacija jedne mačke” nije staromodan album, već u ovo doba retromanije svjedoči o sjajnoj pjevačici koja je sa suradnicima uspjela sve ono što je uobičajeno u Americi napraviti tu kod nas. Promišljenu korijensku ploču s brojnim žanrovima, ali i tekstovima koji govore puno toga, a da sve skupa ne zazvuči kao iskonstruirano povlađivanje “stranoj” glazbi, već kao životno opredjeljenje Zdenke Kovačiček.