Skupna izložba jednog umjetnika u Umjetničkom paviljonu

Likovna kritika Bojana Šumonju po vokaciji svrstava u postmoderniste pa se, posebice u njegovim ranim radovima, primjećuje utjecaj Picassa, Velázqueza, Goye. No on te velike majstore samo dodiruje, citira ih na svoj način. Slike mu vrve snoviđenjima, fantazmagorijom, sarkastičnim humorom. On upozorava na probleme današnjice iako, kada ga pitate ‘može li umjetnost mijenjati svijet’, ispaljuje: “Apsolutno ne! Da bi to mogla, trebala bi promijeniti paradigmu iz korijena.” Rođeni Puljanin likovnu akademiju završio je u Veneciji. Smjer kiparstvo. No ono je ostalo u drugom planu, kaže, čekalo je da se slikarstvo ispuca pa tek sada dolazi njegovo vrijeme kiparstva. Do te kiparske eksplozije, zatječemo ga u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu u radnoj atmosferi. Postavlja tamo još jednu samostalnu izložbu, u slikarstvu neočekivano nazvanu “Omnibus/skupna izložba jednog umjetnika”, a otvorenje je večeras.

Strip je bio moja inicijacija

– Wikipedija omnibus tumači kao format koji se sastoji od više dijelova koji funkcioniraju kao samostalne cjeline. “Različite epizode okvirno može spajati opća tema, mjesto ili vrijeme radnje, likovi, režiser ili autor književnih predložaka, a epizode se znaju razlikovati po stilu, pa i žanru.” Iako je omnibus termin koji se vezuje uz film i literaturu i koji, koliko mi je poznato, nije ušao u “slikarsko polje”, učinio mi se vrlo prikladnim za ovo što će biti izloženo u Umjetničkom paviljonu. Radi se o nekoliko različitih “kolekcija” koje su povezane likovima koji se pojavljuju i prožimaju – objašnjava Šumonja pa otkriva da omnibusom zaziva i referencije na filmove jer bit će izložena i serija slika koja se bavi Busterom Keatonom, majstorom filmskog omnibusa, što je svojevrstan omnibus u omnibusu.

Ključ po kojem bira likove, filmove i crtiće na koje se slikarski naslanja “junaci” su koji ga prate od njegovih slikarskih početaka i evoluiraju ili stagniraju zajedno s njime.

– Na mojim slikama ima i stripovskog jezika jer strip je bio moja artistička inicijacija i moj prvi kontakt s crtežom i slikom. A okidači su bili mnogi, od Disneya, Richarda Corbena, Leeja Falka, Galliena Ferrija, Stefana Tamburinija do Moebiusa, Hermanna… – kaže slikar.

Dodatak “omnibusu” u naslovu je “skupna izložba jednog autora” što odaje Šumonjinu sklonost raznim tehnikama i stilovima. Ipak, kada ga pitam što smatra karakterističnim kao svoj autorski potpis, odgovara: – Želio bih da je to magija ili moment iznenađenja, neočekivani obrat, bijeg od sebe. Ono kad se čudiš sam sebi kako ti je nešto uspjelo.

Na izložbi ćemo vidjeti i ciklus “Ovce” kojima komentira našu socijalnu zbilju. Metaforički poručuje da smo izgubili individualnost i postali dio zabludjelog, poslušnog stada. I tu nije kraj društvenoj angažiranosti.

– Vidjet ćete i slike ciklusa “Nema ničeg uzvišenijeg od predati se beskonačnom” iz ciklusa “Prevara” – ukradene scene ili umjetnosti na tragu hrvatske društvene pragme, zatim iz ciklusa “Svjetovi u kojima nisam siguran da bih dugo boravio”, iz ciklusa “Renderi” i iz “One dollar bill” u kojem slikam s prijateljem i slovenskim slikarom Markom Jakšeom – objašnjava dok nam pažnju privlači slika “Odlučite sami” na kojoj ljudi zabijaju glavu u pijesak.

– To je blaga slika iz spomenutog ciklusa “Prevara”, nazvanog tako jer se radi o ciklusu ukradenih slika s interneta prevedenih u “slikarstvo”. Ta slika govori o fenomenologiji ljudske vrste koja sabijena u razne skupine (narode, pripadnike neke religije...) tumači svijet i njegove fenomene na temelju prioriteta čopora s kojim zavijaju – govori Šumonja pa u tom kontekstu na pitanje što ga od onog primijećenog u društvu iskreno plaši kaže:

– Sklon sam gledati ljudski život na zemlji kao videoigru koju igraju neki eleviraniji entiteti. Kad igri dođe kraj, idemo na drugi level. Uglavnom, pokušavam živjeti u sadašnjem trenutku i ne baviti se predviđanjem apokaliptične budućnosti pa tako i moji radovi nisu vizije budućnosti, ali ne kažem da tako nekome ne mogu izgledati.

Kao mali šio je krpene lutke

Likovni talent naslijedio je od mame i tate, a obrve mu podiže opaska da smo čuli da je još kao dječak šio krpene lutke.

– Odakle vam ta informacija? To skoro nitko ne zna! Što se tiče mojih kasnijih likovnih koraka, prva ozbiljna izložba bila mi je skupna izložba “Bevilacqua la Massa” u Veneciji dok sam bio student treće godine akademije. Izložio sam portret svog oca u stakloplastici, glini i slami – prisjetio se studentskih dana u za mnoge idiličnim i kreativno eksplozivnim 80-im godinama.

Kritičari s početka priče kažu za Šumonju i da je postmodernist koji nikada nije u trendu. Što to znači?
– Pretpostavljam to da nisam upadao u modne zamke jer je za mene umjetnost izvanvremenska i protupovijesna i radije bih bio izvanvremenski nego suvremeni umjetnik – govori dok izvodi zadnje poteze na postavu pa kaže da je pripremajući izložbu za Umjetnički paviljon slikao gotovo svaki dan posljednjih sedam mjeseci. Rezultat tog rada može se razgledati do 1. rujna do kada je izložba otvorena.