Davor Dmitrović prije mjesec dana obranio je diplomski rad na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, dan prije otvorio je svoju prvu samostalnu izložbu ogromnih (3,5x5 metara) monokromatskih radova “Dođe tako čovjeku”, a na završnoj je izložbi studenata Akademije, na koju sam otišla po zadatku da nađem “neke dobre mladce koje ćemo kupovati za deset godina”, Dmitrović izložio svoje grafike.
Suprotnosti u skladu
Ta serija grafika, koja mi je odmah zapela za oko, simpatično je nazvana “Olimpenijada”. Lako je pogoditi zašto – na jednoj slici penis služi kao motka za skok u vis, na drugoj kao mrežica za ping pong, a na trećoj prepona za žensku olimpijsku utrku izrasta upravo iz prepona bradatog muškarca.
– Prvi takav rad nastao je kao zafrkancija za Dan žena, ali počeo sam ih ozbiljno raditi nakon što sam na trećoj godini studija otišao na razmjenu u Letoniju. Tamo, a i u Hrvatskoj, kad sam se vratio, nagledao sam se izložbi koje su bile besmislene, besadržajne i više su djelovale kao neko izdrkavanje autora za što bi ti trebale tri diplome da uopće shvatiš o čemu se radi, a tek bi onda shvatio da se tu zapravo ne događa ništa supstancijalno – kaže nam Davor.
Zadao si je potom novi cilj. Htio je napraviti rad koji će zadovoljavati njegova tri uvjeta:
1. Da on sam bude zadovoljan i estetikom i porukom.
2. Da promatraču na prvi pogled bude jasno što se na slici događa.
3. Da bude humorističan, a da opet u sebi nosi nekakvu umjetničku vrijednost.
– “Olimpenijadu” sam prvenstveno radio sebi za dušu, da zabavim ljude, da se dobro osjećaju, da se nasmiju. I drago mi je što vidim da sam zapravo uspio u tome – kaže Davor i dodaje da su ga ljudi, pogotovo stariji, ipak često pitali “što to njemu sad znači”.
Na to je pitanje odgovor jednostavan i jasno vidljiv – dva su suprotna pola (u ovom slučaju spola) prikazana ne u suprotstavljenom odnosu, već u međusobno podupirućem.
– Bez “nje”, bez ženske osobe na slici, to je samo lik s kurcem u ruci. A kome je to zanimljivo? – pita se Davor.
Jedna i druga strana, dvije suprotne, a jednake energije, u njegovim se radovima skladno nadopunjuju, a jedno bez drugog nema smisla.
– Možemo to usporediti sa sviranjem klavira: lijeva ruka svira različito od desne, ali obje sudjeluju i stvaraju istu skladbu – elegantno je to opisao Davor.
Pratite ga na Instagramu
Svoju je fascinaciju dualizmom, kako u odnosima tako i u samom sebi, Davor pretočio i u svoje diplomske radove, spomenute monokromatske divove.
– Nisam ove serije radova povezao vizualno, već filozofijom iza njih. Koristio sam odbljesak i tamu da bih došao do onog što želim, prikazivanja dualizma. Ipak, ne mislim da sam time otišao u “konceptualu”. Htio sam jednostavno da budu tako veliki da se izgubiš u njima. Kad staneš pred to, da te sama veličina proguta i poklopi. Ja jesam objasnio o čemu se tu radi, ali i radovi sami to vizualno opravdavaju – zaključio je naš sugovornik.
Nakon završetka studija Davor i dalje ne miruje. Ovog ljeta prvo izlaže “Olimpenijadu” u Dalmacijalandu u Jelsi, galeriji koja je dom drugom hrvatskom i prvom hvarskom superjunaku Lavandermanu. Zatim, u rujnu, upisuje četverogodišnji doktorski studij, i to ni više ni manje nego u Kini. Zašto baš Kina? Ne zna ni on – nikad prije nije razmišljao o tome i sigurno će biti izazovno, ali kada mu se već pružila prilika, i to da radi na jednoj od najboljih kineskih akademija, objeručke ju je prihvatio. Dok bude u Kini, a i do tada, njegove radove možete pratiti gdje drugdje nego na Instagramu. Iako tvrdi da, kada bi mogao pucnuti prstima i izbrisati društvene mreže, to bi i napravio, zasad je svijet takav kakav jest pa je i on pokleknuo, ili se možda – prilagodio, jer, kako kaže, Instagram je odlična platforma za oglašavanje. Bilo kako bilo, ne morate čekati deset godina da biste kupovali Davora Dmitrovića.
