Galerija Klovićevi dvori 28. studenog otvara izložbu “Umjetnost i život su jedno: Udruženje umjetnika Zemlja 1929.-1935.” autora dr. sc. Petra Preloga kojom se obilježava 90 godina od osnutka Zemlje. Izložba broji više od 200 slika, crteža, skulptura, listova iz grafičkih mapa i arhitektonskih nacrta te fotografija. Posudbe su došle i iz Beograda, Novog Sada, Šida, Sarajeva, Beča te svih naših najznačajnijih ustanova, od HAZU, Moderne galerije, Muzeja naivne umjetnosti do muzeja iz Rijeke i Splita. Prošlo je 48 godina od turbulentne 1971. i posljednjeg kritičkog predstavljanja djelovanja Zemlje tako da neke od ovdje izloženih slika u Zagrebu nisu viđene već pedesetak godina, a neke nikada, što izložbi, uz intrigantnu činjenicu čestog progona i zatvaranja zemljaša, daje posebnu težinu.
Izložba počinje predzemljaškom fazom koja daje smjernice ciljeva onoga što će Zemlja postati. S jedne strane djeluju Leo Junek i Krsto Hegedušić koji, družeći se u Parizu, promišljaju o osnutku grupacije drugačije od svega što je do tada postojalo na hrvatskoj umjetničkoj sceni, a koja bi bila društveno angažirana, uz nastojanje da nađu likovni izraz nezavisan od inozemnih utjecaja. S druge strane djeluju mladi umjetnici poput Otona Postružnika i Ivana Tabakovića iz čijih je djela vidljivo što je te umjetnike zanimalo i čime će se Zemlja baviti, a to su prizori iz birtija, svakodnevica, pijanci, prosjaci, napastovanja, kurtizane, svadbe, život periferije, seljaka, grada, kritika društva, naglašavanje problema siromaštva, pa čak i sport. Ukratko, Zemlju zanima susret s tadašnjom stvarnošću.
Sama Zemlja nastala je 25. veljače 1929., mjesec dana nakon što je uvedena diktatura kralja Aleksandra u Kraljevini SHS i u razdoblju svjetske ekonomske krize. Na čelu s predsjednikom Dragom Iblerom i tajnikom Hegedušićem, Zemlja postaje jedna od ključnih hrvatskih umjetničkih skupina međuratnoga razdoblja pa i jedinstvena pojava u nacionalnoj umjetnosti jer ne postoji skupina koja je poput njih, temeljem čvrstog i razrađenog programa, uspjela okupiti tako velik broj slikara, kipara i arhitekata. Bili su organizirana mreža lijeve političke orijentacije i izrazito društveno angažirana. S druge strane, djelovanje Zemlje pripadalo je i domeni kulturnog nacionalizma jer je jedan od važnih programskih ciljeva bio stvaranje autohtonog nacionalnog umjetničkog izraza.
Zemljaši su okupili niz imena pa ćemo u Klovićevim dvorima vidjeti mnoga od njih: od Lea Juneka, Otona Postružnika, Marijana Detonija, Ivana Tabakovića, Ede Kovačevića, Ernesta Tomaševića, Željka Hegedušića, Ivana Generalića, Vilima Svečnjaka, Fedora Vaića, Branke Frangeš Hegedušić, Vanje Radauša do Drage Iblera, Drage Galića, Mladena Kauzlarića, Lavoslava Horvata, Stjepana Planića, Zdenka Strižića...
Ciljevi su im bili izmijeniti kapitalističko društvo, približiti se zapostavljenom društvenom sloju, aktivno ga uključiti putem umjetničkog stvaralaštva u društveni život te unaprijediti načine njegova stanovanja. Ideološki habitus Krste Hegedušića – središnje osobnosti udruženja – odredio je i osnovna obilježja Zemlje kao pojave. Ne čudi stoga da je upravo njegovim crtežima, posebice onima koje je nacrtao u zatvoru, na izložbi posvećena jedna čitava soba.
– Zbirka crteža Krste Hegedušića “Podravski motivi” imala je posebnu ulogu u povijesti Zemlje. Godine 1933. izlazi knjižica s 34 njegova crteža za koju predgovor piše Miroslav Krleža. U njemu Krleža daje do znanja da su umjetnikov talent, njegova sloboda i individualnost najvažnije stvari u umjetničkom stvaranju, a takav pogled u tadašnjem korpusu intelektualne ljevice izaziva neku vrstu raskola. Uspjeli smo za izložbu skupiti dobar dio crteža upravo iz “Podravskih motiva”, a među njima su i crteži njegova uzničkog ciklusa nastali u zatvoru. Valja znati da je za postojanja Zemlje Hegedušić uhićivan tri puta zbog, kako su navodili, djelovanja protiv države – kaže dr. sc. Petar Prelog.
Nastojali su naglasiti, govori Prelog, loš odnos državnog aparata prema seljacima pa je u tom smislu lajtmotiv cijele izložbe i Hegedušićeva slika “Rekvizicija” iz 1929. koju je izlagao nekoliko puta. Čak i u Parizu, što je dokaz koliko mu je ta tema, pa i pod cijenu gubitka slobode, bila važna.
Od samog osnutka Zemlji se priklanjaju i kipari Frano Kršinić i Antun Augustinčić, a kasnije i nešto mlađi Vanja Radauš koji je bio i sjajan crtač. U tom segmentu izložbe vrijedna pažnje je Radauševa zbirka crteža nastalih tridesetih godina, koji do ove izložbe nisu izlagani. Osim toga, u okviru “eksperimenta” Krste Hegedušića dogodio se unutar Zemlje još jedan važan moment, 1929. osnovana je seljačka slikarska škola u Hlebinama. Tada stasaju i prvi slikari hrvatske naive, Ivan Generalić i Franjo Mraz.
Zbog stavova koje su forsirali zemljašima je, logično, policija zatvarala izložbe, njihovu djelatnost pratile su tajne službe, smetali su desnici, ali i dijelu ljevice pa im je 1935. i definitivno zabranjeno djelovanje. Ova izložba posjetiteljima će pokazati svu širinu njihove umjetnosti, uvjeriti ih da Zemlja nije bila dogmatična, da su njezini ciljevi bili plemeniti i usmjereni na uključivanje najsiromašnijih u kulturni život, ali i koliko su te ideje važne i danas.•