Da legenda o velikoj hrvatskoj opernoj primadoni Ljiljani Molnar Talajić rođenoj u Bosanskom Brodu i dalje živi, svjedoči i neuobičajena monografija nazvana “La Molnar” koju je objavila nakladnička kuća Beletra. Zašto neuobičajena? Pa zato što ima dvojno, i to netipično autorstvo koje je omogućilo i objektivni i subjektivni prikaz jedne iznimne karijere o kojoj se već desetljećima raspravlja u krugovima ljubitelja opere, i to i puno dalje od hrvatskih i bosanskih granica.
Jedan autor je Dalibor Talajić, svestrano obrazovani umjetnik, najpoznatiji kao autor Marvelovih stripova, koji je sin preminule i nezaboravljene primadone čiji će lik ove godine Hrvatska pošta objaviti i na svojoj poštanskoj marci u ediciji “Znameniti Hrvati”. Druga autorica, zadužena za biografiju omiljene sopranistice, dugogodišnja je glazbena kritičarka i publicistkinja Jagoda Martinčević, koja je urednički i potpisala knjigu.
Dalibor Talajić koji je objavio i knjigu “Most ponad burne rijeke” te se iskazao i u literarnom fahu, u svojim je više nego emotivnim sjećanjima na majku (Ljiljana je umrla u Zagrebu, u bolnici Sestara milosrdnica 17. rujna 2007. godine u šezdeset i devetoj godini života) sjajno opisao sve ono što velike primadone kakva je bila i Ljiljana Molnar Talajić vole prikriti od ljubopitljive javnosti.
Daliborovi zapisi su krajnje autentični i potresni kada bez zadrške, ali s puno poštovanja i emocija pripovijeda o svim onim poteškoćama kroz koje prolaze gošće najvećih svjetskih opernih scena na kojima se susreću i s podmetanjima i ljubomorama. Britak je Talajić i bez dlake na jeziku i kada piše o Ljiljaninim ljudskim dilemama, zdravstvenim problemima, trajnom iskušavanju fizičkih i psihičkih mogućnosti, ali i suočavanju s dramatičnim promjenama na glasnicama.
Tekstovi Jagode Martinčević objektivni su koliko to mogu biti, jer je i ona osobno poznavala Ljiljanu Molnar Talajić, te su, iako jedna pjevačica, a druga glazbena kritičarka, s godinama izgradile i prijateljstvo. A doista nije bilo lako ne potpasti pod zarazni šarm neposredne Ljiljane Molnar Talajić koja nikada nije trebala glumiti primadonu jer je primadona doista i bila. A potpuno je nemoguće bilo ne cijeniti njen plemeniti, izvanserijski, bogomdani topli glas kojemu su se divili najveći dirigenti Ljiljanina doba i koji su na svojim pozornicama htjeli slušati i najmoćniji direktori svjetskih opernih kuća.
Punih petnaestak godina druge polovice prošlog stoljeća ime Ljiljane Molnar Talajić sjajilo je zlatnim sjajem u razmaženom svijetu opere. Pjevačica školovana u Sarajevu, u čijoj je operi i stasala kao umjetnica, trebala je dobrih deset godina da bi se počela penjati na najslavnije pozornice. Njezina ulaznica za povlašteni svijet opernih primadona bila je uloga Aide koju je prvi put pjevala 1968. godine, da bi već godinu nakon toga u toj zahtjevnoj, ali paradnoj sopranskoj ulozi briljirala na festivalu Maggio musicale fiorentino u Firenci na poziv slavnog dirigenta Zubina Mehte.
Kao Aida nastupala je već iste godine u Beču s nedavno preminulom Biserkom Cvejić kao Amneris, pod ravnanjem našeg Berislava Klobučara u predstavi u kojoj je Ramphis bio Zagrepčanin Tugomir Franc. A onda je Aidu pjevala u Metropolitanu (osamnaest puta), veronskoj Areni, milanskoj Scali i londonskom Covent Gardenu. Jedanaest je puta bila Aida u Beču, u kojem je ipak najčešće pjevala Leonoru iz Verdijeva “Trubadura”, i to čak dvadeset i osam puta!
Šteta što je na sceni zagrebačke Opere nastupala relativno rijetko, ali zagrebačka publika i danas pamti njezin znameniti nastup u Bellinijevoj “Normi” s još jednom velikom opernom umjetnicom Dunjom Vejzović. Nije slučajno da se i na naslovnoj stranici monografije “La Molnar” nalazi fotografija Vladimira Pondelaka iz te naveliko i opravdano hvaljene predstave.
Jako je dobro da su autori monografije njezinim kupcima omogućili i preslušavanje dvostrukog albuma “Veliki hrvatski interpreti – Ljiljana Molnar Talajić”, kako bi se i oni koji nikada uživo nisu slušali Ljiljanu Molnar Talajić mogli uvjeriti u božanstvenu ljepotu tog moćnog, a opet eteričnog soprana kojem nije bilo premca i kojem se cijel op operni svijet divi do današnjih dana.
Primadona Ljiljana Molnar Talajić - primadona s dušom i velika umjetnica.