Mjesec hrvatskog jezika, koji Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje obilježava od 21. veljače do 17. ožujka, bliži se kraju. Iako su ih ove godine epidemiološki uvjeti prisilili da svoje aktivnosti prebace u virtualnu sferu, naši znanstvenici uspjeli su održati niz predavanja osnovnoškolcima i srednjoškolcima iz svih krajeva Hrvatske. A budući da su baš ovih dana novotvorenice u hrvatskom jeziku predmet živahnih rasprava, odlučili smo s jezikoslovcem dr. sc. Željkom Jozićem razgovarati o nekima od najpoznatijih rječotvoraca u našoj povijesti.
– Poznato je da je u povijesti hrvatskoga jezika, počevši s Pavlom Ritterom Vitezovićem i Ivanom Tanzlingherom Zanottijem, našim ranim leksikografima s kraja 17. stoljeća, postojala sklonost jezičnom čistunstvu, odnosno zazor od riječi stranoga podrijetla. Takve su se jezične tendencije, koje su širom otvarale vrata stvaranju neologizama, odnosno stvaranju novih riječi, nastavile i u 18. st. s Antunom Kanižlićem i Matijom Antunom Relkovićem, a posebno su se razbuktale u 19. st. za vrijeme i nakon industrijske revolucije zbog razvoja brojnih znanstvenih disciplina, ali i društva općenito, što je iziskivalo pojačan jezikoslovni rad u području rječotvorja – kaže nam Jozić.
Ti su nam stari leksikografi u nasljeđe ostavili brojne riječi koje danas svakodnevno koristimo i za koje ne bismo ni posumnjali da su nekoć bile novotvorenice. No njihovim su suvremenicima zvučale pokatkad ružno i nespretno – a neki jezikoslovci nazivali su ih i barbarizmima! Neke od njih skovao je u 19. stojeću naš najveći rječotvorac Bogoslav Šulek, koji je objavio „Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja“ te u njemu donio na stotine novoskovanih riječi, a uz njega su djelovali još Ivan Mažuranić, Jakov Užarević, Fran Kurelac…
– Manje je poznato da je ban Ivan Mažuranić s Jakovom Užarevićem stvorio neke od danas uobičajenih riječi kao što su sladoled, kišobran, nosorog, velegrad, računovodstvo, veleizdaja i brojne druge. Zanimljivo je i da je prvi predsjednik JAZU dr. Franjo Rački bio rječotvorac te je predlagao nazive za kemijske elemente, no nijedan od njegovih prijedloga nije danas u uporabi, primjerice glinjak za aluminij, gušnjak za dušik ili hladnjak za kadmij – otkriva nam.
No svakako je najimpresivniji, kaže, spomenuti Bogoslav Šulek, jezikoslovac koji je i danas sinonim za stvaratelja novih riječi. Što je još zanimljivije, Šulek, poznat i kao osnivač hrvatskog znanstvenog nazivlja, bio je rođeni Slovak, a hrvatski jezik naučio je tek s 20 godina! Danas ne znamo točno koje je riječi Šulek sam stvorio, a koje možda preuzeo iz nekih starih rječnika, ali brojne njegove novotvorenice sada su dio hrvatskog standardnog leksika. Među njima su domobran, kolodvor, padobran, pustolov, tvrtka, podneblje, nakladnik, ozračje, tlakomjer, plin, časopis, naslov, pošiljka… A dok nazivi za kemijske elemente Franje Račkog nisu bili prihvaćeni, Šulekovim tvorenicama – kisik, vodik, ugljik – i danas se koristimo. Ipak, nije svaka Šulekova novotvorenica zaživjela u jeziku pa tako brom i fosfor danas nisu smrdik i svjetlik, fiziku ne zovemo siloslovlje, decimetar nije mjerak, a bome ni kilometar – mjeretina. Razlozi zbog kojih neke riječi uđu u uporabu, a druge ne, mnogobrojni su i raznoliki, nema nekog određenog pravila. Važno je, tvrdi Jozić, da su tvorene prema tvorbenim pravilima hrvatskoga jezika i razumljive same po sebi. Neke od onih koje ne zažive vjerojatno za svoju sudbinu moraju kriviti i nezgrapnost u izrazu, no to je također u sferi subjektivnog doživljaja, napominje.
– Nekad su riječi stvarali jezikoslovci, autori rječnika, stručnjaci raznih profila iz potrebe da u svoju struku uvedu hrvatske nazive. Danas, kad su mediji postali sveprisutni s najširim mogućim krugom konzumenata, stvaranje novih riječi svakodnevna je pojava. Čine to književnici, novinari, kolumnisti, pa i političari. Poslužio bih se riječima svojeg profesora Ive Pranjkovića, s kojima se potpuno slažem: „Da se ne bismo krivo razumjeli, dodao bih da ja nisam protiv jezične kreacije, pa ni protiv kovanja novih riječi. Naprotiv! Svatko ima pravo i na to, ali kad piše svoj (autorski) tekst. Nitko, međutim, nema pravo plodove svoje kreativnosti i proizvode svoje vlastite 'kovačnice' propisivati ili nametati drugima. Kad to još čine jezikoslovci, u najmanju ruku sramote struku kojom se bave” – objasnio nam je Jozić.
Kada već spominjemo “kovačnice” koje se nameću i propisuju, svima nam na pamet pada i jezična politika NDH, a zatim i Tuđmanova nastojanja “ponovnog pohrvaćivanja” hrvatskog jezika. Čini se i da stoga novotvorenice često imaju negativne konotacije među govornicima zbog asocijacija na takav jezični purizam. Zanimalo nas je koliko u tome ima istine.
– Valja naglasiti da je rječotvorje sasvim normalna pojava u razvoju i životu svakog jezika, pa tako i hrvatskoga. Jezik je živo tkivo koje se svakim danom razvija i širi iz jednostavne potrebe za imenovanjem novih pojava koje se svakim danom pojavljuju. To danas nije voljna, pa vjerojatno čak ni svjesna radnja. Kao i svako stvaralaštvo, i jezično je stvaralaštvo neforsirani proces, a ako to nije, onda nije stvaralaštvo nego njegova opreka. Jezični purizam ima u nas negativne konotacije jer se povezuje s nekim razdobljima u kojima je on bio državna politika, a ne iskonska težnja prouzročena činjenicom nasilnoga nametanja stranih izraza na štetu hrvatskoga jezika – zaključio je naš sugovornik.
A neke od najpoznatijih modernih novotvorenica koje su zaživjele u našem jeziku nastale su na vrlo zanimljive načine. Riječ “zaleđe”, kojom se koristimo u nogometnoj terminologiji, tako je navodno nastala u žaru utakmice kada ju je skovao jedan radijski komentator da zamijeni do tada uvriježenu englesku riječ “off-side”. Tu je i riječ “uhljeb” koju posljednjih godina čujemo sa svih strana i čini nam se da je oduvijek znamo. Iako je u hrvatskome postojao glagol “uhljebiti” i glagolska imenica “uhljebljenje”, sama riječ uhljeb nije postojala. Barem dok 28. rujna 2008. godine nije osvanula na jednom transparentu na nogometnoj utakmici Hajduk – Inter!
I što fali riječi -Uhljeb- perfektna! Da dodam, meni i prošlogodišnji ili godinu prije, prijedlog -Uspornik- "ležeći policajac" savršeno odgovara i koristim riječ u svakodnevnom govoru.