Mošćenička Draga poput džepne je Venere Jadrana; sitna, zavodljiva, prelijepa... Poput Kyle Minogue ili Eve Longorije. Tu je sve blizu, kamo god se turist okrene – ima se što vidjeti. Minijaturna turistička destinacija koju će svatko upamtiti.
Mjesto gdje Učka uranja u more, gdje zeleno dodiruje plavo. Mjesto na koje se gost vraća. I to je priča Mošćeničke Drage. Gost se vraća... Tražili smo rekordere, ljude koji su vjerni Dragi. Koji je ne napuštaju, vraćaju se iz godine u godinu, iz godišnjeg doba u godišnje doba. Sve dok ih ne više bude... Idemo redom.
Pokvario se autobus 1968.
– Armanda Goossensa zna cijelo mjesto. Gospodin ima 89 godina i svake godine on sam sa starom srebrnom mazdom 626 stiže u Dragu... – pričaju na plaži.
Sam s autom iz Belgije?
– Da, da... Svake godine. Sam.
Koliko dugo dolazi u mjesto?
– Pitajte Anu. Kod nje odsjeda... Inače, Armando nam je puno pomogao u doba rata. Animirao je Belgijce, dolazili su puni autobusi iz Belgije zahvaljujući njemu – kažu domaći.Nikakav problem, za par koraka eto nas kod Ane. Tu je sve blizu.
– Dobar dan... Tražite Armanda? Joj, otišao je neki dan. Vratit će se na jesen. Bio je sad dva tjedna i vraća se u listopadu – priča iznajmljivačica Ana Galović (67), pa nastavlja: – Armanda poznajem 52 godine. Toliko on dolazi k nama u Dragu. Najprije je, još kao mladić, upoznao mog muža. Moj je suprug bio vozač u Kvarner Expressu i jednom je vozio turiste iz Belgije, među njima i njega, te im se autobus pokvario. Moj je suprug svojim autom prevezao Armanda i tu priča kreće... Sprijateljili su se. Kako sam radila 41 sezonu u hotelu Marina, on je tamo bio gost, a kada sam otišla u mirovinu, Armando je nastavio dolaziti k nama u apartman. Ima kći, dva unuka i dva praunuka. Mladi su sad kupili apartman na belgijskoj obali, ali Armando dolazi i dalje. Sad će 24. veljače slaviti rođendan.
Dolazi automobilom?
– Svake mu godine predlažem da dođe avionom, ali on neće. Ide autom. Prespava noć ili dvije po putu u Njemačkoj. Izrazito je vitalan, stalno je u pokretu. On ne može sjediti ni minute. Stalno ide u Rijeku, pa na večere, zna ga cijeli kraj – priča gospođa Galović.
Kupa li se?
– Ne... Ne zanima ga plaža, već društvo. I ne pije ništa, samo mineralnu ili Coca-Colu. Strašan je...
Selimo se nekoliko kuća dalje. Ovdje ljetuje – apsolutni rekorder. Franz Schenold. Bečanin je u Dragu dolazio 56 sezona. Pazite, 56 sezona. Ove godine nije došao. Zasad.– Franz je 1937. godište. Lani je bio na rivi. Zaljubljen je u Dragu. Dolazio je svih tih godina dva puta godišnje. Najprije dva tjedna u šestom, pa tri tjedna krajem kolovoza i u rujnu. S njime je sezona počinjala i završavala – priča Tatjana Sandalj (58), koja se tek rodila kada se njezin gost prvi put kupao u Dragi.
Sprijateljili ste se?
– On je bio gost moje svekrve Mare. Danas je moj... Ma zvao nas je i kad mu se sin ženio, bili smo i na svadbi sina njegove šogorice. Družimo se, prijatelji smo sve te godine. Rudi Koosz iz Beča dolazi mi 41 godinu – priča gospođa Tatjana. Idemo dalje. Tražimo rekordere.
U auto-kampu Draga, jednom od najboljih malih kampova na Kvarneru, slična priča.
– Rekorderi? Obitelji Sciortino iz Italije, oni dolaze više od 40 godina u kamp, a još su nam dulje dolazi obitelj Tineke iz Amsterdama, oni su blizu pola stoljeća ovdje gosti. Pa i njihov pas, kojemu je sad 15 godina, i on je već rekorder, zar ne? – priča Ivan Fox (29) iz kampa.
Uvijek su na istom mjestu?
– Naravno, godinama rezerviraju parcele broj 5 i 23. Na prvoj su Talijani, a na drugoj Nizozemci. Tu su njihova mjesta, čekaju ih. Dolaze s kamperom, drugi s kamp-kućicom i mjesta čuvamo za njih...
Plaže kao s razglednica
A što te ljude, strance, tolike godine privlači ovdje? Ljudi, dakako, oni čine destinaciju. No i ljepota. Mjesto poput "džepne Venere".
– Plaže su kao s razglednice. U turizmu sam 36 godina, s 15 godina počela sam raditi kao konobarica u Hotelu Marina. I tu su često ista lica sve ove godine. To su naši prijatelji, nisu više gosti – priča Nensi Dretvić, prva žena turizma Mošćeničke Drage.
Plaže su ovdje pune, kristalno čiste. Zbog epidemije razmak se drži, na sve se pazi. Gostiju ima. Na isti dan prošle godine bilo ih je 2200, danas 1600. Malo je to mjesto. Smještaj se puni, uz hotel Marina vrata otvara i Mediteran, u kampu je nekoliko stotina gostiju. Riva se širi, gradi se novo sunčalište, obnovljen je stoljetni mlin, tu su pješačke i biciklističke ture, regate... I sve je nadohvat ruke. U pola sata hoda. Ma i manje.
Blizu je i metropoli. Vrijedi doći makar i na jednodnevno kupanje. Kad već stranci sve te godine dolaze, više od pola stoljeća, s druge strane Europe i to govori mnogo. Zar ne?
Kad pocinje SEZONA? Al' ga muljate!