Prolazeći pokraj Fažane, odakle izletnici odlaze na Brijune, pa kroz Peroj – poznato ljetovalište još iz doba Rimljana – stižemo do Barbarige, mjestašca dvadesetak kilometarog udaljena od Pule. Tu je samo nekoliko stalnih stanovnika i oni statistički spadaju pod Peroj pa se u zadnjemu popisu stanovništva Barbariga ne navodi kao naselje u sastavu grada Vodnjana, iako administrativno njemu pripada.
Legenda o Seusovom blagu
Za ljubitelje povijesti i arheologije Barbariga je lijepo otkriće jer je u mjestu i okolici nekolicina povijesnih nalazišta, poput ostataka rimske ladanjske vile uz more, antičke uljare za preradu maslina... Tu je i crkva sv. Foške, čiji su zidovi oslikani vjerojatno još u XII. stoljeću. Zatim, rt Barbariga nekoć se zvao Punta Cissana, prema antičkome naselju Cissi koje je nestalo pod morem. Postoje teorije da je na području Barbarige iskopano pa poslije izvan naših granica prošvercano jedno od najvećih otkrića iz vremena Rimskog carstva ikad pronađenih – Seusovo blago. Riječ je o 14 komada raskošno uređenog srebrnog posuđa iz antike, zbog kojega smo godinama “ratovali” s Mađarima.
U osamdesetim godinama prošloga stoljeća izgrađeno je turističko naselje Barbariga, koje punim plućima živi tijekom sezone. Barem je tako bilo dosad. Ove su godine ugostitelji goste čekali “k’o ozebao sunce”. I odahnuli su kad su u lipnju počeli pristizati. Bez njih, turista iz Slovenije koji ovdje mahom imaju apartmane kupljene devedesetih “za kikiriki”, a u kojima ili sami ljetuju ili ih iznajmljuju, Barbariga bi bila avetinjski prazna.
Ispred konobe “Lucky” konobar nam daje letak. Na jednoj je strani ispisano radno vrijeme (do 24 sata) i popis jela koja se tu spravljaju, a na drugoj je “klic na kosilo” (poziv na ručak), odnosno na slovenskome jeziku ispisan dnevni meni za cijeli tjedan (juha, glavno jelo s prilogom, salata i desert stoje 46 kuna).
– Više od polovine gostiju je iz Slovenije. Ima posla, ne kao prijašnjih godina, ali mi smo sretni što sezona ide. Pratimo sve preporuke Stožera. Ne radi se dulje od dva sata poslije ponoći – sjedajući na propisanu udaljenost za naš stol, s maskom preko lica i rukavicama na rukama, govori nam vlasnik kafića “Tropicana nova”.
– Ja sam Lucky – dodaje, ispruživši ruku pa odmah nakon stiska dezinficira rukavicu. I on i zaposlenici, a uz Luckyjeva sina tu su i dvojica konobara iz Ogulina, u punoj su zaštitnoj opremi i za svakim gostom odmah dezinficiraju stol. – Naselje je bilo vrlo lijepo zamišljeno. Trebali su tu biti ambulanta, ljekarna, dječje igralište... No devedesetih se sve zaustavilo. Općina Vodnjan se ne trudi jer mi nismo glasači. Ali zato je ovdje plaža lijepa, prirodna. Nema hotela da sve poremete – govori nam Karlovčanka Biserka, niz godina nastanjena u Austriji.
Sreli smo ju na putu do plaže, pokraj štanda s voćem i povrćem (kilogram rajčica stoji 18, a svježih smokava 32 kune). Uza štand je lunapark koji radi tridesetak godina, otkako je naselja.
– Bio je i disko-klub, no propao je – kaže Biserka.
Veličanstvena tvrđava
Propao je i plažni bar, uočavamo spustivši se na plažu ponad koje je borova šuma pa se u šatorima i na ležaljkama u hladu odmaraju kupači. Osim turističkoga naselja Barbariga postoji i Stara Barbariga prema kojoj nastavljamo putovanje. Zaustavljamo se uz metalnu ogradu kroz koju će nas makadamska staza za bicikliste i pješake odvesti najprije do utvrde San Benedetto – obalne poligonalne bitnice čija je izgradnja bila započela 1898., a okončana je u sljedeće tri godine. Od završetka II. svjetskog do Domovinskog rata ova je bitnica bila skladište streljiva, eksploziva i morskih mina. Utvrda je podignuta na dvjema razinama i okružena obrambenim rovom u stijeni. Ulaz se ne naplaćuje, no osim teksta na informativnoj ploči, druge se informacije ne mogu pronaći. Do gornje razine vode metalne stube iz čijega su gazišta ispali vijci... Sve je poprilično zapušteno...
Nastavljamo šetnju prema još jednoj utvrdi koju je podigla Austro-Ugarska, radi zaštite glavne luke svoje mornarice, Pule. Što dalje koračamo, cvrčci su sve glasniji, osjećaju se mirisi raslinja, čuje se zujanje pčela... Ispred nas, na 25 metara iznad mora, izranja veličanstvena tvrđava Forno. S morske je strane gotovo nevidljiva jer se savršeno uklopila u okoliš. No Fort Forno ne može se razgledati. Na vratima je lokot, a na ploči stoji: prilaz je zabranjen... Vraćamo se i spuštamo do plaže Benedetto na kojoj je luksuzan i lijepo dizajniran Meneghetti Beach Bar, sušta suprotnost oronulomu plažnom baru ispod turističkoga naselja.
Kad pocinje SEZONA?