Tko je rekorder? Kremšnita, zaštitni znak Samobora, na ovome mjestu, u kavani “Livadić” i “Samoborskoj pivnici”, poslužuje se iz minute u minutu. Ali, tko je taj macan koji ih može pojesti najviše. Ovdje znaju, a gdje drugdje?
Na jedan tanjur 12 kremšnita
Gospođa Đuka kaže:
– Susjed iz Zagreba dolazi već 25 godina k meni na kolače. Svake subote evo njega. Dolazio je kao klinac s roditeljima, dolazi i sad sa svojom obitelji, suprugom i sinom. Nema tog vikenda kad ih nema. A svaki put, već znam, donesem tati 12 kremšnita. Pa sad da izračunamo, svaki vikend 12 komada, godišnje 576 kolača, za 25 godina to je ravno 6912 kremšnita! – kaže smijući se Đurđica Jandrić (52) pa dodaje:
– Ima sina kojemu je devet godina, no već sad može pojesti tri komada, a gospođa pojede dvije. Sin ide njegovim stopama – priča Đuka i nastavlja:
– Znam i cijelu noć peći kolače ne bi li goste koji dođu u Samobor dočekale svježe kremšnite. A za moje štrukle gosti tvrde da su bolji nego oni slavni u “Esplanadi”. No, njihove nisam još probala pa ne mogu usporediti.
U društvu je, tu u “Samoborskoj pivnici”, i Božo Stanec, kultni konobar koji cijeli život radi u Samoboru.
– Nije cijeli život, samo 35 godina – smije se Božo i dodaje:
– Kad sam bio klinac i tek počinjao, na terasu jednog restorana ovdje u Samoboru gdje sam tada radio, došao je gospodin s mladom damom. Taman oni naručili klopu, a na terasi se pojavili gospodinovi šogor i šogorica. Odmah sam ga sakrio stolnjakom i odveo tako do kuhinje, a on je kroz prozor pobjegao da ga ne uhvate “in flagranti”. Diskrecija mi je uvijek bila na prvome mjestu.
– Eto ti još jedan štos, u doba rata, dečki se vratili s fronte te prošli kraj moje terase. Sjedi mladi par, cura i dečko, a netko od susjeda zapucao u zrak od veselja što se vratio kući. Vidim ja, odjednom na terasi za stolom sjedi samo ta djevojka. Pitam je gdje je onaj mladić koji je tu sjedio, a ona digne stolnjak i veli: “Evo ga, tu je, sakrio se pod stol!” – smije se Božo.
Koljenica i pekarski krumpir
Priča da su na tome mjestu Zagrepčani još od kraja 40-ih mastili brk.
– “Samoborska pivnica” nekad se zvala “Crveni podrum”, a prije je tu bila konjušnica. Posebna je jer se tu točilo prvo pivo iz bačava – priča Božo.
Danas se na terasi uživa u telećoj koljenici i pekarskom krumpiru (90 kn) a odnedavno i u burgerima (50 kn), siru s vrhnjem, štruklima, kremšnitama... Jede se vrlo dobro.
Nikad ništa gore nisam probao od toplih kremšnita u Samoboru.