Vinko Zdilar, prvi ugostitelj u ovom kraju, danas ima nasljednika. Unuka Vinka. Na istom mjestu, šezdeset godina kasnije, opet Vinko vodi restoran. Jedno je od rijetkih mjesta u ovom kraju koje ima otvorena vrata i za koje svi znaju. Kad pitaš domaće kamo na ručak, u pravilu kažu “Zdilar”.
– Did Vinko, kad bi gost naručio platu pršuta, za čas bi mu je donio ponosno na stol. No, kad bi čuo da gosti uz pršut naručuju i tri soka, on bi pladanj s pršutom dignuo i vratio u kuhinju – kaže sin Teo.
Ključevi na dnu rijeke
– Nekad sam mu ja pomagao u kuhinji, ali davno je to bilo.
Teo je, zapravo, otac. Priču danas, tu na terasi tik uz izvor Vrljike, vodi unuk Vinko (36).
– I ja sam pomagao u kuhinji, već kao klinac u osnovnoj školi dodavao ocu boce vina – kaže Vinko pa nastavlja s anegdotom:
– Došao gost, tu susjed iz Imotskog, i s drugim se našim gostom kladio kako će za večeru skočiti na glavu u hladnu rijeku Vrljiku. Tu malo dalje izvire, a voda je izuzetno hladna. I skočio on, sjeo onako mokar za stol, veselo počeo jesti zasluženu večeru. A onda shvatio – ključevi i mobitel ostali u rijeci. Nikad ih nismo našli. Srećom, blizu je kući, pa nije bio problem... – kaže Vinko.
Pogled na rijeku možda metar od stola u restoranu postavlja pitanje:
– Je l’ to mineralna voda? Mjehurići su...
– Mnogi to pitaju. Ali, nije – kažu.
U blizini je i Zelena katedrala, nakon Sinja najpoznatije marijansko svetište.
– Stotinu metara udaljena je od nas. Prekrasno je mjesto, okolo su stoljetna stabla. Eh, tamo je najljepše napraviti pir – kažu ovdje.
U restoranu radi obitelj. Otac, sin, ujak Tonči, njegov sin Luka, sin ujaka Ante...
Kotleti mame Franke
– Glavna je kuharica majka Franka. Ona od jutra do sutra peče gostima kotlete. I meni je najdraže kad mi majka ispeče teleće kotlete. Uostalom, zato svi k nama i dolaze.
Na stolu vino iz susjedstva.
– Susjed Sušić radi vino Jokan, vina su i susjeda Šimunovića, Jerković, Grabovca, ma sve tu na nekoliko kilometara.
Legenda o Gavanovim dvorima ovdje se može često čuti. Priča ide otprilike ovako: prosjak je došao zamoliti koricu kruha. A gospođa Gavan, nakon dugog premišljanja, umjesto da mu rukom pruži koricu kruha, ona je stavila na nogu pa mu je šutnula... Zamjerio joj je, naravno, taj prosjak pa ih prokleo. Zemlja je Gavanove dvore progutala, a na tom je mjestu nastalo – jezero koje je danas slavno.
Eto, nastalo je zbog škrtosti i nemilosrdnosti...
JELO OVOG KRAJA
Šale se Imoćani da je to omiljeno jelo – muškaraca.
– Orasi su za potenciju. A torta ima orahe i bademe. Agresivna je za potenciju! – kažu domaći.
Litra bijelog vina 50 kuna, butelje od 80 kuna.
A Imotska torta? Ona se rijetko može pojesti.
– Radi je mama. Ali, treba naručiti...
Cijena miješanog mesa je 95 kuna, miješane salate 15 kuna, pomfrita 10 kuna, a coca-cole 12 kuna.
– Sok pijete? E, to se tu kod nas rijetko viđa...
Džigerica je najbolja u zdilara 👌