Tražim zadnju kuću, najdalju u Hvaru. Kao u bajci: iza tri uvale, tri plaže, tri stotine kuća, taman ispred pješačkog tunela... Napokon. Imam je! To je ta! Stoji natpis “Vunetovo”. Na vratima zvonce na užetu. Piše radno vrijeme “od 17 do 23”. I dodatak “Kome se žuri, neka povuče uže”. Što ću, uranio sam, 16.55.
Na suncu je i pet minuta dugo... Povlačim uže, čuje se u daljini tin–tin.
Prevela je Gavranovo “Pivo”
Taj tren veselo izlazi Anna Tuszynska, gospođa koju tražim. – Bok, dobro došao! – dočekuje me Poljakinja s Hvara. Jedina je pivarica koja proizvodi pivo na hrvatskim otocima. Zato sam tu. Malih proizvođača piva, zvanih craft beer, odnosno zanatsko pivo, u Hrvatskoj je petnaestak, ali na otoku samo jedan. Vunetovo. – Može pivo? – pita Anna.
Molim čašu vode, najveću na svijetu. – Uzet ću i ja, ove su vrućine neizdržive – kaže pa dodaje: – Žena kuha pivo, da! I pije... Ali, od ovog mog piva, a probali su ga od Aljaske do Švedske, nitko se nije žalio da ga glava boli. Te priče o pivskim trbusima i glavoboljama su pretjerane – kaže vitka Anna. No, kako je počela njezina životna priča? – Studirala sam kroatistiku u Poznanju te došla raditi sezonu na Hvar 1998. godine. I ostala... Udala sam se za Hvaranina, radila u turizmu godinama, bila vodič, šef recepcije, radila u ronilačkom klubu. I tada sam otvorila domaću pivovaru. Kako se na poljskom kaže pivo, pitam. – Piwo!
Kaže kako je kao studentica, iz gušta, prevela na poljski komediju Mire Gavrana “Muž moje žene” te da joj se nešto kasnije sam Gavran javio te je zamolio da mu bude službena prevoditeljica. – Dosad je, po mom prijevodu, izvedeno 15 premijera Gavranovih komedija u Poljskoj, od Krakova, Varšave, Katowica, Łódźa... Nedavno sam prevela i njegovu komediju “Pivo”. Eto sve se vrti u krug. Vraćam temu na “pivske trbuhe”, svidjelo mi se to da pivo za njih nije krivo. O čemu se radi? – Pitanje je koliko ćeš ćevapa i čipsa pojesti uz pivo, a ne koliko ćeš piva popiti! Štos je i u kvaliteti piva... Pa znaš li da Bavarci mogu popiti pivo i na poslu! – govori.
Ime Vunetovo nosi zanimljivu priču. – Suprugu je nadimak Vuna, pa sam i ime pivu dala po njemu. Moj dar mužu... – smije se. Čaše s vodom već su prazne, a ona donosi na stol pivo “Hvarska medicina”. Medicina? – Da! Unutra je sedam ljekovitih trava koje na Hvaru sami skupljamo. Ako pogodiš tri, pivo je besplatno, to je pravilo kuće, za svakog gosta.
Prihvaćam ponudu. Počnem nabrajati – lavanda, ružmarin... – Nije. Nitko dosad nije pogodio – veselo se smije i plješće rukama. Ostaje i dalje tajna.
Jahtaši piju Hvarsku medicinu
– Zbog piva “Hvarska medicina” znali su stati i jahtom ispred naše kuće, pa tražiti nekoliko gajbi. Ali, kad mi kažemo da nemamo, jer nam brzo nestane, onda vidimo u daljini kako se sidro diže na jahti. Sjedimo na maloj terasi, koja može primiti samo desetero ljudi. – Željeli smo mali, specifičan turizam. U kojem će svatko moći vidjeti kotao, popiti piće, razgovarati s vlasnikom. To se izgubilo, sve je postalo masovno, platiš i ideš dalje. A ovo gosti zapamte – kaže. Primjećujem da gost zapamti i pivo na Rivi u Hvaru. Karlovačko točeno 30 kuna. Za štedljivije je Ožujsko u boci 29 kuna. Koliko je cijena kod nje? Očekujem da će reći 40, 50... – 25 kuna! Mala točena je 18 kuna...
Dakle, najjeftinije u gradu, osim u dućanu. A usto i najbolje. Žene su rijetke u ovom pivskom poslu, pitam.
– Da. U Hrvatskoj nas je nekoliko. Treba biti kreativan. Ova naranča ispod koje sjediš, njezine korice stavljamo u pivo “American Wheat”. Imamo i pivo “Saison Dekot”, što je po hvarski kompot. Ono pomaže kad boli grlo, kao i sirup. Liječnik mi je jednom potvrdio, zagrijano pivo može biti lijek za prehladu! Imam i pivo “Aljaški mrgud” po našem aljaškom malamutu Togu. To je crno pivo, izgleda crno i gorko, ali kad probaš, vrlo je pitko. Takav je i naš pas, izgleda kao vuk, svi ustuknu kad ga vide, a on bježi i od mačke! Izgled vara...