Zrakoplovi su neprestano nad glavom par stotina metara, u Trogiru se piloti namještaju za slijetanje. Odjednom, osjećaj je kao da sam na nosaču aviona.
– Nama šušur, a njima pinezi – kažu u gradu, aludirajući na buku u Trogiru, a novac koji dobivaju u susjednim Kaštelima i Splitu. Na rivi pitam domaće za kakvu zgodnu anegdotu iz grada.
– Evo, baš u ovo doba prije 80 godina tu ti je na rivu došao kralj Eduard VIII. Bio je dijete, možda desetogodišnjak, bio je obučen u dječje mornarsko odijelo. Tadašnji načelnik bio je jedan seljak iz Sevida, koji nije bio navikao na fešte, a skupilo se ljudi na rivi. U žurbi, da dočeka kralja, gurnuo je jednog klinca ispred sebe s mornarskom kapom, jer mu se ispriječio na putu. Rekao mu je: ‘Mali, nemoj mi smetati, oli ne vidiš da čekam engleskog kralja.’ Tek kad se narod počeo smijati, shvatio je koga je odgurnuo...
Bio je desetogodišnji kralj Edo među prvim turistima ovoga grada, a danas se od mnoštva ne može prolaziti. Tko god na internetu klikne na ime Trogir, vidi povijest, naslijeđe, i želi to vidjeti uživo. Paradoksalno, ali ljeti se ta povijest izgubi u silnim štekatima i suncobranima koji odvlače pogled.
– Sad je u gradu stotinu restorana, a preko zime su samo četiri: Pašike, Mirkec, Elf i Kalebota. Nas u gradu možda živi sve skupa pet stotina. Sezona je duga, ali za domaće se više nema gdje družiti. Nekad bi se sretali na peškariji, ribarnici, ali ona je preseljena. I banka je lani zatvorena, a uvijek bih nekoga sreo u banci pa otišao na kavu. A jedino mjesto gdje je još veselo zimi je škola, ali i nju bi rado pretvorili u hotel... – žale se domaći. Za kupanje preporučuju odlazak na istočnu stranu grada, na novu plažu “Na nasip”, odnosno brodom do “Duge”, na južnoj strani Čiova. Dva su bisera, Mali i Veliki Drvenik, tamo su priroda i more netaknuti, tamo je za turista raj... Hotela je u jezgri desetak obiteljskih s malim brojem soba.
Prije nego sam otišao iz njihova grada upozorili su me da moram probati rafiol, autentični kolač Trogira. Kombinacija mljevenih i sjeckanih badema, dijelom prepečenih s domaćim maraschinom, a sve u tankom prhkom tijestu. Probao sam. Odličan je!
>>Zadarska sfinga ispunjava sve ljubavne želje
