Vikendom je cijeli Zagreb na Dolcu, zbog čega Sara Ursić daje sve od sebe da kupovinu obavi petkom i to rano ujutro. Istina, gotovo da je bilo praskozorje kad smo na stepenicama glavne zagrebačke tržnice bacili oko na mladu doktoricu znanosti s Instituta Ivo Pilar o kojoj je i šira javnost više saznala kad je na televiziji progovorila o fenomenu gerilskog vrtlarenja. Tako smo i mi u maniri iskusne novinarske gerile zaskočili Saru s uobičajenim pitanjima vezanim uz nabavku na tržnici i dobili posve neuobičajene odgovore. – Idemo čoporativno na skijanje pa sam tu po svetoj dužnosti – moj je zadatak pripremiti pašticadu za 19 ljudi. Kupila sam komad buta od 4 kg i sve ostalo potrebno za pašticadu: luk, mrkvu, celer... Usto sam uzela malo voća, prijateljici ribu, sebi lignje... Kupila sam i kruh u 'Salu', neki od odležane pšenice koji mi je izgledao najobičniji, bez sjemenki i drugih dodataka. Prvi put sam uzela nešto kod njih, želim probati tako da mogu komentirati s pokrićem.
:: Jeste li dobro odradili pripremne radnje, hoće li 4kg mesa biti dovoljno za 19 ljudi?
Mislim da će biti i previše jer sam se već nekoliko puta opekla s kuhanjem na veliko u smislu da sam znala pripremiti previše hrane. Uz pašticadu se poslužuju njoki pa vam ne treba toliko mesa. Osim toga, računam da klinci neće puno pojesti tako da vjerujem da će za nas odrasle biti dovoljno! (smijeh)
:: Hoćete li sami umijesiti njoke?
To je još upitno. Umijesila bi ih da ih imam kako dopremiti do Austrije, ovako će već i ovo biti komplicirano... Puno nas je. Kad nas ide do 10 u ekipi onda se sve lakše kombinira i odradi, ovako, nema šanse da sve to vučem u Austriju. Ja čak ni ne skijam, idem kao pomoćno osoblje! (smijeh)
:: Jeste li se priviknuli na nove cijene na tržnicama?
Ma kakvi! Meso je danas ispalo daleko najjeftinija stavka usporedimo li ga s povrćem. Došlo me na isto povrće i 4 kg junećeg buta. Da budem do kraja precizna, čak je povrće koštalo više od mesa! To definitivno nije u redu. A riba je tek posebna stavka. Nije mi jasno kako kilogram mrkve može koštati 2 eura, ja to i dalje ne razumijem. A ne razumijen ni kako si ljudi to mogu priuštiti. Mislim da visoke cijene nisu problem prelaska na euro. I prije eura je sve bilo katastrofalno skupo, a nova valuta je možda sve malo zaokružila. Sad moram dvaput razmisliti hoću li si jednom tjedno priuštiti- luksuze poput stručka cvijeća tu kod cvjećarica na Dolcu. Prije 2-3 godine o tome nisam uopće razmišljala, a sada ga neću kupiti jer ne želim plaćati 1,5- euro za jedan tulipan.
:: Znate li barem što dobivate za svoj novac, imate li pouzdane kumice?
Na Dolcu nemam, nisam monogamna po pitanju placeva, često se selim s jednog na drugi. Britanac mi je najbliže kući, ali on je mali i ujedno najskuplji tako da uvijek moram ići naokolo i isprobavati i druge tržnice. Zasad mi se najviše svidio Kvatrić jer je relativno mali, a čini mi se da ima puno manje preprodavača, a više domaćih proizvoda što mi je važno. Međutim, odlazak na Kvatrić uključuje auto, a to komplicira cijelu priču. Do Dolca mogu prošetati. Sveukupno, mislim da je što se tržnica tiče Trešnjevački plac vrh vrhova, Dolac je sad skoro jednako skup kao Britanac. Moram priznati da me to iznenadilo. Dolazim ovdje ne bih li uštedila, ali slabo je to. Cijene su nenormalne. Za jaja treba izdvojiti 3,5 eura!
:: Britanac je skup, ali kažu svi da je kvaliteta namirnica tamo izvrsna. Slažete li se?
Na Britancu imam dvije gospođe od kojih godinama kupujem i znam da imaju nešto svoje, a nešto nemaju i dovoljno smo bliske da one podijele sa mnom te neke 'insajderske' informacije. Na Dolcu moja svekrva ima neke svoje kumice, nekad odem kod njih, a češće bauljam među štandovima i biram prema osjećaju. Ne mogu ni zapamtiti svaki put kod koga sam bila. Zna se dogoditi kad nađem nešto starno fantastično, kao što je bilo s mrkvom na Trešnjevačkom placu – tu sam gospođu dobro zapamtila i svaki put kad idem na tu tržnicu, idem kod nje.
:: Stvarno smo se rano sreli danas...
Najdraže mi je ići na tržnicu rano ujutro i nastojim pod svaku cijenu izbjeći subotu. Žao mi je što tržnice ne rade u ovom obimu svakog dana u tjednu, zna se da je petkom i subotom ponuda najbolja, a ja bih možda radije došla srijedom. Sve više ljudi radi od doma i možemo se organizirati i preko tjedna. Par puta sam išla na tržnicu subotom i rekla – thank you, ali radije ću biti gladna! Prevelika je gužva i sve je kompliciranije tristo puta tako da to izbjegavam.
Za pašticadu imate obiteljski recept ili...?
Imam, naravno, ali jučer sam se konzultirala s mamom i mislim da ću eksperimentirati s receptom Damire Skansi, njezin je malo drugačiji od onih klasičnih. Malo mi je frka jer za 19 ljudi prvi put eksperimatirati, ali imam povjerenja u njezinu hranu tako da ne može biti neki veći 'zez' u pitanju. Naravno da imamo svoj recept, ali i moja mama je sklona eksperimentiranju, kaže, ajde probaj, pa ćemo vidjeti kako će ispasti. Recept je nešto jednostavniji, a uvijek idemo ka tome. Kažem, malo me frka jer ako se nešto desi s jelom neće bit fora. S druge strane, teško je zeznut pašticadu, treba samo napraviti dobar pac i držati u njemu meso dovoljno dugo.