Za onoga tko voli taj tip hrane – Zagreb ima još jedan pravi pravi kebab. To međunarodno popularno jelo, orijentalnih tj. turskih korijena, spravlja se i kod nas u svemu originalno, od namirnica, okusa, načina pripreme do posluživanja.
Zanimljivo je da je ovaj pravi kebab (drugo je ono što se nudi na svakom koraku, osim onog prvog, pravog, u Tkalči, otprije nekoliko godina) u Zagreb stigao iz Osijeka. Tamo je obitelj Glibo prije 3,5 godine počela tu gastro avanturu (preskočimo neke administrativne prepreke, jer su bili uzeli ime već postojećeg brenda u EU…) pa se odsad projekt, kao i njihovi lokali, zove maštovito Hokus Pokus. U Zagrebu je otvoren u Maksimirskoj, prije više mjeseci, no tek sada je u punom zamahu, s novim imenom a voditelj je Ilija Brajković, ispred te franšize, koji živi i radi u Zagrebu, a po profesiji je stručnjak za marketing.
Recept je i jednostavan i zahtjevan: meso, svježi pureći odresci, ručno se stavljaju na šipku i potom peku. Da, ali meso dan prije iz Osijeka stiže u Zagreb gdje se noću, 12 sati, marinira i tek onda ide u postupak. U mariniranju se rabe začini piment, kardamon, kumin, cimet i baranjska paprika. Za pečenje se ne koristi svo meso odmah, nabija se onoliko odrezaka koliko procijene da treba, zadnje stavljanje je u 19 sati. Pa se s „ražnja“ reže prema potrebi.
Njihova se jela zovu po slavnim mađioničarima (jer sve je to magija, slikovito će protumačiti): tortille su Dynamo, s paniranim pilećim medaljonima, a Blaine s kebab mesom; Houdini je kebab u lepinji a dvije su salate Mac King i Rick Jay. Prateći su umaci beyaz, na bazi jogurta, s malo češnjaka, kopra…i kirmizi, blagi slatki ili ljuti sok od rajčice. Dakako, ima tu još tajni i detalja, a zanimljiv je način serviranja – jednostavno, na plati od kamena škriljevca. A porcije su – obilate.
Na žalost, vinoljupci ostaju uskraćeni – nema! Ne ide vino uz kebab (?), objašnjava Brajković, nego cola, sprite, eventualno pivo – uskoro će oskudnu ponudu obogatiti craft pivama. (Ipak, Turska je poznata vinska zemlja, a sigurno bi se i u nas našlo slađih vina koja bi se uskladila s tim jelima.)
Kebap je izmislio jedan turcin koji je zivio u Njemackoj i prije par godina umro. Pisati da je kebap turskog porijekla je malo bez veze, mozda po ovom turcinu, ali to sa turskom kao drzavom nema veze