Libanon je poznat kao gastronomsko carstvo, a njegova kuhinja po bogatstvu okusa, svježim sastojcima i raznolikim jelima koja odražavaju različite kulinarske utjecaje iz regije i svijeta. Zagreb je prije šest godina obogatio jedan libanonski restoran koji nudi pravu autohtonu libanonsku hranu. Čari jednog od najstarijih gradova, grada Byblosa u Libanonu, Libanonka Farah Khalil dovela je u sam centar grada otvorivši kultni libanonski restoran nazvan upravo po gradu Byblosu gdje je Farah i rođena.
"Drago mi je što su Hrvati zavoljeli moj način kuhanja i hranu. Libanonska kuhinja poznata je diljem svijeta kao jedna od najboljih, međutim, u svom načinu pripremanja dodala sam, uz tradicionalnu pripremu libanonske hrane, i autentična i tradicionalna jela iz starog grada Byblosa u kojem ljudi kontinuirano žive duže od sedam tisuća godina. Iz Byblosa je, osim vrhunske hrane, u svijet otišlo i latiničko pismo. Prije latinice, na području današnjeg Libanona koristilo se egipatsko pismo, hijeroglifi, koje nije bilo previše praktično trgovcima koji su trgovali diljem Europe. Byblos je mnogima možda poznat i kao glavno središte Feničana", govori uvijek vedra i nasmijana Farah koja je postala zaštitni znak tog restorana.
Kako kaže, u tih šest godina, gotovo svi stanovnici grada Zagreba su posjetili njezin restoran.
"Libanonska kuhinja najveći naglasak stavlja na svježe namirnice, i veliku količinu ljubavi prema hrani bez koje ništa ne bi imalo smisla. Koristimo hrpu začina, poput korijandera, kima i kumina, zbog čega su naša jela vrlo aromatična, no ne i ljuta. Uživam u kuhanju. Dok radim smjesu za falafel ili humus ili bilo što drugo, ja s njom pričam. Iako puno radim, nikada ne osjećam umor jer kuhanje je moja ljubav i život", govori Farah ističući kako baš sve što ima u ponudi ona radi u svojoj kuhinji.
"Naši jelovnici počinju s mezzama, malim tanjurićima s namazima i prilozima, poput humusa, baba ganuša i labneha (vrhnje), koji se mogu jesti i kao predjelo, ali i u kombinaciji s glavnim jelima. U Libanonu postoji preko pedeset vrsta mezza, a moji gosti najviše traže bejrutski hummus, labneh (gusti namaz od jogurta s maslinovim uljem, metvicom i češnjakom), muhammar (ljuti namaz od paprike i orašastih plodova) i baba ganuš od povrća sa žara. Obavezno se poslužuje pita kruh, a mezze se jedu tako da se otkida komadić po komadić kruha te se umaču u umake.
Gosti obožavaju moj domaći kruh, koji spravljam po tradicionalnoj recepturi. Tu je i sekcija s osvježavajućim salatama, kao što je tabouleh (peršin, luk, bulgur, šipak, menta) i fatush koji je poput tabouleha, ali umjesto mljevene pšenice stavi se prženi arapski kruh. Kada me netko pita što preporučujem, uvijek govorim tabouleh salatu, humus i kibeh (mesne okruglice s povrćem i začinima) te domaći kruh. Moja preporuka je uvijek i shawarma, bila to piletina, junetina, ovčetina ili janjetina, meso rezano na trakice u umaku od rajčice i češnjaka poslužena u lepinji. I naravno, falafel kojega pripremam najbolje na svijetu", kroz smijeh i samouvjereno govori Farah, ističući kako Hrvati vole sve probati i svime su oduševljeni.
"Libanonska je kuhinja vrlo zdrava, idealna za vegetarijance. Naša su jela uglavnom satkana od povrća, začina i različitih umaka, ali i ljubitelji mesa dođu na svoje, pogotovo oni koji vole roštilj, mekana otkoštena piletina, šiš od janjetine i sočni, mekani janjeći kotleti te kibbeh, pržene okruglice od mljevenog mesa i bulgura s pinjolima.
VEZANI ČLANCI:
Ponosna sam što su mnogi Hrvati prepoznali i zavoljeli moju salatu, autentičnu i tradicionalnu, koju spravljam kako su me naučile moje mama i baka, sveti charbel, koja se sastoji od patlidžana s roštilja, luka, češnjaka, začinjena limunom, maslinovim uljem te i octom od šipka, a na kraju se posipa sjeckanim bademom i orahom, a najviše se jede u vrijeme posta kada se ne jede meso. Salata je dobila ime po zaštitniku grada Byblosa, svećeniku Charbelu Machlufu (Šarbel Makluf), monahu čudotvorcu iz Libanona. Svećenika redovnika Charbela Machlufa papa Pavao VI. proglasio je blaženim 5. prosinca 1965. a svetim 9. listopada 1977. godine. Časti se kao svetac mira", govori Farah nudeći nam da probamo libanonsko vino koje je, kako kaže, najbolje na svijetu.
"Libanon je poznat po svojim vinima, ali nije posebno poznat po pivima i rakijama kao neke druge regije. Libanonska vinska industrija je prilično razvijena, posebno zbog proizvodnje kvalitetnih vina. Dva od najpoznatijih vinogradarskih područja su dolina Bekaa i planina Libanon. Vina iz ovih područja često dobivaju međunarodna priznanja. Neka od najpoznatijih vinskih imena dolaze iz Château Musar. Ovo vinsko imanje je jedno od najpoznatijih u Libanonu i cijenjeno širom svijeta. Poznato je po svom jedinstvenom pristupu proizvodnji vina i složenim okusima. Ksara je još jedno vrlo vinsko imanje u Libanonu, također s dugom tradicijom i raznovrsnim ponudama vina. Domaine des Tourelles je jedno od najstarijih vinskih imanja poznato po svojim inovativnim pristupima i kvalitetnim vinima. I Clos Saint Thomas vinsko imanje također ima bogatu tradiciju i proizvodi raznolika vina, od bijelih do crnih i rozea. Pivo nije toliko karakteristično za libansku kulturu kao vino. Međutim, postoje neke lokalne pivovare koje proizvode pivo za lokalno tržište", govori Farah ističući kako su Libanonci prvi na svijetu koji su napravili vino i iz Libanona je krenulo prema Europi.
"Isto tako, imamo i originalnu libanonsku rakiju - arak. Sve što tu probate isključivo je libanonsko. Nas posjećuju mnogi poznati iz javnog, političkog, kulturnog i estradnog života u Hrvatskoj. Gotovo svi predstavnici diplomatskog zbora. Naši gosti su 85 posto domaći, mislim Hrvati. Turisti koji dolaze u Zagreb rijetko bi sjeli i jeli. Oni uzmu na brzinu neki sendvič i odu. Trudimo se koliko možemo i sretna sam što zapravo svatko tko jednom dođe k nama, vraća se i dovodi prijatelje. Uskoro ćemo proširiti naš prostor na još 140 kvadratnih metara i bit će restoran sa 7 zvjezdica", govori Farah koju smo na kraju upitali koji desert nudi u svom restoranu.
"Za desert nudimo slasnu baklavu s pistacijom koju pečemo na žaru, te Libanonsku noć, slasticu koja se tradicionalno jede u gradu Byblosu čiji je biskvit od pistacija, indijskih oraščića, kokosa i meda s aromatičnom kremom. Odličan libanonski sladoled, qatayef (palačinkice s nadjevom od sira), baklava koja se peče na roštilju... Nudimo i kavu s kardamonom koja se pije nakon jela, i našu čuvenu domaću limunadu s mentom i njezinu alkoholnu verziju, s arakom. Limunadu čiji ćete okus dugo pamtiti!", govori Farah Khalil koja nam je na kraju razgovora otkrila kako će na jesen uvesti kombinaciju libanonske i hrvatske kuhinje, dvije mediteranske zemlje bogate gastronomijom.
"Za sada vam neću otkriti detalje, ali jesen je blizu i bit će veliko iznenađenje. Vjerujte mi, bit će to, kako kažu, prava bomba od hrane!"
RECEPT
Libanonski falafel:
Sastojci:
250 g sušenog slanutka
1 mala glavica luka, sitno nasjeckana
3-4 češnja češnjaka, sitno nasjeckana
1 šalica svježeg peršina, sitno nasjeckanog
1/2 šalice svježeg korijandera, sitno nasjeckanog (opciono)
1 žličica mljevenog komorača
1 žličica mljevenog kumina
1/2 žličice mljevene crvene paprike
1/4 žličice mljevenog kardamoma
1/4 žličice sode bikarbone
Sol po ukusu
Maslinovo ulje za prženje
Priprema
Stavite sušeni slanutak u veću posudu i prelijte hladnom vodom. Ostavite da se natapa preko noći. Slanutak će nabubriti.
Sljedeći dan ocijedite ga i isperite te stavite u posudu za procesor hrane.
VIDEO: Joker Out oduševio publiku na Špancirfestu
Istina, volimo ponekada navratiti u libanonski restoran. Kuhinja je ukusna a drugačija. Volim juhu od leće i Tabuli - salatu od peršina.