Prijatelji mi nisu vjerovali da se Dražen Ferenčina oženio dok im nisam na plakatu predstave pokazao ime glumice – Isidora Ferenčina.
Vic tjedna
Slastičarnica Vincek, Gavella (travanj 2024.)
Veselio sam se ovoj "Putnoj".
Imao sam priču. Senzaciju. Koja bi nekad zaustavljala rotaciju.
A onda, hladan tuš.
– Zaboravila sam ti reći da o tome ni slučajno ne pišeš. Prerano je, a mnogi bi se razljutili – upozori me frendica, autorica ekskluzive.
I nema mi druge nego u šetnju. U lov na zanimljive priče.
S Tomislavom Palinićem Ćošom eto me na bečkim kremšnitama kod Vinceka.
– Navrati idući mjesec na Festival glumca u Slavoniju – pozva me Ćošo.
– Koji grad je domaćin?
– Otok!
– Da je Ilok, došao bih pješke na vrhunski Kapistran i čuvena Papkova vina.
– Bit će izlet do Iloka – nagovori me Ćošo.
Pitam ga je li istina da će nagrade koje nose imena Ive Gregurevića i Zvonimira Torjanca dobiti ravnatelj Gavelle Dražen Ferenčina i Marija Filipović.
– Dobro si informiran, ali rano je pisati o tome – upozori me Ćošo.
E, sad, ako ga poslušam, ode još jedna kazališna ekskluziva.
Malo kasnije sretnem prijatelja koji me zašpota.
– Kaj pišeš bedastoće da se Fec oženil? Pa valjda bi počastil! – ruga mi se zajednički frend zbog teksta u "Putnom" o vjenčanju redatelja Dražena Ferenčine i lijepe glumice Isidore Rajković.
Još je bilo onih koji nisu vjerovali da je najpoželjniji i najdugovječniji neženja kazališnog svijeta priveden pred matičara.
Evo dokaz da ne lažem.
S velikim uspjehom Teatar Kerekeš izvodu predstavu "Babinjak". Na plakatu imena i prezimena četiri sjajne glumice.
Među njima Isidora Ferenčina.
E, sad treba biti bistar i zaključiti.
Ili je Fec Isidori Rajković donirao svoje prezime. Ili se oženio.
Za one kojima to nije dovoljno, evo krunskog dokaza.
Nakon premijere sjajne predstave "Krivi Billy s Inishmaana", redatelj Ferenčina u društvu virovitičkog Ala Pacina Draška Zidara i moje znatiželje ispija Josićev cuvée.
– Gdje ti je Isidora?
– Oženili smo se pa u Srbiji mijenja dokumente.
Je l' sad jasno, dragi prijatelji i sumnjivci?
Nakon premijere, oduševljenje predstavom nije skrivao ni Dimitrije Popović.
– Savršene glumačke izvedbe u sjajnoj predstavi. Impresionirala me glumica koja igra Helen. Tko je ona?
– Anja Đurinović. Članica je Gavellina ansambla – objasnim mu.
– Čestitaj joj u moje ime kad je vidiš.
A ja odučim da ću u Slavoniju na Festival glumca.
Netko mi šapnu kako će Ćošo na svoj rođendan uručiti "Ivu Gregurevića" našem zajedničkom prijatelju.
Mladoženji Fecu. Eto prigode za trostruko slavlje, vjenčanje, rođendan i nagrada.
A tamošnja vina su zakon.
VEZANI ČLANCI:
KAKO JE IVO TOMIĆ OPISIVAO ĆIRU
Požega, Pleternica, Velika (travanj 2024.)
Gledam komediju "Dvosjed za troje" kad stiže poruka od mog prijatelja i kuma Joze Rotima.
– Umro je tata. Sahrana je sutra na mjesnom groblju Novoselec Trapari.
Zovem Darka Radišića i dogovaramo detalje puta za Slavoniju.
Sutradan nam se u Pleternici pridružuje Branko Živković Žile.
– Koja je ovo zgrada? – pitam uz putnu.
– Muzej bećarca.
– Pa nigdje nikoga. A nova zgrada preko puta?
– E, to je gimnazija u kojoj nema ni profesora ni đaka. Već dvije godine tako.
Svašta u nas ima. Muzej bez posjetitelja. Škola bez đaka i profesora.
Ako ništa drugo. Za Guinnessovu knjigu.
Prelazeći Orljavu Žile nam pokazuje slapove te rječice.
Hvali se kao da su Niagarini.
Sjetim se u Pleternici dragog mi prijatelja Ive Tomića.
Žene su slušale njegove duhovite prijenose nogometnih utakmica.
Sjećate li se opisa Ćire Blaževića?
– Čovjek s osmijehom demona i licem Alaina Delona.
Ili kad je nakon jedne dozlaboga dosadne utakmice prosuo u eter:
– Utakmica je zanimljiva kao izravni prijenos plime i oseke.
Genije koji ima ulicu u svojoj Pleternici.
Malo, pomalo i eto nas na groblju. Žalovali smo se Jozi, bratu Ivanu, bivšem glasnogovorniku vatrenih, koji je dobio ime po tati. I ostatku rodbine.
Iako je pokojni Ivan doživio 88 ljeta. Unuci tuguju ponajviše.
Deda je deda. Zakon.
Kako karmine izbjegavam, Žile nas povede do Velike. U restoran Čiča Mata, na šarane i pastrve.
Putem škicnemo dvorac Baruna Trenka. U totalnom raspadanju.
Pa stadion nogometnog kluba iz Velike, na kojem je, uz pomoć Zecova kamenja, gostovao i jedan Schalke 04.
Sve to polako odlazi u materinu.
Samo restoran i riba za svaku pohvalu.
– Tko je veći lover? Barun Trenk ili Dikan Radeljak? – pitam društvo čisteći šarana.
– Trenk je ljubio Mariju Tereziju pa ti zaključi – navija Žile za svoga zemu.
– Dikan je puno jači – uzvratim i počnem nabrajati.
– Beba Lončar, Ena Begović, Vlatka Pokos, Dolores Lambaša...
– Sve su to ljepotice, ali carica je carica – ne da se Žile.
Vraćajući se u Zagreb, ni slutio nisam da me čekaju novi sprovodi, rođendani i pečeni janjci.
VEZANI ČLANCI:
BLISKI ROĐACI NINE MORIĆ U "DNEVNIKU VELIKOG PERICE"
Krematorij, Krolo, Cvjetni trg (travanj, 2024.)
Onaj što gore miješa karte našeg života. Stvarno svašta izmiješa. Prosudite sami.
Tek što sam balzamiranoj lijepoj Sandri Bagarić, koja je prepolovila stoljeće života, čestitao rođendan, jurim put Krematorija.
Profesora Nikolu Stipića, oca mog prijatelja Tvrtka, opernog prvaka, otpratili smo put nebeskih sfera.
Pa sprovod Veljka Bulajića, kojeg sam dobro poznavao.
I taman kad pomislim da je gotovo druženje s grobarima, javi mi se komšija Hrvoje.
– Umro je tata.
Poznati zagrebački doktor Pavao Slavić. Vitalno je dočekao 93.
Mislim si. Lijepe godine.
I konačno s prijateljima kod Krole. Na piću opuštanja.
Pričamo o novoj Brešanovoj TV-seriji "Dnevnik velikog Perice".
Uz Šerbedžiju, glume i vrlo bliski rođaci Nine Morić. Bivše talijanske TV ikone.
Ni Brešan, ni Rade, ni cijela ekipa nemaju blage tko su oni. Pa ne moraju ni znati.
Nisu bili s nama na piću u Radićevoj.
– Snimaju cijeli dan s Brešanom – reče mi baka mladih glumaca Cica Renić. Rođena teta Nine Morić.
Vraćajući se "mado", sretnem Robija Prosinečkog u šetnji s prekrasnim malim ćukom.
– Čestitam ti na pobjedama s crnogorskom repkom – pružim mu ruku.
– Dobro je to za atmosferu. Momčad nije loša pa će biti još puno pobjeda – uzvrati veliki Žuti i pohvali se da doma ima još dva mala peseka.
Složimo se da nema boljih i odanijih prijatelja od njih.
Iznenada nas je u svoj objektiv zarobio Mišo Lišanin. Dežurno oko zagrebačke špice.
Dolepršam do svoje kućice i odmah zagnjurim glavu u roman kolege i prijatelja Senada Pašića.
Radna verzija "Odakle vjetar puše". Više od 300 stranica progutam u jednom zalogaju.
– Imaš bingo! – javim mu.
I uvučem se u krevet čekajući snove.
VEZANI ČLANCI:
P. S.
Tko radi, griješi.
Tko piše, još i više.
Tako sam u "Putnom" napisao da je Adi Mustedanagić trener najmlađih kategorija u Azerbajdžanu. A on je zapravo direktor škole i trener mlade momčadi koja se bori za plasman u Ligu prvaka.
GALERIJA Ovo su najduži mostovi u Hrvatskoj: Jedan je godinama vodio u nigdje, a drugi je naš najveći ponos