Biljana Borzan: Hrana se baca iz neznanja, primjerice zbog nerazlikovanja oznaka 'upotrijebiti do' i 'najbolje upotrijebiti do'

U blagdanskim danima koji su iza nas hrana se kupovala u enormnim količinama, a teško je vjerovati da smo pojeli baš sve što smo kupili. Dio je zasigurno završio u smeću. I nije to, nažalost, "samo" blagdanska karakteristika. Bacanje hrane cjelogodišnji je problem. Prema procjenama, baca se oko deset posto hrane dostupne potrošačima u Europskoj uniji, dok istodobno postoji više od 37 milijuna ljudi u EU koji si ne mogu priuštiti kvalitetan obrok svaki drugi dan. – To je jedan od najvećih apsurda našeg vremena. S jedne strane imamo supermarkete pretrpane hranom koja se u velikim količinama baca, a s druge ljude koji doslovno gladuju. Ovo govori puno o sustavu koji smo izgradili, o njegovim slabostima i o tome koliko smo kao društvo poremetili sustav vrijednosti – ističe SDP-ova europarlamentarka Biljana Borzan koja godinama upozorava na taj gorući problem.

– Previše se hrane proizvodi kako bi police uvijek bile pune, potiče se na što češću kupovinu, na masovni konzumerizam. Nerijetko kupujemo više hrane nego što nam treba, osobito kad nam se nude primamljivi popusti. Sustavi doniranja viškova hrane i dalje su nedovoljno razvijeni ili učinkoviti. Također, puno je toga na individualnoj razini, izgubili smo odnos prema hrani kao vrijednosti. Neki je doživljavaju kao nešto što je lako zamjenjivo, a pritom zaboravljamo koliko je truda, resursa i energije uloženo u svaki zalogaj. Ta statistika je, nažalost, podsjetnik da smo zaboravili temeljne vrijednosti, brigu za zajednicu, okoliš i resurse. No inicijativama i zakonskim izmjenama koje se bave smanjenjem otpada od hrane, postoje naznake da se situacija može promijeniti. Ima nade ako zajedno poradimo na sustavnom rješenju – nastavlja Borzan, koja je početkom prosinca u Bruxellesu dodijelila priznanje Najdonator, sedmu godinu zaredom. Projekt Najdonator, istaknula je tada, nije samo priznanje za nesebičnost i solidarnost, već i platforma koja pokazuje kako se poslovanje može usmjeriti prema održivosti i društvenoj odgovornosti.

Hrvatska godišnje baci oko 72 kilograma hrane po stanovniku, čime smo druga zemlja EU s najmanjom količinom bačene hrane po glavi stanovnika. – Taj bi se podatak na prvu mogao shvatiti kao znak veće osviještenosti, međutim, rekla bih da to nije pravi razlog. Razlog te naoko dobre brojke više leži u ekonomskim mogućnostima naših građana. Mnogi jednostavno ne kupuju toliko hrane kao u bogatijim zemljama jer nemaju financijske mogućnosti za obilje, pa se s njom racionalnije postupa. Unatoč tome, bacanje hrane i dalje predstavlja ozbiljan problem. Moje istraživanje pokazuje da se i kod nas često hrana nepotrebno baca u trgovinama, restoranima i kućanstvima, uglavnom zbog lošeg planiranja, nepoznavanja pravilnog čuvanja hrane ili pogrešnih tumačenja oznaka poput "najbolje upotrijebiti do". Ono što je pozitivno jest rast svijesti o ovom problemu i sve veća podrška zakonodavnim izmjenama koje olakšavaju doniranje hrane. No i dalje trebamo raditi na edukaciji i boljoj koordinaciji između proizvođača, trgovaca i humanitarnih organizacija kako bismo spriječili nepotrebno bacanje hrane i pomogli onima kojima je hrana najpotrebnija – ističe naša sugovornica.

– Kada hranu bacamo u smeće, nemamo osjećaj da je riječ o velikoj količini, no kada se zbroji ono što svatko od nas baci, rezultat upućuje na to da se više od polovice bačene hrane baci iz kućanstava. "Krivac" za preostali dio bačene hrane su proizvođači, poljoprivrednici, restorani, hoteli... Kod kućanstava problem često leži u kupnji prevelikih količina hrane ili lošem planiranju obroka. Ljudi često ne razumiju što znači rok trajanja, pa iz predostrožnosti bacaju hranu koja je još uvijek sigurna za konzumaciju. Nadalje, jedan od problema na koji sam upozoravala su i previsoki standardi ljepote hrane. Voće i povrće koje nije savršene boje nepotrebno završava u smeću, a ne na tanjuru. Moja inicijativa Najdonator iz godine u godinu pokazuje da su tvrtke voljne donirati višak hrane, ali treba ih dodatno poticati, dok kućanstvima treba pružiti više edukacije. Ja to uvijek gledam ovako: ako želimo riješiti problem bacanja hrane, moramo početi od sebe. Svaki komad hrane koji konzumiramo, a ne bacimo, korak je bliže pravednijem društvu – poručuje.

Europska unija prepoznala je bacanje hrane kao ogroman društveni, ekonomski i ekološki problem i poduzima niz koraka kako bi ga smanjila. Jedan od glavnih ciljeva je prepoloviti bacanje hrane do 2030. godine, ali Biljana Borzan strahuje da nećemo biti ni blizu ostvarenja ciljeva. Uz to, prema istraživanju koje je ona provela, čak 79 posto građana smatra da Vlada treba poduzeti više mjera kako bi se smanjila količina bačene hrane.

Kada pogleda unatrag, reći će da napretka svakako ima, "ali sporiji je nego što bismo željeli". – Zahvaljujući zakonodavnim promjenama i inicijativama na razini EU sve više hrane završava u rukama onih kojima je potrebna, a ne u smeću. Iskoristili smo financijske potpore koje pruža EU i uspostavili banku hrane koja na adekvatan način skladišti i čuva hranu za doniranje. Međutim, iako su određeni pomaci vidljivi, količina bačene hrane i dalje je prevelika. Zato trebamo ustrajati u daljnjoj edukaciji i stvaranju sustava koji će bolje povezati višak hrane s potrebama zajednice – naglašava naša europarlamentarka.

Nagradu Najdonator dodjeljuje već sedam godina. Nedavni su dobitnici Konzum, Dukat i Sana delikatese, tvrtke koje su u 2023. godini prednjačile u donacijama hrane. – Projekt Najdonator izuzetno mi je važan, ne samo zato što je to prilika da nagradimo one koji čine dobro, već i zato što svake godine osvijestimo širu javnost o problemu bacanja hrane. Iskustva su izrazito pozitivna. Vidimo sve veći broj tvrtki koje se uključuju i sve više građana koji postaju svjesni da višak hrane ne mora završiti u otpadu. Prema mom istraživanju, 91 posto građana barem povremeno baca hranu, a glavni razlog tome je kvarenje hrane prije nego što se iskoristi. To nam pokazuje da su inicijative poput Najdonatora važne za podizanje svijesti. Ta nagrada daje priznanje trgovinama i tvrtkama koje prednjače u doniranju hrane i pokazuje da društveno odgovorno poslovanje može i mora biti dio svake poslovne strategije. Ali ono što me posebno veseli jest da motivira i druge da razmisle kako mogu pridonijeti. Tijekom godina vidjeli smo da su se neki od dobitnika nakon priznanja dodatno angažirali i povećali svoje donacije, dok su drugi, koji su možda prije oklijevali, uvidjeli da doniranje hrane ima i ekonomske i moralne koristi. To je dokaz da male inicijative mogu stvoriti veliki val promjena – poručuje Borzan.

Što se još može učiniti da se doniranje hrane poveća? – Usmjeravanje na unapređenje planiranja obroka trebalo bi biti naš prioritet, jer time izravno smanjujemo količinu otpada. Što se tiče doniranja, trebamo nastaviti s pojednostavljivanjem zakona i uklanjanjem birokratskih prepreka kako bismo ga dodatno potaknuli. Također, moramo nastaviti poticati društveno odgovorno poslovanje u privatnom sektoru. Iako je EU već poduzeo važne korake, poput preporuka o smanjenju PDV-a na doniranu hranu, imamo priliku vidjeti da mnoge države članice još uvijek nemaju dovoljno razvijen sustav koji bi olakšao preusmjeravanje viškova hrane. Hrvatska je u tome pozitivan primjer, mi smo prije desetak godina ukinuli PDV na doniranu hranu. Kad je riječ o hrani iz restorana, usudila bih se reći da je situacija još kompliciranija. Jedan od glavnih problema su strogi higijenski standardi i strah od odgovornosti u slučaju zdravstvenih problema. Međutim, postoje primjeri dobre prakse iz nekih zemalja EU, gdje se viškovi kuhane hrane doniraju u vrlo kratkom roku uz strogo praćenje uvjeta skladištenja i distribucije. Rješenja postoje, a to su jasnija pravila za doniranje kuhane hrane, veće porezne olakšice za donacije i razvoj lokalnih inicijativa poput banki hrane, koje mogu brže i sigurnije preuzeti viškove. Osim toga, živimo u digitalnom dobu što znači da nikada nije bilo lakše povezati restorane s humanitarnim organizacijama, što može igrati veliku ulogu u boljoj iskorištenosti viškova hrane – navodi ona.

Hrana se baca i iz neznanja, primjerice zbog nerazlikovanja oznaka "upotrijebiti do" i "najbolje upotrijebiti do". – Nerazlikovanje oznaka "upotrijebiti do", koja označava krajnji rok sigurnog korištenja, i "najbolje upotrijebiti do", koja govori o kvaliteti, a ne sigurnosti, jedan je od najčešćih razloga za nepotrebno bacanje hrane. Ta oznaka se stavlja na dugotrajnije namirnice poput riže ili tjestenine. Najkraće rečeno – "upotrijebiti do" znači "pogledaj, pomiriši, ako je sve u redu, jedi". Čak deset posto hrane na smetlištima tamo se nađe zbog nerazumijevanja razlike između te dvije oznake. Ovo potvrđuje koliko je važna edukacija o planiranju obroka i pravilnom skladištenju hrane. Škole, mediji, trgovački lanci i organizacije civilnog društva moraju zajedno raditi na podizanju svijesti. Postoje i primjeri dobre prakse koje bih izdvojila, kao što su trgovački lanci koji jasno označavaju proizvode blizu roka trajanja ili nude recepte za korištenje viškova hrane kod kuće. Osim toga, EU bi mogao dodatno standardizirati oznake i uvesti vizualna pomagala na ambalaži koja bi olakšala potrošačima razumijevanje razlike između ta dva roka. Na putu smo prema novim zakonima o označavanju, i mislim da će našim građanima za nekoliko godina biti puno jasnije kad je riječ o informiranju o hrani koju konzumiraju – kaže Biljana Borzan.

Smanjenje bacanja hrane nužan je korak u borbi protiv klimatskih promjena. No stječe se dojam da toga uopće nismo svjesni... – Bacanje hrane i njegov utjecaj na klimatske promjene još uvijek nisu dovoljno prepoznati u široj javnosti. Kada se hrana baci, ne gubimo samo njezinu nutritivnu vrijednost, već i ogromne resurse koji su uloženi u njezinu proizvodnju. Na globalnoj razini, otpad od hrane odgovoran je za čak deset posto ukupnih emisija stakleničkih plinova. Smanjenje bacanja hrane jedan je od najbržih i najučinkovitijih koraka koje možemo poduzeti u borbi protiv klimatskih promjena. Međutim, da bi se to postiglo, trebamo znatno više educirati građane i o ovoj temi puno više razgovarati. Primjerice, neki gradovi već organiziraju festivale viškova hrane gdje se educira o tome kako hranu pametnije koristiti i manje bacati. To su inicijative koje trebamo širiti kako bismo podigli svijest i pokrenuli promjene – zaključuje.

Liječnici otkrili: Ovo je 10 najnezdravijih namirnica koje možete unijeti u svoj organizam