Hoćemo li u idućih 50 godina pronaći dokaz postojanja izvanzemaljaca?

Predviđajući promjene koje će znanost donijeti čovječanstvu do 2068., treba pošteno reći kako to predviđanje nije moguće. Sva su se slična predviđanja daleke budućnosti s vremenom pokazala vrlo nepouzdanima. Kao primjer, možemo razmisliti bi li itko 1968. mogao predvidjeti svijet današnjice, te što bi za osobu iz toga doba prenesenu u sadašnjost bila najveća iznenađenja. Kako bih stekao malo bolji osjećaj za ovaj zadatak, pokušao sam najprije odgovoriti na to pitanje te sam pretraživao na internetu slike iz 1968. U oči najprije upadaju demografske promjene: prije 50 godina na Zemlji je živjelo dvostruko manje ljudi nego danas.

Migracije nisu bile dosegle razmjere ni približne današnjima, tako da su nacionalne države, s etnički relativno homogenim populacijama, još uvijek bile dominantan način organizacije čovječanstva. Gradovi su se, iz današnje perspektive, doimali polupraznima jer ni urbanizacija ni preseljenje ljudi iz sela u gradove tada nisu bili uzeli toliko maha. Automobili su izgledali poput igrački u odnosu na današnje moćne mašine ispunjene elektronikom. Bilo ih je i relativno malo pa nije bilo prometnih gužvi i zakrčenja prometnica.

Pogledajte video - Igor Rudan o umjetnoj inteligenciji: Hoće li ljudi i roboti biti prijatelji?

Video: VLm

Zrak u gradovima bio je čišći jer, iako je industrija bila slabije regulirana s obzirom na zagađivanje, ona tada ipak nije bila ni približno toliko razvijena, a ni promet tako gust. Energija za grijanje domova i njihovu opskrbu strujom u razvijenim se zemljama dobivala iz fosilnih goriva, tj. ugljena, nafte i plina. U nerazvijenima, struje najčešće nije ni bilo, a ljudi su se i dalje grijali spaljivanjem drva.

I dnevni život ljudi bio je znatno različit od današnjeg. Svakodnevni objedi dominirali su dnevnim rasporedom i bili uglavnom zadaća žena u kući. Obitelji su se okupljale za stolom tri puta dnevno, razgovarali su i ništa ih nije ometalo. Ako su i slušali muziku, bilo je to s gramofona i ploča. Poslovi u gradovima bili su u uredima, gdje se tipkalo na pisaćim mašinama ili pak u tvornicama, na nekoj proizvodnoj traci. Na selu, ljudi su se bavili poljoprivredom, orali plugom i životinjskim zapregama.

Samo su rijetki imali traktore. Glede zabave, ljudi su bili ograničeni na slušanje radija, koji je nedjeljama prenosio nogometne utakmice. Radio je imao određen izbor različitih programa. Oni koji su imali televizore bili su uglavnom ograničeni na gledanje samo jednog ili tek nekoliko televizijskih programa, a slika je bila crno-bijela. Stari su se telefoni također koristili iako su linije često bile opterećene i nepouzdane. U slobodno vrijeme ljudi su čitali novine i knjige, magazine, išli u kazalište i kino. U većini zemalja svijeta i prosječno očekivano trajanje života bilo kraće za 15, 20 godina, ali o promjenama u medicini pisat ću u drugom eseju.

Možemo se zapitati koje bi promjene bile najuočljivije u današnje doba ljudima iz 1968.? Najprije, demografske – danas na Zemlji živi znatno više ljudi, naseljavaju znatno veće gradove, a migracije su pomogle njihovoj velikoj etničkoj raznolikosti. Zatim, infrastrukturne – armirani beton, čelik i staklo zamijenili su, kao građevni materijali, cigle i drvene grede kojima su se nekad gradile zgrade. Velegradovi 21. stoljeća prepuni su impozantnih građevina kakve, osim u nekoliko gradova SAD-a, nisu bile ni zamislive prije 50 godina. Treća velika promjena je zakrčenost prometnica automobilima, koji su postali ogledalo tehnološkog napretka čovječanstva, prepuni izuma koji nisu postojali prije 50 godina.

Povezana s automobilima je i četvrta velika promjena, a ona uključuje opće zagađenje okoliša – prije svega zraka, ali i voda, uz povlačenje ili nestanak šuma. Radio je izgubio znatan dio svog nekadašnjeg utjecaja, a televizori imaju tisuće programa i mogućnost njihova snimanja i pohrane. Ipak, možda su i najneočekivanije promjene u tome kako ljudi danas provode svoje vrijeme. Boravak pred ekranom osobnih računala i laptopa, internet i videoigre, kao i pametni telefoni, socijalne mreže i YouTube, znatno su istisnuli nekadašnje oblike druženja i komunikacije. Ljudi se sve više hrane izvan svoga doma ili naručuju hranu dostavom. Sve ih više bira živjeti samo, a kupovanje se preselilo iz malih lokalnih dućana i tržnica u goleme šoping-centre ili na internet. Energija, nekada gotovo potpuno dobivena od fosilnih goriva, hidroelektrana i nuklearnih elektranama, danas se sve više dobiva iz različitih obnovljivih izvora.

Možda se čini kako se u 50 godina sve promijenilo, ali neke su stvari povezane sa znanošću i tehnologijom ostale začuđujuće slične. Iako su moderni avioni, baš kao i automobili, znatno tehnološki i elektronički unaprijeđeni, u zračnom prometu nije se dogodila neka fundamentalna promjena, tzv. “kvantni skok”, jer mlazni motori tada su već bili u primjeni. Slično vrijedi i za pomorski promet – napredak se temeljio na stalnom unapređenju već postojećih pristupa plovidbi, hoverkrafti na zračnim jastucima nisu ušli u široku primjenu. I vlakovi su značajno brži no prije 50 godina, ali temeljne su značajke željezničkog prometa, kao i pripadajuća infrastruktura, ostali relativno slični. Dok su elektronika i elektrotehnika, robotika, znanosti o materijalima i nanotehnologijama, kemija i biomedicina doživjeli goleme pomake i prodore u proteklih pet desetljeća, neka druga područja nisu pokazala sličan napredak. Iako je fizika bilježila neka vrlo značajna otkrića, njezini su najzanimljiviji provedeni pokusi nastavili potvrđivati fundamentalne postavke tzv. “standardnog modela”, a ni nakon 50 godina nemamo čvrstu teoriju koja bi ujedinila kvantnu mehaniku i gravitaciju.

Štoviše, počele su se predlagati i istraživati zanimljive nove ideje, poput teorije struna ili pak svemira kao holograma. Iako se neki možda neće potpuno složiti, dojam je i kako su društvene znanosti, poput filozofije, sociologije, lingvistike, povijesti ili arheologije, polako potisnute u drugi plan u očima investitora u znanost u usporedbi s granama znanosti temeljenima na modernim tehnologijama. Kako se 1969. dogodilo prvo spuštanje na Mjesec, mnogi bi tada predvidjeli kako ćemo do danas spustiti prve astronaute i na Mars, Veneru, a možda i poneki Jupiterov mjesec, ali to se ni približno nije dogodilo. Međutim, jedna važna grana znanosti koja je prije 50 godina bila tek u povojima silno se razvila, a to je klimatologija, zajedno s ekologijom.

U proteklih pola stoljeća neka područja znanosti doživjela su pravu eksploziju i procvat, dok su druge grane stagnirale, a treće se tek pojavile. Stoga, nije nimalo lako predvidjeti što bi se moglo događati tijekom idućih 50 godina. Možemo jedino pretpostaviti kako će se sve promjene opažene u prošlih pola stoljeća znatno ubrzati. To je zato što se danas, zbog većeg broja ljudi na Zemlji, kao i sve većeg udjela visokoobrazovanih, sve više ljudi profesionalno bavi znanošću. Usto, države svijeta su, zahvaljujući prilično kontinuiranom ekonomskom rastu danas znatno bogatije te su zato i izdvajanja za znanost sve veća, u apsolutnom iznosu. 


Upustimo se sada u krajnje nesigurno predviđanje budućnosti u 2068. usredotočujući se na znanstveni napredak. Najprije trebamo pretpostaviti tri vrlo važne stvari: da tijekom idućih pola stoljeća neće biti velikih svjetskih ratova, udara meteora o Zemlju ili pak pandemija zaraznih bolesti koje bi usmrtile znatan postotak svjetskog stanovništva. U slučaju bilo kojeg od ta tri događaja, svjetsku bi znanost vjerojatno zahvatila privremena stagnacija. Doduše, u slučaju svakog od ta tri neželjena događaja vjerojatno bi se značajno ubrzao razvoj vojnih tehnologija, svemirskih programa te biotehnološke industrije (npr. cjepiva i protuvirusnih lijekova). Izbjegnemo li te katastrofe, znanost će se nastaviti razvijati u idućem desetljeću slijedeći već postojeće trendove, ali nakon 2030. iz današnje će perspektive vrlo teško predvidjeti bilo što.

Napredak znanosti u idućih 50 godina u najvećoj će mjeri ovisiti o potrebi odgovaranja na nove izazove u 21. stoljeću. U Africi će se rađati svako drugo dijete na Zemlji, i tamo će se nalaziti većina od 20 najvećih gradova svijeta, a Lagos u Nigeriji postat će vjerojatno najveći. Zbog daljnjeg značajnog rasta stanovništva u Africi, ali i velikim dijelovima Bliskog istoka i Jugoistočne Azije, bit će potrebna sasvim nova rješenja za stanovanje i transport, pogotovo za najsiromašnije. Sve veći broj gradova prelazit će veličinu od 20-30 milijuna stanovnika te će tražiti rješenja za trajnu opskrbu hranom, vodom, strujom i grijanjem i za kontroliranje čistoće zraka. Države će pritom ulagati u sve efikasnije dobivanje i korištenje energije i prelazak na obnovljive oblike energije.

U energetici će sadašnje razdoblje biti upamćeno po sve snažnijoj tranziciji s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije, a posebno na sunčevu energiju. Stoga u znanostima o materijalima nastavlja vladati vrlo velik interes za svojstva perovskita, relativno jeftinog i dostupnog materijala koji obećava pretvaranje sunčeve u električnu energiju, uz efikasnost veću od dosadašnjih. Zemlje sjeverne Europe sve više uspješno koriste energiju vjetra. Mnoge druge, uključujući prije svih Kinu, snažno investiraju u dugoročnu opskrbljenost solarnom energijom, radeći pritom i na povećanju njezine iskoristivosti. Najznačajniji proboj u idućih 50 godina bio bi steći neiscrpan izvor sigurne energije, koja ne zagađuje okoliš i znatno je jeftinija od postojećih energetskih izvora. U idealnom slučaju, takva bi energija bila sigurna, ne bi se mogla koristiti kao razorno oružje, niti bi stvarala opasan, otrovan otpad ili otpuštala plinove u atmosferu. Takva bi energija mogla proizaći iz nekog novog, dubinskog razumijevanja fizike, a energija fuzije je za sada najbolji kandidat.

Uz sve veću učestalost električnih automobila na cestama, te energetski samoopskrbljivih kuća s krovovima koji prikupljaju sunčevu energiju, ograničavajući čimbenik u tranziciji prema obnovljivim izvorima energije postat će pohrana te energije. Vrlo veliku pažnju kemičara zaokupljat će, stoga, razvoj boljih, većih, jačih, dugotrajnijih i izdržljivijih baterija. Trenutno i dalje vlada velik interes za unapređenjem baterija temeljenih na litiju i raznim ionima, a sve više se razmišlja i o tzv. metal-zrak baterijama, gdje bi kisik igrao ulogu pozitivne elektrode. Istražuju se i moguća zamjena litija natrijem ili magnezijem u baterijama budućnosti i prelazak na biorazgradive materijale u proizvodnji baterija.

Sve su zanimljivija i svojstva materijala grafena i tzv. dvodimenzionalnih kristala u konverziji i pohrani električne energije, što bi također moglo dovesti do revolucije ako se taj put istraživanja pokaže uspješnim. Istraživanja klimatskih promjena donekle su povezana sa spomenutim istraživanjima u energetici temeljenoj na obnovljivim izvorima. Nastavak mjerenja fizikalnih i kemijskih osobina oceana, mora i jezera, ali i raznih kopnenih predjela, kao i sve veći broj gomilajućih dokaza iz raznih područja istraživanja o promjeni klime na našem planetu, dovest će do boljih modela i preciznijih predviđanja klimatskih promjena.

Neki znanstvenici predviđaju kako će do 2070. godine porasti razina mora, što bi moglo potopiti kuće čak 150 milijuna ljudi. Drugi, pak, rade na ideji razvoja “plutajućih gradova”, tj. potpuno samoodrživih zajednica s vodenim vrtovima za uzgoj hrane, tvornicama za desalinizaciju i proizvodnju pitke vode, koji bi energiju dobivali od sunca, vjetra i valova. Zanimljivo je i koliko, zapravo, malo znamo o oceanima i njihovu dnu. Zahvaljujući robotima na daljinsko upravljanje, u idućih 50 godina mogla bi se intenzivirati istraživanja podmorja i dna oceana, pronađe li se u tome bilo kakav ekonomski interes za privatne ulagače. Bit će zanimljivo pratiti i nove podatke o sve bržem izumiranju brojnih životinjskih i biljnih vrsta tijekom tzv. “antropocena”, najnovijeg razdoblja povijesti našeg planeta kojeg obilježava utjecaj ljudske vrste.

Značajna sredstva ulagat će se u ubrzanje rada i procesne moći računala i mogućnost pohrane i analize sve veće količine podataka. Umjetna inteligencija i robotizacija omogućit će automatizaciju mnogih poslova. Općenito, automatizacija i optimizacija svih postojećih, kao i novih procesa bit će ključne riječi tijekom iduća dva desetljeća, a vjerojatno i dulje. Zbog toga će doći do nezapamćene tranzicije na tržištima rada, te će se svatko morati cjeloživotno obrazovati kako bi mogao stjecati prihode. Vjerojatno će se eksperimentirati i s univerzalnim minimalnim dohotkom. Ljudi će sve češće raditi u vlastitom domu. Država će snažno investirati u unaprjeđenja sigurnosti i kvalitete hrane i zaštitu pitke vode. Posebni napori čekaju znanstvenike u smanjenju onečišćenja zraka, te zbrinjavanju i recikliranju otpada i čišćenju mora i oceana od plastike, kao i praćenju klimatskih promjena.

Privatni sektor predvodit će istraživanja svemira, biomedicinska istraživanja, daljnji razvoj virtualne stvarnosti i video-igara, uvođenje novih oblika novca, te inovacije u komunikaciji i zabavi. Sve goleme svjetske kompanije ulagat će u napredak u području tzv. umjetne inteligencije i njezinih različitih metoda (npr. strojno učenje, neuronske mreže i dubinsko učenje), te najširu moguću primjenu tih metoda. Tako u prometu trebamo očekivati nastavak testiranja samovozećih automobila, kamiona i vlakova, ali sve češće i letećih dronova. Uz potpuno autonomne automobile, u mnogim će se dijelovima svijeta dulje zadržati i ručno upravljani automobili. Međutim, ugrađene mogućnosti svakog od tih vozila da također bude i autonomno učinit će ručno upravljanje znatno sigurnijim.

U svijetu financija, metode umjetne inteligencije trebale bi dovesti do optimizacije planiranja, rukovođenja i financijskih transakcija, ali također pronaći primjenu i u investiranju na tržištima kapitala. Stručnjaci za analize velikih baza podataka bit će vrlo traženi, jer sve više tvrtki počinje razumijevati važnost strateškog planiranja temeljenog na podacima. Kupci i prodavači surađivat će na prostorima na internetu kako bi optimizirali buduće proizvode, te ubrzali transakcije. Dijelom i zbog toga, sigurnost i zaštita podataka na internetu bit će vrlo važna, jer predviđa se kako će kriminal na internetu stalno rasti. Kriminalci će i sami početi koristiti metode umjetne inteligencije, a njihove najlakše žrtve bit će slabije obrazovani ljudi, koji neće biti svjesni opasnosti niti znati kako se zaštititi.

Posebno zanimljiva primjena umjetne inteligencije, koja sama po sebi predstavlja fundamentalno novo područje istraživanja, jest u integraciji čovjeka i stroja, te stvarnog i digitalnog, tj. virtualnog svijeta. Razvoj video-igara i njihov komercijalni uspjeh pospješio je i razvoj istraživanja tzv. virtualne stvarnosti. Kako bi iskustva iz virtualnog svijeta bila što stvarnija, ubrzano se radi na čitavom nizu tzv. sučelja između čovjeka i stroja.

Pokušava se postići da računala što bolje prepoznaju i interpretiraju ljudski govor, razaznaju i međusobno prevode sve jezike svijeta s jednog na drugi, te da prikopčana na ljudsko tijelo mogu pratiti i bilježiti funkcije ljudskog organizma. S druge strane, razvijaju se uređaji koji mogu na usklađen način stimulirati ljudski vid, sluh, dodir, pa čak i njuh, kako bi se izazvao dojam boravka u nekoj usporednoj, virtualnoj stvarnosti. Napredak tehnologija uvećane stvarnosti omogućit će igre koje gotovo savršeno simuliraju neku drugačiju stvarnost, a igrači pritom neće morati na sebi nositi pričvršćene uređaje, već će se pronaći rješenja koja će izravno podraživati njihova osjetila. Neke će od njih možda čak trebati progutati, kako bi davala signale iz unutrašnjosti tijela, a krvlju će možda cirkulirati mali inteligentni roboti – “nanoboti”.

Iz ovih se grana znanosti sve više razvijaju i uređaji za nošenje na tijelu (tzv. “wearables”), koji prate unutarnje tjelesne ritmove i optimiziraju tjelesnu aktivnost, funkciju kardiovaskularnog, respiratornog i mišićno-skeletnog sustava, ali i spavanje. Kompanije poput Neuralinka i Kernela odlaze čak i korak dalje, te pokušavaju, elektrodama prikopčanima na ljudski mozak, bolje razumjeti svijest, pamćenje, misli i ljudske osjećaje, te djelovati na njih. Još jednu posebnu granu brzog razvoja, koja proizlazi iz video-igara i virtualnih svjetova, čine i tzv. “uvećana stvarnost” i “miješana stvarnost”.

Ovdje se, nošenjem posebnih naočala, stvarnom svijetu može dodati i niz inače nepostojećih podražaja za naša osjetila, putem digitalnih pomagala. Time se znatno povećava količina informacija koju naša čula percipiraju o svijetu oko sebe. Na taj se način pospješuju i pojačavaju iskustva iz stvarnog svijeta. Usporedno s tim razvojem, globalna mreža optičkih vlakana s velikim kapacitetom za protok informacija umrežit će svijet, te omogućiti da ljudi u druga mjesta, zahvaljujući virtualnoj stvarnosti, sve češće putuju elektronički, umjesto fizički.

U robotici, metode umjetne inteligencije nastojat će robotima dati vid, ravnotežu, moć prosuđivanja situacije, kretanje i navigaciju. Za 50 godina bit će teško razaznati ljudsku svijest od umjetne inteligencije. Čak će se i način druženja među ljudima i robotima promijeniti, jer mnogi će ljudi imati robotske prijatelje podešene po njihovu ukusu s obzirom na zajednička sjećanja, interese i smisao za humor.

Računala bi trebala doseći snagu dovoljnu za simuliranje ljudskog mozga već za nekoliko godina, no o tome će biti više riječi u prilogu o razvoju medicine. Ni programiranje neće još dugo biti isključivo uloga ljudi, jer pojavljivat će se i sve više razvijati samoprogramirajući sustavi. Porast snage kompjutera pojačat će fleksibilnost i povećati brojnost uloga samoprogramirajućih sustava. Sav će ovaj napredak biti ovisan i o razvoju računala, gdje se očekuje novi oblik ujedinjenja između unutrašnjosti računala i vanjskih sučelja. Funkcioniranje unutrašnjosti računala i dalje se temelji na pristupima iz sredine 20. stoljeća, gdje svaki program mora imati definirane ulazne i izlazne funkcije, dok se vanjski dijelovi računala prilagođavaju zatečenoj stvarnosti i koriste algoritme i statističke analize u odlučivanju. Očekuje se da i unutrašnjost računala počne sve više funkcionirati na tim načelima, umjesto prema precizno određenim postupnicima.

U ekonomiji i financijama, ali i društvenim znanostima općenito, u narednom razdoblju veliku pažnju izazvat će ozbiljni znanstveni radovi koji će se dubinski pozabaviti neočekivanim fenomenom tzv. kriptovaluta, poput Bitcoina, te predviđanjem njihove budućnosti. Nakon mnogih stoljeća, stručnjaci iz područja ekonomskih i humanističkih znanosti ponovo će razmatrati definiciju novca i njegovu ulogu u društvu u doba opće digitalizacije. Donekle povezano s tom temom, u političkim znanostima nastavit će se istraživanja uloge društvenih mreža na političke procese i rezultate izbora, kao i širenje lažnih vijesti. Postat će moguće vizualizirati mreže između ljudi i organizacija i njihovu međusobnu povezanost, kako bi se optimizirali procesi, a izbjegle situacije u kojima važni dijelovi lanca odlučivanja nemaju dovoljno informacija. To bi trebalo doprinijeti sprečavanju pogreški.

Iako smo već spomenuli kako fizika još uvijek ne uspijeva spojiti gravitaciju i kvantnu mehaniku u jedinstvenu teoriju, u ovom stoljeću je ipak već imala tri otkrića od goleme važnosti, sva tri nagrađena Nobelovim nagradama. To su potvrda predviđene čestice, tzv. Higgsova bozona, u CERN-u u Švicarskoj, zatim dokaz gravitacijskih valova LIGO eksperimentom u SAD-u, te otkriće dvodimenzionalnog materijala – grafena – s nevjerojatno zanimljivim svojstvima kojima tek treba naći primjenu. Nakon tri tako velika prodora, predviđa se nastavak teorijskog rada na dizajniranju eksperimenata kojim bi se svemir mogao istraživati putem svojih gravitacijskih obilježja, kao i pronalaženje raznih praktičnih primjena grafenu. Za to vrijeme, međutim, očekuje se kako će fizičari postići i prve značajne uspjehe u razvoju tzv. kvantnih kompjutora. Takvi bi kompjutori trebali biti neusporedivo moćniji od današnjih, te donijeti ozbiljnu trgovinsku, ekonomsku, ali vjerojatno i vojnu prevagu svakoj državi koja postigne ozbiljan napredak u ovom području. Stoga neće čuditi ako neočekivane vijesti o napretku u razvoju kvantnog kompjutora dođu iz Kine. Usporedno s razvojem kvantnih kompjutera razvijat će se i kvantna teleportacija, ali ne kao sredstvo putovanja, već kao način na koji će kvantna računala međusobno komunicirati.

Za to vrijeme, znanstvenici koji se bave istraživanjem svemira trenutno su usmjereni na potragu za tzv. egzoplanetima, tj. na dokazivanje da oko mnogih zvijezda u našoj galaksiji također kruže planeti. Vjerujem kako će se nastaviti pronalasci sve većeg broja planeta koji bi mogli podržavati život, jer su na udaljenosti od matične zvijezde koja bi trebala omogućavati tekuću vodu, a možda i atmosferu. S druge strane, sve je više privatnih kompanija koje se uključuju u razvoj svemirskih tehnologija, poput “Space X” Elona Muska i njegove rakete Falcon 9, koja je u stanju odletjeti u Svemir i aterirati natrag na platformu na površini Zemlje. Konkurencija iz privatnog sektora u razvoju svemirskih tehnologija, koje više nisu rezervirane samo za goleme državne svemirske agencije, dovest će do bržeg napretka i na ovom području. U astronomiji i istraživanjima svemira, umjetna inteligencija moći će integrirati i analizirati goleme količine podataka o svemiru neizmjerno brže od najboljih astronoma.

Povezano s tim napretkom, neizbježno je i pitanje hoćemo li u idućih 50 godina pronaći dokaz postojanja izvanzemaljskog života? Mislim kako to nije previše vjerojatno, osim ako ne uspijemo izgraditi teleskope toliko moćne da bi mogli izravno promatrati planete diljem naše galaksije. Naime, ako se i pronađu fosilizirani tragovi nekih bakterija na Marsu, ili negdje drugdje u sunčevu sustavu, to još uvijek nije ona vrsta dokaza kakvu mnogi priželjkuju, jer planeti unutar sunčeva sustava razmjenjivali su međusobno stijene nakon udara meteora u njih, pa je bakterijski oblik života možda i mogao “skakati” s planeta na planet unutar sunčeva sustava. No, hoćemo li uhvatiti signale od neke druge napredne civilizacije u svemiru, to je doista teško reći. Ipak, za utjehu, mnogi vjeruju kako ćemo uspjeti izgraditi “dizalo” sa Zemlje na satelit u zemljinoj orbiti, koji bi rotirao usklađeno sa Zemljom. To bi trebalo biti moguće zahvaljujući razvoju super-jakih ugljikovih nanocjevčica, 180 puta čvršćih od čelika. Pitanja koja će nastavljati zaokupljati istraživače svemira bit će je li naš svemir jedini, ili ih je možda jako puno? Također, je li jednak u svim svojim dijelovima, ili u različitim dijelovima vrijede različiti zakoni fizike?

Pregled završavam predviđenim značajnim napretkom u tzv. “istraživanjima usmjerenima na pomoć siromašnima” (“pro-poor research”). Mnoge su dobrotvorne zaklade, koje su utemeljili najbogatiji ljudi današnjice, pokrenule brojne linije istraživanja. Takva bi istraživanja, uz pomoć znanosti i najmodernijih tehnologija, trebala i najsiromašnijim dijelovima čovječanstva učiniti dostupnima najvažnije blagodati u kojima uživaju razvijeni dijelovi svijeta. Primjeri su dostava lijekova i cjepiva u nepristupačna i posebno siromašna područja dronovima, razvoj bicikla za kućnu uporabu koji proizvodi električnu energiju, pročistači vode i laboratorijski hladnjaci na sunčevu energiju. Puno se očekuje i od 3D-printanja, koje bi moglo za značajno manju cijenu serijski stvarati sve što ljudima bilo gdje na svijetu treba. Posebno zanimljiv primjer ovakvih istraživanja je razvoj uređaja za dobivanje pitke vode iz vlage u zraku, namijenjen područjima bez prirodnih izvora vode. Pitka voda će postajati ograničujući čimbenik razvoju mnogih svjetskih populacija, pogotovo onih u najsiromašnijim područjima svijeta, te će ovakvi uređaji spašavati brojne ljudske živote u budućnosti.

Postoje projekcije u kojima će svijet postati predivno mjesto za život, riješen siromaštva, gdje će svi živjeti u međusobnom skladu, s raspoloživim novim tehnologijama nadohvat ruke. No, druge projekcije pokazuju kako će sav razvoj tehnologije pridonijeti silnom bogaćenju malog broja ljudi u čijem se vlasništvu ona nalazi, a pritom dovesti do nezaposlenosti i besmislenosti za mnoge. Tada bi se čovječanstvo podijelilo na dvije “kaste” - onih koji imaju nezamislive količine resursa, te druge, koji ovise o nečijem izdržavanju. Današnji nam svijet svakako nudi primjere oba spomenuta scenarija, a nije lako reći koji će prevladati. Nadajmo se, ipak, kako će stalno rastuća količina nove vrijednosti koja su bude stvarala iz godine u godinu radom cijelog čovječanstva dovesti do tolike količine bogatstva, da više nitko, nigdje, ne bi smio ostajati siromašan i bez prilika da pronađe prikladnu ulogu u takvom, naprednijem svijetu.