Je li pokopanima zbog korone najvažnije reći da su umrli u demokraciji?

Subota 28. ožujka
Diktatura je svuda, ali krivci su probrani

Mađarska je u diktaturi, Srbija na rubu, ni Hrvatska nije daleko... Koja zabrinutost za demokraciju! Deseci tisuća mrtvih i stotine tisuća oboljelih u svijetu, bezbroj prekršitelja propisa koje je nametnula epidemija, ali demokracija je važnija i od katastrofe i od zaražavajuće nediscipline. I premda su gotovo u cijelom svijetu uvedene mjere koje se protive ustavu (sloboda kretanja, itd.) na meti su uglavnom iste zemlje i isti državnici koji su "ukinuli demokraciju" već u normalnom stanju, kao što je mađarski premijer Viktor Orbán. Zamislite koji je grijeh napravio - njegov je Fidesz donio zakon bez vremenskog ograničenja o izvanrednim ovlastima vlasti u izvanrednim okolnostima, po kojem se može i kažnjavati širenje lažnih vijesti o koroni i mjerama Vlade. U desecima zemalja donesene su takve odredbe, ali Orbán je uvijek najveći krivac jer štiti zemlju od međunarodnih pljačkaša. U nas se, pak, priprema praćenje mobitela građana koji su u izolaciji kako bi se znalo drže li se propisa, ali oporba je ustala na noge unatoč tisućama prekršitelja. Ostao je i posljednji čin - govor zabrinutih na groblju u kojem će pokopanima zbog korone reći da su sve učinili kako bi umrli u demokraciji.

Nedjelja 29. ožujka
Tko to ponižava ratnog krvoloka Vasiljkovića!

I zločinci žele biti uzorni, ugledni, lijepo odjeveni, umiveni i poštovani, pa kad ih tko takve povrijedi, povrijedio je sveca. Jedan od "najuglednijih" srpskih ratnih zločinaca kapetan Dragan među ostalim je krvoločnostima mučio i ubijao hrvatske ratne zarobljenike, a Hrvati su ga sudili i osudili, te pošto je izdržao kaznu pustili iz zatvora i protjerali iz Hrvatske. Istina, nisu pri tome ispred njega prostrli crveni tepih, pa se zločinac, koji je, kako kaže, na granici doslovce izbačen iz kombija, požalio srbijanskim medijima: "Zamislite, stavljaju mi lisice kada me oslobađaju, to je bilo čisto ponižavanje". Baš su ti Hrvati nekulturni, umjesto da mu prirede svečani ispraćaj i na rastanku ga tri puta poljube, oni ga vežu, ponižavaju i izbacuju iz vozila. Bešćutnost kojom je Hrvate ubijao ista je kao i besramnost kojom od Hrvata traži poštovanje te se žali na "ponižavanje". Iako ne svi, takvi su Srbi. Nisam siguran da među Beograđanima koji su s balkona izražavali solidarnost sa Zagrepčanima koje je pogodio potres nije bilo i onih koji su cvijećem zasipali tenkove koji su grmili prema Hrvatskoj baš kao što je kapetan Dragan mislio da s cvijećem treba biti ispraćen u Srbiju.

Ponedjeljak 30. ožujka
Mamić terorizira jer država nema autoriteta

Za otkaz cijelom stručnom stožeru osim Bjelice i šok zbog smanjenja plaća u GNK Dinamu optužuje se Zdravka Mamića. Novinari su uvjereni da je ovaj put "gotov", brane igrače stavljajući im u usta riječi preuzete od Mamića - E, nećeš, razbojniče! A navijači uzvikuju - Mamiću, znaj, svemu je kraj. No možda se svi prerano vesele jer Mamića iz Dinama mogu ukloniti samo institucije, dakle, samo država. A Hrvatskom nogometnom savezu, pravosuđu, policiji, političkoj vlasti... ne pada na pamet da sankcioniraju i rastjeraju vodstvo Dinama zbog toga što čovjeku optuženom za krađu desetaka milijuna kuna i osuđenom na šest godina zatvora i bjeguncu dopušta da iz inozemstva upravlja jednim tako važnim klubom u Hrvatskoj. Država nema autoriteta, što potvrđuje i sam Mamić prkoseći iz BiH i hvaleći se da on odlučuje u Dinamu. Osim državnih, još jedna institucija drži se sramotno - iz Crkve još nismo čuli da se ogradila od čovjeka osuđenog za kriminal koji traži moralnu zaštitu tako što živi u mjestu Gospina ukazanja - Međugorju. Trebalo bi pitati vidjelice kažu li Gospi da je dobila još jednog istaknutog obožavatelja koji je trajno časti prebivanjem u Međugorju, na ponos Hercegovine i Hercegovaca.

Utorak 31. ožujka
Bandić kaže građani su krivi. I jesu, izabrali su ga

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić je izjavio: „Ovu utakmicu ćemo dobiti i 'iznad vode' će ostati oni koji budu imali snage, dobrote, razboritosti, strpljenja i zajedništva", te istodobno, u ime dobrote, zajedništva itd., optužio građane što nisu ulagali u svoje nekretnine te ih održavali, pa će štetu od potresa morati snositi sami. I tako su, po pametnom Bandiću, Zagrepčani bili nemarni 140 godina, koliko težeg potresa u Zagrebu nije bilo. Što su mogli raditi stanovnici metropole koji su stanovali u ruševnim zgradama? Graditi čvrste kuće, kupovati sigurne stanove, učvršćivati stare zidine...? No gdje je novac? Sirotinja ga nema da si u novogradnji kao Bandić osigura skupi stan velik kao nogometno igralište. A upravo je on pridonosio nesigurnosti u ruševnim kućama dobivajući desetke tisuća glasova legalizacijom nelegalne gradnje. Bandić je fontanama i sličnim samovoljama u Zagrebu htio izaći iz svojih kamenjarskih opanaka, no vidimo da se za njih zauvijek zalijepio: naslađivanje nesrećama sugrađana prekopirana je zloba ponikla na selu kad se susjed raduje što mu je susjedu crkla krava. Nigdje nema tako duboke sućuti i solidarnosti kao na selu, ali ni tako duboke bešćutnosti.

Srijeda 1. travnja
Koja tragedija! Pala cijena sportskim milijunašima

Koronavirusu treba "zahvaliti" i što nam je otkrio kako je javnost jako osjetljiva na nevolje koje se zapravo rugaju hrvatskoj sirotinji koja čini većinu stanovništva u zemlji. Zamislite kako je stotine tisuća Hrvata tronuto i žalosno što je epidemija Dinamovu napadaču Bruni Petkoviću cijenu na nogometnom tržištu s 25 milijuna eura smanjila na deset milijuna, a igračima skresala i do dvije trećine zarade te velikih zarada lišila i pjevače. Istina, treba priznati da su se mnogi vrhunski sportaši u svijetu iskazali pomažući ovih tjedana bolnicama, a u Hrvatskoj i stradalima u potresu u Zagrebu, no roniti suze nad padom cijena nogometaša znači obezvređivati milijune onih koji uživaju u njihovoj igri. Društveni život građana, pa tako i nogometnih navijača, srozan je do ništice, pa koga zanimaju cijene nogometaša i drugih zabavljača? Bilo bi dobro da klubovi, igrači i mediji koji od njih žive shvate da su nam nezanimljivi u vremenima u kojima nam je bitka za život i zdravlje glavna, a zabava zaboravljena.

Četvrtak 2. travnja
Tristo tisuća radnika u raljama grabežljivaca

Čitam naslov - "Posljedice korone u Hrvatskoj: osam tisuća ljudi dosad je dobilo otkaz, na minimalcu 300.000 radnika." Prije nekoliko mjeseci, kad je Vlada najmanju plaću povećala 250 kuna, čitali smo naslov - "Poslodavci o rastu minimalca na 3250 kn: To je veliki udar!" Tako će 300.000 radnika (ili više od milijun obitelji) u vrijeme epidemije uživati "blagodati" toga "velikog udara", kako su sitniš od 250 kuna nazvali hrvatski kapitalisti, soj koji po bešćutnosti nema premca u svijetu. Matoš je pisao o tome kako u hrvatskom gospodarstvu vladaju Židovi, Srbi, Nijemci..., mnogo poduzetniji od Hrvata koji više vole različite državne službe. Kad su u samostalnoj Hrvatskoj i Hrvati postali vlasnici mnogih tvrtki, pokazalo se da su grabežljivci bez osjećaja za radništvo, za svoje sunarodnjake, te "polude" kad god vlast donese neku odluku u korist zaposlenika, što je vrlo rijetko. A mnogo češće radnicima ostaje samo ogorčenje. Kakvo je izrazio čitatelj "24 sata" ispod spomenutog teksta o povećanju minimalca kao "velikom udaru" na poslodavce: "Kakav je to udar, bio bi udar da dođe 100 tisuća ljudi na Trg i gore u Sabor pa vas sve pobacaju u kontejnere". Sada bi ih moglo doći 300 tisuća!

Petak 3. travnja
Koronavirus je doista postao vladar svijeta

Prave bisere proizvodi vrijeme koronavirusa. Na primjer, voditeljica jedne TV u srdžbi je "promijenila spol" pa je, ne znajući da je slušana, rekla kako će gosta svoje emisije koji je trebao govoriti o potresu i epidemiji u Zagrebu, raz....ti, nabiti na k...c i j...ti majku i njemu i njegovu šefu. Gost se pokupio i otišao ne nastupivši u emisiji. Jednoga je novinara razbjesnilo "kolektivno urlanje Moje domovine s prozora i balkona", ne zato što se radilo o urlanju, nego o domovini: "Da se netko, recimo, sinoć odvažio zapjevati bivšoj državi, danas potpuno proskribiranoj, koja je iza sebe ostavila bolnice, hitne pomoći, domove zdravlja i relativno očuvan sustav javnog zdravstva trenutno okupiran pokušajem suzbijanja koronavirusa, u najblažem bi slučaju bio prokazan kao jugonostalgičar, a vjerojatno i obogaćen nizom kontuzija." Kancelarku najmoćnije europske države, Njemačke, Angelu Merkel oduševila je odluka vatrogasaca u jednoj pokrajini da ne uzimaju slobodne dane pa je telefonirala njihovu zapovjedniku da ih pohvali, a on joj je spustio slušalicu. "Promjena spola", žal za Jugoslavijom, ponižavanje najvećeg europskog političkog autoriteta... korona je doista vladar svijeta.