06.03.2020. u 09:51

U čitavu selu bila su dva, tri tranzistora na kojima bi se nedjeljom slušali prijenosi nogometnih utakmica, i nisam siguran da su navijačka uzbuđenja nakon gola koji bi dao voljeni klub bila manja od uzbuđenja koja danas doživimo kad utakmicu gledamo na TV-u.

Prema jednom britanskom istraživanju, 17 posto djece u dobi od osam do šesnaest godina zabrinuto je zbog klimatskih promjena, to jest globalnog zatopljenja, a 19 posto reklo je da im strahovi zbog tih promjena uzrokuju noćne more. Jedan portal tu je vijest popratio komentarom da “djecu, naravno, ne brinu klimatske promjene, jer o njima ne bi ništa znala bez masovne histerije koju vlade država i globalističke elite posljednjih godina podižu oko tog pojma, već su jednostavno potpala pod utjecaj propagande.”

Ima mnogo znanstvenika koji drže da je globalno zatopljenje mit, izmišljotina. Više od 400 znanstvenika iz cijeloga svijeta usprotivilo se obmanama o klimatskim promjenama pa, ako su u pravu, kakav je moral mnoštva njihovih kolega u svijetu koji su takoreći profesionalni vjesnici toga zla što ga navodno uzrokuje čovjek i koji kao borci protiv toga zla dobivaju Nobelovu nagradu i zarađuju golem novac? Nobelovu nagradu dobio je bivši američki potpredsjednik Al Gore koji je šokirao svijet nizom proročanstava o katastrofalnim posljedicama globalnog zatopljenja koja se nisu obistinila, ali on je postao teži za sto milijuna dolara. Ima li što besramnije od bajoslovne zarade i bogaćenja zastrašivanjem ljudi cijele kugle zemaljske, a među njima, ako je točno britansko istraživanje, i stotina milijuna djece?

Podsjetimo još kako je predsjednik UN-ova Međunarodnog pa- nela za klimatske promjene (IPCC) Ra- jendra Pachauri koristio lažne tvrdnje da se himalajski ledenjaci tope da bi dobio dotacije od stotina tisuća funti. U povodu spomenutoga istraživanja mogli bismo se upitati koliko smo sretni u svijetu u kojemu se dnevno proizvodi i plasira ne- zamisliv broj informacija, a među njima, po načelu – dobra vijest nije vijest, i mnogo crnih i najcrnjih. U takvom svijetu u kojem je informacija božanstvo, senzacionalnost religija, a zastrašivanje cilj bilo bi jako bogohulno zažaliti za vremenom u kojem se živjelo bez informacija, u kojem nije bilo ni novina, ni radija, ni televizije, ni interneta.

Osobno sam gotovo bez svega toga u životu na selu bio u cijelom djetinjstvu i mladosti. U čitavu selu bila su dva, tri tranzistora na kojima bi se nedjeljom slušali prijenosi nogometnih utakmica, i nisam siguran da su navijačka uzbuđenja nakon gola koji bi dao voljeni klub bila manja od uzbuđenja koja danas doživimo kad utakmicu gledamo na TV-u. Dapače, u samoj utakmici koja se igra u nekom nedosezivu nam gradu, u imenima igrača, u postizanju gola... bilo je mističnosti koja nas je zavodila i koja je davno nestala. I općenito, svijet nam je bio misterij kakav je današnjim naraštajima posve nepoznat. Kako su se množili mediji, taj misterij je iščezavao, doba informacija izbrisalo je svu tajnovitost svijeta, izbrisalo ju je iz naše duše, osjećaja, mašte.

Postali smo bića bez vlastite imaginacije izložena svakodnevnoj agresiji medija koji zauzimaju svu našu duhovnost i emotivnost. Tako ispražnjeni od sebe samih punimo se informacijama koje upravljaju našom osobnošću. U tu prazninu useljavaju se globalna zatopljenja, ptičje gripe, SARS-ovi, koronavirusi, masovna ubojstva, terorizmi... po istom načelu po kojem kao božanstva prihvaćamo filmske, estradne i sportske zvijezde. I nitko nije pošteđen, pa, kako vidimo, ni djeca. U vremenima bez informacija djeca su navečer tonula u san ili s molitvom na usnama, ili obuzeta zamišljanjem sutrašnjih novih radosti, ili u maštarijama, ili od umora zbog igre i učenja kojima im je bio ispunjen dan, ili u toplini zajedničkog kreveta ako su ga dijelili s bratom ili sestrom, ili iscrpljena smijehom i razgovorom u zatamnjenoj spavaćoj sobi... I nimalo izluđena gledanjem televizije, bombardiranjem vijestima o globalnom zatopljenju koje im uzrokuju noćne more, o koronavirusu i drugim strašilima.

Naravno, ludo je, iluzorno i komično tražiti svijet bez medija, ali i u svijetu medija moguće je naći oaze prirodnosti u kojoj ćemo živjeti i odgajati djecu. Treba u sebi tražiti i naći od predaka naslijeđene i kojekakvim mitovima zapretane otpore agresiji medija na tu našu prirodnost u kojoj nam oni ne diktiraju ni istinu, ni orijentaciju, ni osjećaje, ni strahove, ni vrijednosti nego smo sami svoj izbor i svoja kreacija.

Ključne riječi

Komentara 25

DE
desnoispravno
10:49 06.03.2020.

Klima se oduvijek mjenjala.Kao mali sam pisao temperature svakog dana.Pogledam sada u arhivske tablice i sve je falsificirano.Lažni podaci u službi propagande.

Avatar niwrad
niwrad
11:04 06.03.2020.

Globalno zatopljenje, kao i pola javnih politika modernih država - od socijalne, demografske, poljoprivredne, rodiljne... postoje jedino i isključivo zato za bi činovnici i razni ništ-koristi stručnjaci tj. rodbina i prijatelji vladajućih lagodno živjeli od javnog novca, a bez prevelike odgovornosti i napora. Uzmimo samo tzv. poljoprivredne potpore. Alibi za njih je "jeftinija hrana", a u praksi je hrana - skuplja. Zašto? Osim što smo hranu unaprijed platili kroz veći porez - pa ipso facto mora biti jeftinija, treba još k tome financirati vojsku činovnika koji provode i kontroliraju te potpore. Pa je hrana faktički skuplja. Naravno nema nikakve garancija da je u prvom dijelu hrana stvarno jeftinija. Isto je sa klimatskim promjenema. Ljudi apsolutno nikako ne mogu utjecati na globalna klimatska kretanja, no prodajom propagande da mogu, otvaraju se radna mjesta i pozicije za vojsku uhljeba i parazita koji će živjeti od javnog novca ne radeći ništa teško, odgovorno ili korisno za građane. Dakle radi se o shemi organiziranog kriminala - krađe javnog novca inkorporiranog u propise i tako bi se na to trebalo gledati.

DU
Deleted user
14:18 06.03.2020.

Interesantno je kako nas sa CO2 plaše i kako je CO2 odgovoran za promjenu klime. Dobro, ako je tako zašto ne sade šume kako bi CO2 smanjili, jer CO2 je hrana za drveće. Drveće usiše CO2 a ispušta kisik. To smo učili u školi za vrijeme biologije zato ne mogu shvatiti da se od CO2 pravi takva kriza kad se ona tako jednostavno može riješiti i uravnotežiti. Požari koji u ljetu uništavaju šume proizvode ogromne količine CO2. Zašto se tada ne pošumljava i to odmah da dođe do ravnoteže između izgorjelog i ponovo izraslog. Izgleda da na svemu tome netko jako dobro zarađuje, a da pri tome sam sebi kopa jamu to nije važno glavno da se puni čarapa lovom.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije