Subota 7. ožujka
Iza Hrvatske je još samo Bugarska
Vijest kaže – Hrvatska je po gospodarskom razvoju na razini francuskih prekomorskih posjeda, a i Rumunjska nas je pretekla. Poražavajući su to novi podaci eurostatističara koji Hrvatsku svrstavaju na pretposljednje mjesto u EU. Iza nas je po stupnju razvoja još samo Bugarska. Ali recite vi to Andreju Plenkoviću i dužnosnicima HDZ-a koji ga podupiru slaveći uspjehe Hrvatske u gospodarstvu i drugdje. Na svim smo ljestvicama EU na pretposljednjem ili posljednjem mjestu. I tako je od Račana, Sanadera, Milanovića do danas.
A svaki je premijer imao svoje “zasluge”: nitko nije rasprodao toliko nacionalnih bogatstava kao Račanova Vlada, nitko nije doživio takav progon zbog kriminala kao Sanader, nitko nije toliko zadužio Hrvatsku kao Milanović i nitko nije bio tako servilan prema Bruxellesu kao Plenković. I svi su na isti način kao i sadašnja vlast mahali svojim “uspjesima”.
Također, svi su izbore dobivali obmanama: Račan je obećao obračun s kriminalom u privatizaciji i pretvorbi, pa ništa, Sanader je gromoglasno štitio sumnjive generale, pa ih progonio, Milanović i Plenković došli su s novim paradigmama, pa su silno zadužili Hrvatsku i spustili je na dno EU... I svi su bili miljenici EU.
Video: Andrej Plenković predstavio svoj tim u Splitu
Nedjelja 8. ožujka
Bernardić i žene: govori jedno, radi drugo
Francuska je revolucija afirmirala jedno povijesno načelo koje će obilježiti sva ljevičarstva do danas – i Staljinovo, i Titovo, i Ceausescuovo, i Mao Ce Tungovo, i Pol Potovo... Načelo je vrlo jednostavno – govori jedno, radi drugo. Ljevičarima su uvijek apstrakcije služile kao zastori iza kojih će se tako ponašati – nitko nije stvarao toliko sirotinje kao borci za “radničku klasu”, nitko nije imao tako povlaštenu crvenu buržoaziju kao zakleti neprijatelji buržoazije, nitko nije tako ljudska prava svodio samo na prava članova svojih partija, nikome nije na tako okrutan način parola “sloboda” bila sloboda ubijanja, nitko nije progonio homoseksualce kao lijevi totalitarni režimi, da bi ih kasnije, nakon promjene političkog sustava, njihovi nasljednici prigrlili...
Na pitanje o tome zašto među koordinatorima izbornih jedinica nema nijednu ženu, predsjednik SDP-a Davor Bernardić odgovorio je da taj posao “nije za eksperimentiranje” te da ga “moraju obaviti dokazani operativci na terenu” i tom “zastrašujućom porukom” izazvao opću pobunu u lijevim udrugama, strankama i medijima. A čovjek je nedužan, on je samo bez uvijana i suzdržavanja potvrdio spomenuto pravilo – govori jedno, radi drugo.
Ponedjeljak 9. ožujka
Iz Jugoslavije smo izišli da se lakše iseljavamo
Zašto smo izišli iz Jugoslavije? Zlobnik bi na to pitanje mogao odgovoriti – da se Hrvati lakše iseljavaju. Prije koji mjesec u “Večernjaku” smo mogli pročitati naslov – “Od nastanka Hrvatske u Njemačku se iselilo više Hrvata nego za vrijeme Jugoslavije”. Iseljavanje u inozemstvo osobito se pojačalo nakon što je 2013. godine Hrvatska ušla u Europsku uniju, a kulminaciju je imalo u posljednjih nekoliko godina, u mandatu sadašnje vlasti. Ali stiže ohrabrenje. “Ministarstvo rada priprema novu mjeru – poticajnu mjeru za povratak naših ljudi koji su privremeno otišli u inozemstvo. Mi ćemo ih financijski poduprijeti da se vrate”, rekao je Plenković u Splitu na predstavljanju svojeg tima za unutarstranačke izbore “Odvažno za Hrvatsku”. No odakle novac? Evo ga iz jednog drugog novinskog naslova o prodaji državnih obveznica na hrvatskom tržištu kapitala – “Novo zaduženje od 11 milijardi kuna, Plenković: To su najpovoljniji uvjeti u povijesti!” I evo ga iz još jednog naslova, o zaduženju i inozemstvu – “Novo zaduženje od 1,275 milijardi eura najpovoljnije u povijesti”. Stoga, Hrvati, odajte priznanje ovoj vlasti, iseljavanje i zaduživanje jesu katastrofalni, ali zato imaju povijesnu dimenziju.
Utorak 10. ožujka
Barbarstvo na Pantovčaku – propast Rimskog Carstva
Poprsja u Predsjedničkom uredu na Pantovčaku bila su hrvatska povijest, uspomena na ljude koji su stvarali hvatsku državu i hrvatsku kulturu. Ukloniti ih je mogao samo netko kome nije ni do hrvatske države, ni do njezine povijesti i kulture, netko tko je zarobljen trenutačnošću svojih nazora, ambicija, strasti i sklonosti. A takav je Zoran Milanović, dijete rokerskog vremena, dijete koje nikome ne služi nego mu sve treba služiti, pa tako i država. Franjo Tuđman je Pantovčak učinio mitskim, svetim, simboličnim brdom hrvatske državnosti, u koje je postavio poprsja hrvatskih “svetaca”, pa je ovaj Milanovićev čin neoprostivo svetogrđe. Propast Rima pratilo je iščezavanje svetosti i religioznosti u Carstvu, a u tu prazninu provalili su barbarski narodi, koji su među ostalim uništavali rimsku baštinu. Posljednjih desetljeća, pogotovo od dolaska Račana u Banske dvore kojeg prati Mesić na Pantovčaku, svjedočimo preziru prema baštini i uništavanju hrvatskih svetinja, kriminalizaciji Domovinskog rata, degradaciji i progonu generala, a presude iz Haaga zlurado su se očekivale kao “presude Tuđmanovoj Hrvatskoj”. Uklanjanje poprsja hrvatskih velikana jedna je od tih “presuda Tuđmanovoj Hrvatskoj”.
Srijeda 11. ožujka
Stranku s imenom čeka anonimnost
Bivši strateg Mosta Ivica Relković strateg je i nove stranke, nazvane Stranka s imenom i prezimenom, koju će ovaj mjesec osnovati prilično raznoliko društvo – sam Relković, Dalija Orešković, gradonačelnici Vrgorca i Knina, Ante Pranić i Marko Jelić, bivši gospodarski strateg HSLS-a Josip Budimir, dizajner Boris Malešević, a “hranit” će ih Andrea Gross Bošković, bivša direktorica Hrvatske agencije za hranu. Već iz naziva stranke vidi se na što će se vodstvo usredotočiti – na sebe. Jer nazvati se Strankom s imenom i prezimenom prezir je prema svim drugim strankama i drugim ljudima koji nemaju imena i prezimena. Koji narcizam! Koja umišljenost! Koji egoizam! Nisu važne ni ideje, ni programi, ni Hrvatska, nego samo velika imena i prezimena velikih osoba, važni su samo političari – bogomdana Dalija Orešković, bogomdani Relković, bogomdani Malešević, Panić, Jelić, Budimir, bogomdana Andrea. Gotovo su svi već bili ili jesu u politici, u kojoj nisu ostavili osobita traga, ali je politika ostavila i te kakav trag u njihovim taštinama. Nazivi mnogih stranaka potpuno su suprotni onome što one jesu i što rade, evo još jedne takve koja bi s imenom i prezimenom mogla potonuti u anonimnost.
Četvrtak 12. ožujka
Medvedova pomirba nije Tuđmanova
“Oni koji HDZ žele vidjeti kao isključivu stranku ne razumiju politiku Franje Tuđmana i njegovu ideju pomirbe”, kaže ministar branitelja Tomo Medved, štiteći “svoga” Plenkovića od stranačkih takmaca. Medved je, kažu, ratnik iznimne hrabrosti, heroj, i teško je bilo zamisliti da bi mogao zajedno s HNS-om, strankom koja je ustrajno desetljećima opanjkavala Domovinski rat pa, dakle, i Medvedovo herojstvo. Svi njezini dužnosnici s kojima je danas ipak zajedno u vladajućoj koaliciji bili su u vrhu te stranke kad su njezini čelnici u Zagrebu organizirali skup “Hrvati i Srbi”, zloglasan po tome što se na njemu izjednačavalo krivnju za rat, pa je, dakle, i sam Medved izjednačavan s četnicima. Je li Tuđman bio za takvu pomirbu, i za pomirbu sa strankom koja ga je optuživala za agresiju na BiH i za koju je vrijeme njegove vladavine bilo “deset izgubljenih godina”. Tuđman, koji je odbio primiti liberala Sorosa a liberalku Albright, jednu od najmoćnijih osoba velesile Amerike, izbacio iz svoga ureda, nikad ne bi iz servilnosti prema ljevičarima, liberalima i moćnicima u Europskoj uniji prihvatio Istanbulsku konvenciju. Dakle, Medvedova pomirba nije Tuđmanova nego Plenkovićeva. Pomirba za izbore.
Petak 13. ožujka
SDP spašava Beljaka da u koaliciji ima ekstremista
SDP-u raste rejting, što ga jača u pregovorima s mogućim saveznicima na izborima, a te saveznike slabi. Navodno je predsjednik HSS-a Krešo Beljak bio pristao da mu se sa šest na tri prepolovi broj mandata jer mu pada rejting, ali se razljutio kad je čuo koliko je mjesta na izbornim listama s kojih se ulazi u Sabor SDP spreman dati umirovljenicima, jer oni bezobzirno znaju pretrčati u HDZ. Nisu zadovoljni ni u Glasu, SDP bi uzeo samo Anku Mrak-Taritaš i Richemberga, a oni žele tri mjesta. Uglavnom, SDP zapravo ne koalira, nego spašava i Beljaka, i Mrak-Taritaš i umirovljenike koji su u anketama od izbornog praga od pet posto nedosezivo daleko. Teško se toj stranci odreći i Beljaka i Mrak-Taritaš i Richemberga jer joj oni služe za ekstremizme kojih se Bernardić suzdržava – Richemberg s napadima na izdvajanja za branitelje i proglašavanjem političkih protivnika psihijatrijskim slučajevima, Mrak-Taritaš sa svojim upiranjem prstom na nepodopštine kakve sama čini, i osobito Beljak sa svojim prijekorima Udbi što nije više ubijala. Pristojni SDP-ovci ne bi to nikad učinili, no ni svi partizani nisu zadovoljavali Beljakove ubilačke želje, ali su svi bili u istom sustavu, istoj “koaliciji”
Pustite Tuđmana na miru! Sa braniteljima je stvorio hrvatsku i ostavio je a vi ste od nje napravili prčiju. Sram vas bilo..