Kamo su nestale velike srdele?

– Nema velikih. No ukusne su vam i ove male, barem ne trebate čistiti draču – sve češći je odgovor na zagrebačkim i drugim kontinentalnim ribarnicama na kojima je već lutrija naći veliku srdelu ili inćuna za “bacit” na gradele. Ni smanjenje ribolovnih napora na 180 dana u godini, 20 mjesečno, te lovostaji na srdele i inćune s odštetama ribarima očito još nisu urodili plodom pa do potrošača dolaze sve manji primjerci. Ulovljena srdela ne bi smjela biti kraća od 11, a inćun od 9 centimetara. No, dok se nekad kupovala prvoklasna srdela s 32 do 36 komada u kilogramu, na zagrebačkom je Dolcu, primjerice, gotovo pravilo o 50 do 55 komada u kilogramu, čak i 70 “mršavijih” na samoj granici dopuštene duljine. A slično je i s inćunom. Od pecature od 45 komada, došlo se na 70, dok cijene sad već dostižu i 30 umjesto prosječnih 20 kn/kg.

Održivi ribolov je prioritet

– Smanjenje veličine ulovljenih primjeraka zabrinjavajuća je pojava koju je uočila znanost, ali i sami ribari. Flota koja cilja malu pelagičnu ribu (ponajprije srdelu i inćuna) posljednjih godina bilježi rekordne ulove, no najnoviji rezultati procjena stanja stokova male plave ribe u Jadranu govore o prelovljenosti i pozivaju na smanjenje ribolovne smrtnosti – kažu u Ministarstvu poljoprivrede. I EK upozorava na prelovljenost 93% procijenjenih zaliha ribljih stokova na Mediteranu i traži jače mjere. No Damir Birkić, predsjednik Grupacije ribolova HGK, tvrdi kako srdela i inćun kod nas nisu prelovljeni, o čemu svjedoče i povećane kvote ICCAT-a za izlov tune ove godine, kojoj je glavna hrana upravo mala plava riba. U Dalmaciji i na južnom Jadranu u pravilu se love pozamašni primjerci srdela, veći i od 15 centimetara, oko 35 do 38 komada u kilogramu. I inćuni su veliki. No druga je priča na sjeveru, na području Krka i Rijeke, odakle srdela stiže na ribarnice u unutrašnjosti, objašnjava Birkić. Svaka generacija srdela zauzima određena područja na kojima se hrani, tako da se na području Rijeke i Kvarnera, zbog više slatkovodnih voda koje se miješaju s morem i više hrane, zadržava manja plava riba stara do godine dana.

– Takva riba lovi se u kanalima, blizu obale, pa joj je prednost da tek ulovljena već za nekoliko sati završava na zagrebačkim i drugim kontinentalnim tržnicama. Dalmatinske plivarice pak love i 4-5 sati dalje od obale. Takva srdela tek je u podne ili sutradan u Zagrebu – i nije svježa – pa su dalmatinski ribari više orijentirani na lokalne tržnice, preradu i izvoz – tvrdi Birkić.

Kvarnerski ribari ljutiti

Mala kvarnerska srdela komercijalno je pak interesantna tek manjem broju ribara te je, kako bi se očuvao stok srdele i na sjeveru – nastavno na dosadašnje mjere i na inicijativu ribara svih županija, osim Primorsko-goranske – donesena i nova mjera prostorno-vremenske regulacije koja uključuje zabranu ribolova za plovila dulja od 12 m na 30% površine unutarnjeg i teritorijalnog mora na 6 mjeseci. Prijedlog je usvojen i od GFCM-a i obvezujući je za sve države jadranskog bazena. No kvarnerski su ribari ljutiti jer je 20% zabranjenog teritorija u njihovim vodama, iako je s njihova područja samo 17 od ukupno 200 brodova koji love malu plavu ribu u Jadranu, objašnjava Birkić.

– Nemamo izbora, moramo štititi ono što nam jamči budućnost ribarstva u koje je, što se malo zna, u posljednje tri godine uloženo više od 3 mlrd. kuna – tvrdi on.

Vremenskom regulacijom za plovila iznad 12 m, s određenim izuzećem za ona do 18 m, izbjegle su se kvote kojima nam je svojedobno prijetio EK, što bi značilo i uništenje znatnog dijela ribarske flote.