Subota 9. ožujka
Sad je jasno zašto se sotonizira Bleiburg
Gdje se začela zamisao da se zabrani misa u Bleiburgu? Možda ondje gdje se začela i nakana da se osnuje katoličko-pravoslavno povjerenstvo za utvrđivanje istine o ulozi kardinala Stepinca. Sotoniziranje skupa i mise u Bleiburgu ravno je prihvaćanju mjerodavnosti sudova o Stepincu Srpske pravoslavne crkve koja je, na zgražanje i dijela javnosti u Beogradu i Podgorici, proglasila svetim četničke koljače Milorada Vukojičića Macu i Slobodana Šiljaka. Oni su u Drugom svjetskom ratu ubili i majku poznatog srpskog glumca Miše Janketića, o čemu svjedoči i sam glumac.
Pa ako je papa takvu Crkvu smatrao vjerodostojnom za nedužnog i svetog Stepinca, zašto koruška Crkva ne bi zabranila misu za nedužne hrvatske civile i bez suđenja smaknute vojnike u Bleiburgu i na križnim putovima. Kaptol bi trebao shvatiti, i to javno narodu reći te se tako i ponašati, da se poslije pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. odnos Vatikana prema Hrvatskoj bitno promijenio. Motivi te promjene nisu vjerski, nego politički, i treba ih tražiti u svjetonazorima argentinskog biskupa talijanskog podrijetla Bergoglia, koji danomice svjedoči svoje ljevičarstvo i srodnost s marksizmom, a to znači i nesnošljivost prema Hrvatskoj i Hrvatima te krivotvorenje njihove povijesti.
Nedjelja 10. ožujka
Na ljevičarske rasizme tužitelji se ne osvrću
Za prosudbe o istupima predsjednika HSS-a Kreše Beljaka odavno nisu više trebala vrijediti politička nego pravosudna mjerila. Jer, njegov tekst o “efendiji” Hasanbegoviću, “uz Kusturicu, jednom od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda” koji je uz to “kriptonacist i lažov” nije samo uvreda i kleveta nego i javno promicanje rasizma. Isto vrijedi i za ono što je sada napisao o Ruži Tomašić, “još jednoj ustaškoj emigrantici, ovoj iz Kanade a porijeklom iz Bosne”. Svoj rasistički izričaj Beljak je proširio na protjerivanje – “Sikter iz naše Hrvatske!” – slično protjerivanju Židova, Roma, Nijemaca i drugih nepoželjnih iz niza zemalja. Bilo je takva protjerivanja i iz njegove, Titove Jugoslavije koja je to radila na neizravan ali djelotvoran način. S time što je Hrvate protjerivala u inozemstvo, zatvore i u smrt. U (lijevoj) javnosti prevladava mišljenje da su rasisti desničari, no pokazuje se da su to gotovo isključivo ljevičari. Milanović je o Stieru govorio poput Beljaka o Tomašićki, Hajdaš-Dončić oživio je povijest te je, govoreći o Hasanbegoviću, rekao da su “poturice uvijek bili veći Turci od samih Turaka”. Tužiteljstva se na te rasizme nisu ni osvrtala, kao ni stranke, a ni većina medija. U Plenkovićevoj ljevičarskoj Hrvatskoj – normalna stvar.
Ponedjeljak 11. ožujka
Prezriv stav prema sudbini nacije kao u despotizmu
Na pitanja medija o odgovornosti ministrice Gabrijele Žalac koja je vozeći bez važeće dozvole sudjelovala u nesreći u Vinkovcima, Ured predsjednice je odgovorio da je za predsjednicu Republike to pitanje moralne i etičke odgovornosti dužnosnice i građanke. To je najtočnija ocjena o nesreći u kojoj je ministrica, vozeći s nevažećom vozačkom dozvolom, udarila djevojčicu i teško je ozlijedila. No treba joj dodati i jednu opreku u kojoj se pokazala nepojmljiva pristranost, krivotvorenje i bešćutnost.
Riječ je o opreci nedužno dijete – zaštićeni političar. Kao što se zna, policija je priopćila da je dijete prelazilo ulicu na mjestu neobilježenom za pješake, premda zebre u toj ulici nigdje nema, a na još sramotniji način u Dnevniku HTV-a, puno vremena nakon nesreće, Đurica Drobac naglašava da dijete kolnik nije prelazilo na pješačkom prijelazu. Taj odnos zaštićeni političar – nedužno dijete odnos je bahate i nedodirljive vlasti prema ranjivom narodu iskazan na najbolniji i najslikovitiji način. To je prezrivi stav prema sudbini nacije kakav je “resio” najveće despote u povijesti.
Utorak 12. ožujka
Slušajte nutricioniste, ali i savjete naših starih
Tražite li na internetu tekstove o popodnevnom spavanju, nakon ručka, naći ćete uglavnom savjete koji su odlučno protiv te navike. Danas sam pak naišao na ovaj naslov: “Kardiolozi potvrdili: poslijepodnevna siesta utječe na smanjenje krvnog tlaka”. Jedno je istraživanje na 400 ispitanika potvrdilo da popodnevni san – što dublji to bolji – povoljno utječe na krvni tlak i srce.
Ima puno negativnih mišljenja o našim navikama i stanjima koje smatramo normalnim, o hrani i jelima koja volimo, o načinu života koji nam najviše odgovara, tako da malo što stručnjaci ne sumnjiče. U posljednje vrijeme mnogi su se razveselili kad su neki znalci preporučili da se svakako na dan popiju dvije čaše vina i čak tri kave. Dugo su vladale predrasude o svinjskoj masti, tako reći bila je ozloglašena, a danas se ističe da je iznimno zdrava. Kao i o čvarcma koji su uz to bili sirotinjska hrana, a danas su nevjerojatno skupi. Naravno, treba slušati i liječnike i nutricioniste, ali i naše stare koji su nam ostavili dragocjena iskustva u prehrani.
Srijeda 13. ožujka
A što je s ‘mecima u čelo’ domoljuba?
Dirnut ću u osinjak zvan novinari. Povod mi je priča jedne kolegice o taksistu koji joj je, saznavši da je novinarka, rekao kako “nije nimalo zadovoljan hrvatskim medijima i načinom kako pišu protiv Hrvatske te da bi onima koji tako pišu trebalo dati metak u čelo”. Naravno, izjava je za osudu, taksist je prijavljen i uhićen te će snositi posljedice. Kolegica radi u listu u kojem drlja i slavni Ante Tomić koji je svojedobno napisao da bi strojnicom trebalo prošarati u Hrvatskom saboru, ali posljedica za tog podoficira JNA nije bilo.
Nije bilo ni posljedica za kojekakve Jurice Pavičiće, Ivančiće, Čuliće, Dežuloviće, Šprajcove i druge kad su pisali ili kao urednici objavljivali bezbrojne tekstove koji se mogu shvatiti kao poziv na “metak u čelo” mnogim domoljubima. Neki su se koristili i montiranim snimkama i lažima KOS-a i drugih neprijatelja Hrvatske te mnoštvom krivotvorina o Gotovini, o Domovinskom ratu, o Tuđmanu. U listu kolegice iz taksija uoči izricanja pravomoćne presude Gotovini i Čermaku u Haagu objavljen je sramotni tekst pod naslovom “Presuda Tuđmanovoj Hrvatskoj”, to jest zločinačkoj Hrvatskoj. Metaforički govoreći i to je bio “metak u čelo” domovini i njezinim osloboditeljima i herojima.
Četvrtak 14. ožujka
Uljanik – primjer uništavanja za zabavu
Novinari su saborskog zastupnika Kajtazija upitali što misli o situaciji u Uljaniku, on im je odgovorio: “Tamo nema Roma”. Eto stava goleme većine hrvatskih građana o velikoj brodogradilišnoj tvrtki koju su upropastile njezine uprave, nadzorni odbori, strateški partneri, državna i lokalna vlast. I zaista, što mene i milijune drugih ljudi briga za nečiju nesposobnost i kriminal, osim što možemo biti gnjevni jer se troši novac iz naših džepova. Tamo nema Roma, to jest nas, ali nas se već mjesecima preko medija, sastanaka, izjava uvlači u kaktastrofu kao da smo i mi za nju odgovorni.
Otprilike bi nam Uljanik trebao biti zanimljiv kao i mnoge druge besmislene, javnosti odbojne i za naciju uvredljive priče o smrti majke jedne srbijanske estradne namiguše ili o nekom Srbijancu koji je poginuo u zrakoplovnoj nesreći u afričkoj zabiti. Ili o uspomenama Titova kuhara na simpatičnu dobroćudnost toga krvavog diktatora. Uljanik je primjer uništavanja ove zemlje kojim nas vlast zabavlja i kojim nas uvjerava u svoj uspjeh. Jer, u toj priči je jedino ona sa svojim obećanjima, “rješenjima” i optimizmom – pozitivna, premda je najveći krivac. Te se tako svrstava u prvi red “javnog interesa” uz Karleušu, Lepu Brenu, Tita i druge jugourese.
Petak 15. ožujka
Devedesetih je cvala demokracija u Hrvatskoj
Čitam naslov na lijevom portalu Telegramu – “Kako najmoćniji čovjek na svijetu donosi odluke? Prema onome što mu poruči televizija gora od HTV-a 90-ih”. Misli se na Trumpa, na Fox News, a kao grozni likovi s “HTV-a 90-ih” spominju se Ljiljana Bunjevac-Filipović i Miljenko Manjkas. Zašto HTV 90-ih, a ne HTV 80-ih, ili HTV 70-ih, ili HTV 60-ih...? Tih godina TV Zagreb je bila kao i oni sami, kao njihovi očevi koje politički baštine, i kao što Trump i Fox isto misle i govore tako su tih godina isto mislili i govorili televizija u Hrvatskoj i svi drugi mediji i komunistička vlast. Ali eto ta je televizija zaboravljena, a u negativne mitove ljevičari su proizveli HTV 90-ih i Trumpa.
No kao što Amerika pod Trumpom cvate, cvala je i demokracija u Hrvatskoj 90-ih i na televiziji i svagdje drugdje te su svih tih godina Tuđman i HDZ i u medijima i u oporbi sotonizirani kao malo koja vlast u povijesti. A kolege Bunjevac-Filipović i Manjkas bili su i ostali bolji profesionalci od svih autora u Telegramu, pa i autora spomenutog teksta Đ. Đurovića. Kojemu je prijeko potreban tečaj pismenosti, da mu se u televiziju (“kablovsku”) ne slijeva voda nego istina.
Zanimljivo je da se Bleiburska komemoracija neprekidno i dostojanstveno odrzavala od 1952. godine i nikada nije bilo nikakvih problema dok se nisu umjesali "UDBA-ski pokrovitelji" odnosno provokatori nakon devedesetih.