Čitam u novinama golemi naslov na prvoj stranici – “Milanoviću u godinu dana prihodi porasli za 120 tisuća kuna”. Baš i nije neki porast niti osobita senzacija, ali je povod za temu o političarima koji državu ostave na cjedilu, a potom u kojekakvim biznisima zgrću lovu koju bez visoke dužnosti u državi ne bi imali. Kao da oženiš djevojku iz imućne obitelji pa tu obitelj operušaš te se rastaviš.
Držim da bi društvo zakonima trebalo obvezati sve političare da se vrate na posao s kojeg su u politiku došli i da deset godina, dok ne oslabi njihova politička moć, ne mogu zasnovati biznis ako ga prije nisu imali. Tako bi se bar donekle uspostavilo načelo da političar od politike, od države, nema koristi osim plaće, pa i načelo da je politička dužnost više žrtvovanje nego povlastica. Kao što bi se potvrdila istina da bavljenje politikom ne obogaćuje nikoga talentom za biznis, pa i nije riječ o biznismenima, nego o privilegiranima koji svoje povlastice prenose u posao. Zašto bi čovjek godinama morao čitati žestoke napade na Ivića Pašalića dok je bio Tuđmanov glavni savjetnik, a onda godinama čitati o biznisu koji mu donosi golem novac i u kojem uvelike uspijeva zahvaljujući poziciji na kojoj je bio.
Kaznili su ga birači, kaznili su ga članovi stranke i takmaci u HDZ-u, ali ga je nagradila politička prošlost u kojoj država od njega nije imala koristi, no u kojoj on za svoje probitke nije bio lijen pa je stvorio uvjete za osobnu budućnost poslije politike. Vrlo me zanima što to nekoga može savjetovati Mate Granić, ali kao bivši ministar vanjskih poslova i potpredsjednik države može iskorištavati svoja poznanstva i utjecajem svojim klijentima ići na ruku i zarađivati velik novac. Ali ni taj utjecaj ni ta poznanstva nisu njegovi, pa ako mu ih je država omogućila morao bi ih državi i “ostaviti”.
Osim u SDP-u, malo će se naći neki dobrohotnik koji bi istaknuo uspješnost Zorana Milanovića kao predsjednika Vlade, štoviše, ima mišljenja da Hrvatsku nitko nije zadužio u inozemstvu koliko njegova vlast i da se nikad hrvatsko gospodarstvo nije tako srozalo, ali evo ga, poslije završetka mandata ode u biznis, a njegove zarade vrište s naslovnih stranica novina. Ali nije riječ samo o biznisu.
Zlatko Mateša ostao je upamćen kao premijer s kojim je počela rasprodaja hrvatskih nacionalnih bogatstva, a u kakvu je stanju, s drugima, ostavio zemlju, pokazuje šokantan poraz koji je HDZ doživio na izborima na početku 2000. godine. S takvim političkim kapitalom trebao bi nestati iz javnosti, pogotovo ga više ne bi smjelo biti na visokim i odgovornim dužnostima. Ali evo i njega – izabran je za “doživotnog” predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, krovne sportske organizacije. Baš ne ostavlja sportaški dojam i više podsjeća na onog ljenjivca pripijenoga uz granu u ZOO-u, na kojoj napravi korak svakih pola sata, a i svojedobno ga je otac plivačice Mirne Jukić, koja je za Austriju osvojila hrpu medalja, optužio da ju je prisilio da ode iz Hrvatske i trijumfira za austrijski sport.
Tako se zapravo obnavlja model iz komunizma, u kojem su političari to bolje napredovali što su uništili više poduzeća i institucija. S kojim se, dakle, motivom u Hrvatskoj ulazi u politiku? Ne ulazi se iz želje da se poboljša stanje u zemlji, niti s nekim naumom da se pridonese općoj koristi, nego se, dapače, ulazi radi vlastitih interesa. Ti interesi su Hrvatskoj napravili neprocjenjiva zla. Poimence sam više puta spomenuo najveće krivce za rasprodaju hrvatskih nacionalnih bogatstava, banaka, Plive, Ine, telekomunikacija... koji su od toga imali novčane koristi. Sudbina zemlje podređena je grabežljivosti pojedinaca, Hrvatska je oteta budućim naraštajima, te sam uvjeren da je glavni razlog iseljavanja iz Lijepe Naše osjećaj njezinih stanovnika da država više nije njihova.
I sam sam na početku osamostaljivanja zemlje, kad su Hrvati doista državu počeli osjećati svojom, bio u politici, ne visokoj, ali dovoljno blizu glavnih političkih žarišta te sam se uvjerio u nesebičnost, entuzijazam, požrtvovnost pa i izlaganje opasnosti u nizu stranaka. No već tada su na čelna mjesta dolazili ljudi koji su zlorabili tu plemenitost i nedužnost, zanos u stvaranju države, i kovali planove o svojim probitcima. Slobodnije govoreći, cijeli je elitni politički milje shvatio politiku kao unosnu djelatnost, kao povlastice, kao bogaćenje. I vrlo je malo onih koji na neki način zapravo cijeli život neće svoju političku prošlost iskorištavati kao biznis.
VIDEO Evo kolike su zapravo plaće po zanimanjima u Njemačkoj:
MIvkošić je jedan od rijetkih tzv. 'novinarskih perjanica' bez ikakvog pokrića. Ono malo kredibiliteta kojega je stekao kao 'mučenik' prethodnog režima oodaaavnoo je potrošio jeftinim apologetskim podilaženjima vlasti i političarima koi su opčjačkali i na koljena bacili Hrvatsku. Sad nas ta intel. crvotočina dodatno opterećuje svojim kakti originalnim a stvarno infantilnim dijagnozama i prijedlozima... Ivkošiću, stavi svoj mandat na raspolaganje spodobnijima, pametnojima i POŠTENIJIMA.