Subota 26. siječnja
Dobili smo još jednu partizanku – D. Orešković
Medijska zvijezda Dalija Orešković kaže: “Moja je opcija pobijediti na parlamentarnim izborima za dvije godine”. I moja je, imam neko ime, osnovat ću stranku, i birači – navalite! No ne zna se zašto bi tko glasovao i za me i za ambicioznu gospođu. Ne kažem da druge stranke i njihovi čelnici više zaslužuju taj glas, ali upravo je to jedino na što bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa računa. Logika je – nitko ne valja, idem ja iskoristiti to uvjerenje u javnosti, pregaziti sadašnje iznemogle političare i preko njihovih palih tijela dokopati se najviše fotelje na kojoj se od njih neću razlikovati. Tko ima časne motive, kome je do države i njezinih građana, ne govori da je najbolji, da je samo on lijep a upire prstom u ružnoću svih drugih, ne najavljuje svoje osvajanje vlasti nego umjesto sebe nudi svoje programe, svoje načine na koje bi vodio zemlju. Ovako, dobili smo još jednu golu samoljubivost, još jednu partizanku koja najcrnjim bojama slika stvarnost kako bi njome zavladala.
Nedjelja 27. siječnja
Vlada je ustrajna u ‘fotomontaži uspjeha’
Plenkovićev savjetnik za nacionalnu sigurnost Robert Kopal reče kako ne stoji iza objave spornih Tolušićevih fotografija, za što je optužen u javnosti, ali su mu argumenti vrlo sumnjivi. Pita se “zašto bi Vlada htjela odmaknuti fokus s jako dobrih rezultata da nešto tako radi”, jer “smanjen je javni dug, povećan je suficit, povećana je zaposlenost, u okviru demografske revitalizacije učinjeni su konkretni pomaci, provode se mirovinska i porezna reforma i tako dalje”. I doista, kako bi takvo što radila uspješna Vlada (citiram iz medijskih naslova iz vremena Plenkovićeva mandata) kad je Hrvatska “najnekonkurentnija članica Europske unije”, kad nam je zdravstvo “među pet najgorih u EU”, kad, prema podacima Eurostata, u Lijepoj Našoj “28 posto stanovništva (1,2 milijuna!) živi na rubu siromaštva”, kad “više novca dajemo u EU nego što povlačimo” pa smo u 2017. dobili “gotovo dvije milijarde kuna manje od planiranog”, kad smo “na dnu EU po BDP-u”, kad “Hrvatska propada zbog egzodusa Hrvata iz domovine” i tako dalje. Ima, dakle, Vlada razloga “odmaknuti fokus” sa svojih “jako dobrih rezultata”, no možda ni vlast ni Kopal ne stoje iza spomenutih fotomontaža, ali su ustrajni u objavljivanju “fotomontaža” o svojim “uspjesima”.
Pogledajte video - Hrvatski političari koji su se spominjali u seks-aferama:
Ponedjeljak 28. siječnja
Živi zid kao najgore totalitarne vlasti
Parlamentarna politička stranka Živi zid plaćenim je oglasom na društvenoj mreži Facebook izdala svojevrsnu “tjeralicu i poziv na javni linč” Željke Godeč, novinarke Jutarnjeg lista, piše taj list a slučaj odjekuje i u drugim medijima. Novinarka je objavila “veliku analizu financija Živog zida iz koje se vidi da Živi zid nije adekvatno, transparentno i namjenski trošio novac”. A “izvještaj je potkrijepljen dokumentima, nalazom Državne revizije”. Također, “iz te državne institucije potvrđeno je da su financijski papiri predani nadležnom Državnom odvjetništvu”.
U “tjeralici” novinarka se naziva “udbašicom” a Jutarnji “jugokomunističkim”. U javnosti su posljednjih godina izražavane sumnje u vjerodostojnost Jutarnjeg lista koji “od izbora do danas ne prestaje pisati o navodnim aferama Živog zida i koalicije Jedina opcija, dok o puno većim aferama ne piše ili ih tek uzgred spominje”. Ali bez obzira na to, postupak Živog zida podsjeća na najgore obračune totalitarnih vlasti s nepoćudnim novinarima i medijima pa bi li i ta stranka bila takva kad bi se vlasti dokopala? Mi smo savršeni, naši grijesi ne postoje, tko o njima piše zao je i zaslužuje kaznu – s takvom logikom iz ružne prošlosti Živi zid baš nema budućnost kakvu želi i očekuje.
Utorak 29. siječnja
Više ne znam tko Vučića podupire na putu u EU
Talijanski suci ne znaju kako osuditi serijskog provalnika jer ne mogu ustanoviti tko je učinio krađe, on ili njegov jednojajčani blizanac. Prije nekoliko dana Eduardo Trushi (34) oslobođen je optužbe za tešku krađu jer se ni DNK analizom nije moglo dokazati je li na mjestu zločina bio on ili brat mu Edmund. Nešto slično događa se i meni – teško razlikujem jednojajčane političke blizance Andreja Plenkovića i Milorada Pupovca. Začeti u jugojajčanoj stanici bratstvo i jedinstvo, dijele iste osobine i nazore. Više ne znam tko – Pupovac ili Plenković – tvrdi da Tuđman “nije krio svoju namjeru da u Hrvatskoj ne bude više od 3-4 posto Srba” i u Srbiji prisustvuje skupu na kojem Vučić, tim Pupovčevim riječima nadahnut, izjavljuje: “Hitler je htio svijet bez Židova, Hrvatska je željela Hrvatsku bez Srba”.
Više ne znam tko takvog Vučića i njegovu Srbiju – Pupovac ili Plenković – podupire na putu u EU. I ne znam tko je – Pupovac ili Plenković – bio s punicom u posjetu papi. I ne znam je li Pupovac čestitao Božić Plenkoviću riječima “Hristos se rodi”, a Plenković Pupovcu riječima “Na dobro ti došlo porođenje Isusovo”. Tako podvojen, nedavno sam na jednoj utakmici navijajući za Dinamo podignuo ruku s tri ispružena prsta i jedva izvukao živu glavu. U opasnosti sam, pomozite!
Srijeda 30. siječnja
Od prelijepe ‘igre’ skovali ružnu ‘igrifikaciju’
Petar Skok u svom znamenitom Etimologijskom rječniku prastaroj sveslavenskoj i hrvatskoj riječi “igra” posvećuje cijeli stupac, a napominje da su je usvajali i drugi narodi – Rumunji, Mađari... Ali ima li hrvatske ljepote koja se neće zatamniti i izvora koji se neće zamutiti!? Tu prelijepu riječ, s jednostavnim i savršenim rasporedom slova, s mnoštvom značenja i nepregledno širokom uporabom, uneredili su u školama, na fakultetima, i u – Ministarstvu obrazovanja i znanosti! Gdje bi briga o jeziku trebala biti najveća.
Ministrica Divjak je u OŠ Stjepana Radića u Brestovcu Orehovičkom upravo otvorila prvu hrvatsku učionicu za – igrifikaciju. U njoj će učenici usvajati “nova znanja, vještine i stavove kroz pomno osmišljene aktivnosti (igru)”. Treba se nadati da to usvajanje neće biti nakaradno kao riječ “igrifikacija”, ružna, s neprirodno sljubljenim dijelovima (kao i vladajuća koalicija), skrpljena od hrvatske osnove i stranog dodatka. Nisu li se već trebali oglasiti iz Instituta i sa sveučilišnih katedri za hrvatski jezik, ili su se i oni zanijeli igrifikacijom?
Četvrtak 31. siječnja
Pa neće valjda rodbina ministara u inozemstvo!
Lani je 100 dana na službenim putovanjima po svijetu proveo Dubravko Ponoš, HNS-ov čelnik Fonda za zaštitu okoliša. Samo dvadesetak manje od rekordera, guvernera HNB-a Borisa Vujčića, koji se 121 dan, trošeći novac poreznih obveznika, družio s bankarskim i drugim moćnicima u inozemstvu koji ga nagrađuju jer su im on i njegova ustanova servis za perušanje Hrvatske. Svjetski putnik Ponoš zaslužio je pozornost javnosti još nečim, masovnim zapošljavanjem stranačkih drugova iz HNS-a u spomenutom Fondu.
Istina, nadzor Ćorićeva ministarstva “pokazao” je da u zapošljavanju devet članova HNS-a i supruge jednog načelnika iz te stranke “nije bilo nepravilnosti”. Kao što ih nije bilo ni u zapošljavanju brojne premijerove rodbine, svojte i kumova, ili u izboru brata ministrice Nine Obuljen-Koržinek na unosno mjesto ravnatelja milijarde teškog HAKOM-a. Ruku na srce, kakva bi to bila država iz koje bi zbog neimaštine u inozemstvo bili prisiljeni ići rođaci predsjednika Vlade i ministara te zaslužni članovi stranaka!?
Petak 1. veljače
Scenarij o SDP-u kao da piše Plenković
Čelnika nijedne stranke u samostalnoj Hrvatskoj nije se tako nastojalo detronizirati kao predsjednika SDP-a Davora Bernardića. Tako reći otkad je izabran na tu dužnost niz kandidata za njegovu fotelju nastoji ga iz nje izgurati, a sad ga opkoljavaju i dva možda najopasnija. Ivo Josipović, bivši predsjednik države, najavio je svoj povratak u SDP, a Zoran Milanović, bivši predsjednik stranke i predsjednik Vlade, uslikan je na ručku u veselom raspoloženju s Bernardićevim najvećim protivnicima u SDP-u. Ako ubuduće budu imali neke uloge u najjačoj oporbenoj stranci, sigurno to neće biti daleko ispod visova do kojih su se popeli u prošlosti. Možda će Bernardiću ići na ruku što se Milanović i Josipović vjerojatno ne bi udružili protiv njega.
Premda je prije koji dan Josipović izjavio da će Milanović, bude li kandidat za predsjednika države, “imati njegovu podršku pokaže li se da je on taj koji može pobijediti Kolindu Grabar-Kitarović”, teško je zamisliti da bi bivši predsjednik države surađivao s bivšim premijerom kojega je ne tako davno nazvao “grobarom SDP-a i ljevice”. Prije bi se u SDP-u mogli pojačati sukobi i kaos, pa bi se još više moglo pomisliti da scenarij za odnose u SDP-u kao i dosad piše onaj kojemu ti odnosi najviše koriste – Andrej Plenković.
Pogledajte video burne reakcije ministra Krstičevića na provokaciju SDP-ovca Vidovića:
Velelizdajničko proSRPSKO bratstvo i jedinstvo! Nakon sljedečih izbora u velikoj koaliciji će im se pridružit SDP pa će mini yuga biti obnovljena, baš kako je i zamišljeno! Naivni ljudi glasaju za takav HDZ koji je dopustio da desničarski čet..k budeude zamjenik gradonačelnika GRADA HEROJA VUKOVARA! Bolesno da bolesnije ne može biti!