Merkel, Rajoy, Macron... poslije svakog terorističkog pokolja trče pred kamere

Subota 19. kolovoza

Sedlar i Hasanbegović se SAD-u trebaju izrugivati

Cijeli ovaj tjedan odjekivalo je izvješće američkog State Departmenta o stanju vjerskih sloboda u svijetu za 2016. godinu. Ali ni SAD ni State Department nemaju moralnih kvalifikacija za ocjene o vjerskim slobodama ili ljudskim pravima nego nastupaju kao gola sila koja prijeti, ucjenjuje, sankcionira kao svjetski policajac... Amerika je i danas rasistička, ima najviše nacističkih udruga u svijetu koje imaju svoje poligone i marševe koje štiti američka policija. Napala je i okupirala Irak bez ikakva međunarodnog legitimiteta, a u ratu su stradale stotine tisuća Iračana. Njezin predsjednik Obama dobio je Nobelovu nagradu za mir dok je vodio tri rata. U zatvoru u Guantanamu u stravičnim uvjetima drže se ljudi bez istrage, suđenja, odvjetničke zaštite... State Department je važan sudionik tih zala, pa baš nimalo nije mjerodavan za spomenute sudove i prosudbe. Neki naši javnici poput Zlatka Hasanbegovića i Jakova Sedlara s gorčinom uzvraćaju na optužbe iz SAD-a umjesto da im se izrugaju i da ih ismiju, kao što zalužuje svak bez morala tko drži moralne lekcije.

Nedjelja 20. kolovoza

Političarima važnije fraze o EU od sudbine građana

Gdje su ona “romantična” vremena kad su teroristi po Europi ubijali državnike, ministre, veleposlanike..., a obične građane pustili na miru?! Političke elite su zaštićene, a kad je riječ o terorizmu, pojavljuju se samo kad ima velik broj žrtava koje su stradale upravo zbog njihove politike, pa su se tako i poslije zločina u Barceloni pred kamere namjestili Rajoy, Merkel i drugi. I što poručuju? Kažu, terorizam neće proći, a terorizam svako malo prolazi. Pa cijela zemlja suosjeća zbog žrtava, a tko vodi tu nezaštićenu zemlju nego oni!? Pa se hvale kako su uništili “ćeliju” koja je organizirala masakr, no što je nisu uništili prije masakra? Zatim, nisu svi muslimani zločinci nego su to samo ekstremisti, ali tko je te ekstremiste pustio u Europu i tko ih u njoj drži nego oni, njihove obavještajne službe i politike!? A ne daju odgovor na najvažnije pitanje – nije li bešćutnost tih ekstremista posljedica bešćutnosti Zapada koji i danas pljačka Aziju i Afriku izvlačeći godišnje iz njih tisuće milijardi dolara profita i izaziva sukobe koji mu to omogućuju!? Od sudbine svojih građana političarima su važnije frazetine o Europskoj uniji koja i jest oslabila Europu i prepustila je nemilosti ubojica. I što će biti ubuduće? Isto, masakri poslije kojih će Rajoy, Merkel, Macron i drugi trčati pred kamere.

Ponedjeljak 21. kolovoza

Masovne grobnice govore o narodnoj ruci pravde

Idući tjedan Zagrebačka bi skupština trebala donijeti konačnu odluku o preimenovanju Trga maršala Tita u Zagrebu u Trg Republike Hrvatske. Danas čitam naslov – “SDP: Kad se vratimo na vlast, odmah vraćamo Titov trg.” A, naravno, na glasovanju idući tjedan, na kojem promjenu ne mogu spriječiti jer su manjina, svi će biti protiv toga “podilaženja desnici”. No zašto bi to bilo “podilaženje desnici” i bi li, kad bi se našli u određenim okolnostima, ponovili iste zločine kao i Tito – o tome ne govore, i manje-više svi ponavljaju istu argumentaciju, sažetu u jednoj riječi – antifašizam. A tko je bio vodeći antifašist podsjetio je nedavno – premda će reći da je “Tito za Hrvate bio ipak najbolja opcija” – izrazito lijevi komentator Novoga lista Dražen Ciglenički: “‘Ruka pravde, osvetnička ruka naroda, već je stigla većinu’, poručio je Josip Broz Tito u svojem govoru u Ljubljani 26. svibnja 1945. Posljedica djelovanja te ruke brojne su masovne grobnice po Sloveniji i Hrvatskoj, u kojima su bez suđenja okončani životi više desetaka tisuća Hrvata.” Bi li Rajko Ostojić, najgrlatiji zagrebački esdepeovac, s povratkom imena trga “vratio” i te i druge Titove zločine? Pomaže li mu možda iskustvo liječnika da lakše podnosi tolike grobnice?

Utorak 22. kolovoza

Bernardić i Plenković samo su ‘briselski političari’

Napokon netko! Davor Bernardić predlaže smanjenje PDV-a za poljoprivredne proizvode koji se “dominntno proizvode u Hrvatskoj”, kao što su mandarine, jagode, kupus, krumpir... Navodno neki stručnjaci kažu da bi “smanjenje PDV-a bilo u suprotnosti s načelima tržišne ekonomije u Europskoj uniji i njezinim zakonodavstvom”.

Ali Bernardić dvaput ponavlja – ja sam hrvatski političar, a ne briselski, štitim hrvatske, a ne briselske interese. Ovo je prvi put da je netko iz najjače oporbene stranke stao u obranu hrvatskih interesa nasuprot interesima EU. Na žalost, tek na simboličnoj razini, jer spomenuti proizvodi čine gotovo zanemariv udio u svemu što bi u Hrvatskoj trebalo zaštititi i braniti od posezanja europskih profitera. Kad bi Bernardić ili bilo tko drugi isti stav zauzeo i kad je riječ o uvoznom lobiju koji pod zaštitom Bruxellesa uništava hrvatsku proizvodnju a štiti izvoznike svega i svačega iz moćnih zemalja EU, o hrvatskim bankama budzašto prodanim strancima, o HNB-u kao servisu tih pljačkaških banaka koje u ovrhama tisuće Hrvata izbacuju na ulicu, zatim o strateškim državnim tvrtkama, nekretninama i drugim bogatstvima više predanim nego prodanim strancima – bilo bi to istinsko oporbenjaštvo koje Hrvatskoj treba kao zrak. Do tada i Bernardić i Plenković i drugi ostaju “briselski političari.”

Srijeda 23. kolovoza

Od Thompsona više prava imaju i četnički pjevači

Jedan portal piše – dok Hrvatska gori, na Hrvatskoj televiziji, u jednoj reprizi emisije “Lijepom našom”, pjeva Miroslav Ilić. Poznat i po tome što u jednoj pjesmi slavi četničkog vođu Dražu Mihailovića, te mu je zbog toga zabranjen nastup u Sarajevu. Zašto je Hrvatska tako tolerantna prema pjevačima koji su osvjedočeno u ratu pjevali za četnike ili su ih slavili ili sricali šovinističke tirade, poput Bajage, Lepe Brene, Balaševića i sada Ilića? Zašto crveni gradonačelnici Rijeke i nekih istarskih gradova (Obersnel, Miletić...) pozdravljaju nastupe takvih “umjetnika”, a za Thompsona ne žele ni čuti? Bit će zato što je u Hrvatskoj poprilično naslijeđena podložnost prema vladajućim, gazdujućim, dominantnim Srbima i što se javnost u bivšoj državi obrušavala na svaki dašak hrvatskog nacionalizma dok srbovanje nije ni primjećivano. Te kukavičke, “domobranske”, ulizičke podložnosti ima i u domoljubno neupitnim osobama i priredbama kao što su Branko Uvodić i “Lijepom našom”. Četnika smo se u ratu uspješno oslobodili, u tome je herojski sudjelovao i pjevač Marko Perković Thompson, ali više prava nego on u Hrvatskoj imaju četnički pjevači, Obersnelovi, Miletićevi, Uvodićevi miljenici.

Četvrtak 24. kolovoza

Na konferencijama nisu majke psovali novinari

Za Dinamovu upravu i odvjetnike Zdravka Mamića za napad na Mamića krivi su i huškački mediji. Da je tome tako, u demokratskoj Hrvatskoj bilo bi pucano na tolike političare i ine javnike koje su mediji godinama razapinjali, a da malo budem osoban – kad bi moji tekstovi bili krivi za atentate, bio bi to pravi pokolj. Ako si javni djelatnik, na javnost moraš računati koliko god ti se ne sviđala.

Napokon, nisu novinari na konferencijama za medije kolegama psovali mater, nego je to činio Mamić, nisu se novinari svlačili do gola u zračnim lukama, nego Mamić, a gotovo svaki njegov javni istup pun je uvreda, optužbi, psovki, dernjave i divljanja mnogo vulgarnijeg i agresivnijeg nego u najprljavijim medijima. Naravno, to ne znači da je u njega trebalo pucati, taj napad i nije osveta i kazna za Mamićev stil u javnim istupima, nego najbjedniji, najkukavičkiji, zločinački obračun u nečijem interesu. Valjda će istraga otkriti tko je to i za čiji interes učinio, i valjda će sud napadače kazniti. A optuživanje medija kao krivaca za atentat upravo zlikovci mogu pokušati iskoristiti kao olakotnu okolnost.

Petak 25. kolovoza

Umjesto regionalne sile, regionalna kolonija

U jednom lijevom tjedniku čitam naslov: “HRVATSKI VOJNI PREPOROD - Sedam koraka do statusa najmoćnije regionalne sile”. Sjećamo se kako je cijela ljevica ismijavala Tuđmana kad je rabio sintagmu “regionalna sila”. Pa kao što se poslije dugogodišnje Mesićeve, Račanove i Sanaderove detuđmanizacije velik dio i lijeve Hrvatske poklonio osnivaču hrvatske države, tako nestaju i negativni mitovi koje su o njemu godinama stvarali protivnici. Uvjerljivo je zanijekan mit o Tuđmanovoj podjeli BiH, o bogaćenju njegove obitelji, a oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču u Haagu zbrisala je i u Hrvatskoj i drugdje optužbe da je Hrvatska stvorena na zločinu. Nažalost, “rehabilitacija” Tuđmanovih riječi “regionalna sila” dolazi prekasno, nakon što su sve vlade od 2000. ustrajno “regionalnu silu” pretvarale u vodeću regionalnu koloniju. No ne dolazi prekasno oružano i obrambeno jačanje Hrvatske prijeko potrebno u okružju u kojem živimo, jer u njemu, uvelike zahvaljujući etničkim sukobima, agresivnim Srbima, ali i iz muslimanskog svijeta napuhanim Bošnjacima, osim Slovenije i Hrvatske nema stabilne države na prostoru bivše Jugoslavije.