Subota 5. kolovoza
Rasistički ispadi ljevičara zato što nisu na vlasti
Ljevičari se sve češće vraćaju svojim komunističko-partizanskm tradicijama, u kojima politički protivnik nije politički takmac nego meta za odstrel. Nakon što je Siniša Hajdaš-Dončić rasistički smaknuo Zlatka Hasanbegovića kao “poturicu goreg od Turaka”, Antifašistički vjesnik je na vijest o bolesti nadbiskupa Josipa Bozanića uskliknuo – “Umri, Josipe, ti to možeš”, a u komentaru je bivši saborski zasupnik SDP-a Damir Tomić kardinala ostavio na životu, jer – “Neće grom u koprive”. Od Francuske revolucije, ili od temeljnog dokumenta crvenih “Komunističkog manifesta”, nasilje i smrt konstanta su u ljevičarskom sotoniziranju neprijatelja, pa i Crkve, a rasizam nije bio stran ni ikoni komunizma Karlu Marxu koji je cijele narode proglašavao “historijskim otpadom”. Ta umišljenost ljevičara da su jedino oni nevini, da jedino oni imaju pravo na sud i presudu, da nema uvreda i rasizama koji njima nisu dopušteni, da su svi drugi “otpad”, prirodno znači i da samo oni trebaju imati vlast. Rasistički ispadi i mržnja esdepeovaca i antifašista nastali su iz očaja što je nemaju.
Nedjelja 6. kolovoza
Riječi patrijarha Irineja uvijek imajmo na umu
Obljetnicu Oluje pratile su, naravno, i potpuno oprečne izjave u Zagrebu i Beogradu. Hrvati mogu biti samo ponosni što je njihova predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović rekla da “želi kao predsjednica Republike, ali i kao Hrvatica i majka, izraziti žaljenje zbog svih stradalih Srba” te da “hrvatski narod nikad nije želio ni započeo rat i ne veseli se ničijem stradanju”. Srbijanski predsjednik Vučić “uzvratio” je optužbom da je Oluja “grozan i strašan zločin” i obećao da se više nikad neće ponoviti. Patrijarh SPC-a Irinej rekao je nešto što bi Hvati trebali stalno imati na umu i zbog čega moraju biti na oprezu, jer riječ je o trajnom neprijateljstvu Srba prema Hrvatskoj. Po njemu, hrvatski narod koji “bazira povijest na krvi i zločinu, ne može očekivati ništa dobro u budućnosti.” Kakva je to logika po kojoj srbijanski politički i vjerski prvaci u prigodama govore o dobrosusjedstvu, o tome kako zajedno “možemo planine pokretati”, o spremnosti Srbije da iziđe iz mitova, a već sutra poslije te prigode vraćaju se mitovima o zločinačkoj Oluji, proglašavajući tako zločinačkim i cijeli hrvatski narod za koji je Oluja spasonosni pothvat u nedužnoj obrani domovine. Zlobnici bi rekli – Srbi i logika neprirodna su kombinacija.
Ponedjeljak 7. kolovoza
Božinovićeva kontrola pivom ohrabrenih klinaca
Karijeru u državnim hijerarhijama sadašnji ministar policije Davor Božinović počeo je u komunizmu, u Sekretarijatu za narodnu obranu. Metaforički govoreći, svaki dan kad bi dolazio na posao, na ulasku u ured, klicao je – Za Tita i Jugoslaviju spremni! Tko zna, možda je iz nostalgije za tim vremenima, kako danas pišu novine, naredio da se – u udbaškom stilu – pregleda snimka Thompsonova koncerta s proslave obljetnice Oluje u Slunju ne bi li se, uz troje već kažnjenih, otkrio još koji zlikovac koji je uzvikivao “Za dom spremni” ili slično. Zamislite nekog klinca, ohrabrenog s pivom-dvije, ili opijenog junaštvom koje juriša na zabranjeno, kako uzvikuje neke nepoćudne riječi, ne misleći baš ni na kakvo zlo i oceanima udaljen od okolnosti u kojima su nastale. Onda zamislite kako poslije Božinovićeve snimke mora mjesec dana u zatvor ili od srditih roditelja iskamčiti 15-ak tisuća kuna koje će u državni proračun da ne bi ponestalo za dupe Davora Božinovića i Andreja Plenkovića. Kad se Hrvatska zbog materijalne bijede i bijede vlasti masovno iseljava i nacija nestaje, ta kazna, molim lijepo, državi daje neki smisao i perspektivu!
Utorak 8. kolovoza
Zar će tisuće hektara zemlje u mađarske ruke?!
Navodno su se, kurtoazno, sastali najbogatiji Mađar Sandor Csanyi i Vladin povjerenik za Agrokor Ante Ramljak. Pa je, naravno, kurtoazno, Mađar izrazio želju da kupi PIK Belje i PIK Vrbovec. Dakako, kurtoazno, Csanyi je jako zapeo za to da dobije, kako kaže vijest, i “obradive površine koje kontrolira Belje” kako bi tu zemlju “spojio sa svojom preko granice u Mađarskoj”. Ne znam ima li Hrvata kojeg, kad čita tekst o toj mogućoj prodaji, ne bi obuzeo gnjev, pogotovo zbog pogibelji da tisuće hektara hrvatske zemlje prijeđe u mađarske ruke, da se praktički država Mađarska proširi na hrvatski teritorij. Budući da smo se u posljednjih dvadesetak godina lako odricali i banaka (Zagrebačke, Privredne, Splitske...), i strateških državnih tvrtki (Plive, Ine, Hrvatskog telekoma...), i mora (ZERP), ne bi trebalo čuditi ako se počnemo odricati još jednog strateškog bogatstva, zemlje. Ta lakoća, koja je već prerasla u mentalitet rasprodaje države, razlog je što se i u medijima i u poslovnom svijetu s blagonaklonošću gleda na posezanja Mađara Csanyija ali i drugih inozemnih tajkuna i za tvrtkama i za poljima Agrokora. Nestaje Hrvata, ali nestaje i hvatske zemlje!
Srijeda 9. kolovoza
Zašto Tolušić ne čini ništa protiv ‘smeća’ iz EU?
Koliko znam, ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić nije učinio baš ništa da se obuzda uvoz iz zemalja Europske unije, ali zato svako malo njegovo Ministarstvo priopći kako je nađena salmonela u nekoj hrani iz toga uvoza. Ali nije riječ samo o salmoneli, iz EU se u Hrvatsku uvoze velike količine mesa kojemu je na isteku rok uporabe, pa umjesto da se baci, žvaču ga Hrvati. Žvaču i voće i povrće koje zbog loše kakvoće odbiju sve druge zemlje, ali u Hrvatsku se uvozi. Naravno, ni Tolušiću ni Plenkoviću neće ni pasti na pamet da nekim zakonom ili pravilnikom spriječe takav uvoz iz EU, jer bi ih u Bruxellesu išibali po guzi. Ali smo zato za sve druge zemlje pojačali kontrolu uvoza voća i povrća te naknadu za inspekcijski nadzor povećali više od dvadeset puta, s 90 na 2000 kuna! Naravno, Srbija, BiH, Crna Gora i Makedonija žestoko prosvjeduju i uvode protumjere. To se moglo i očekivati, pa zašto Tolušić nije drukčije zaštitio domaće proizvođače i potrošače, zašto ih je ugrozio umjesto da im je od koristi? Bit će zato što je u žalosnom sluganstvu prema EU izgubio kriterije za nacionalne interese, pa ih nema ni u odnosu prema drugim zemljama.
Četvrtak 10. kolovoza
U Jadroliniji crkavica, Marić maše milijardama
U vijesti Radio Splita o štrajku u državnoj tvrtki Jadroliniji čujem kako je jedan od razloga obustave rada plaća nekih radnika od 2350 kuna. Istodobno čitam o pljesku vladajućih političara ali i nekih gospodarstvenika podatku da je deficit proračuna 0,4 posto BDP-a, dok je lani u isto vrijeme iznosio 2,4 milijarde kuna ili 0,7 posto BDP-a”. I za smanjenje tih milijardi i za prvu brojku, za plaću od 2350 kuna, zaslužna je ili kriva država, čak i da nije vlasnica Jadrolinije. No vlast s javnošću ne komunicira preko malih brojeva i malih ljudi na koje se odnose, nego preko milijardi, jer veličina i zvučnost tih milijardi tako prelazi na dužnosnike koji ih izgovaraju. Kad omaleni ministar financija Zdravko Marić govori o smanjenju proračunskog deficita ili o smanjenju javnog duga, on od milijardi raste do divovskih razmjera. I koga onda kraj tolikih iznosa i tako naraslog ministra zanima plaća radnika Jadrolinije od 2350 kuna!? Ako je patriot, i sam taj radnik će šutjeti o svojoj crkavici i zajedno s Marićem veselo mahati milijardama. I baš je Marić, onako anđeoski nevin, savršen za te obmane o milijardskom rastu ili smanjenju ovoga i onoga. Kraj sve gospodarske i demografske katastrofe, kraj svih naših nesreća, on nas svako malo uvjeri da smo sretna zemlja koja stalno napreduje, i to u milijardama. Baš mu hvala!
Petak 11. kolovoza
Plenkovićeva odgoda s ‘pljusnut ću te opet’
Ministar financija Zdravko Marić tvrdi da porez na nekretnine neće osiromašiti građane, da će malo kome biti veći od sadašnje komunalne naknade a mnogima će biti i manji, da nije nikakav novi namet nego “integrira tri postojeća nameta u jedan”. Istodobno, novinari su izračunali da će porez biti znatno viši za desetke tisuća ljudi koji imaju nove kuće i stanove, enormno viši za vlasnike nekretnina koji u njima povremeno stanuju ili ih iznajmljuju turistima itd. Prema tome, očita je neistina da nije riječ o novom nametu. Saborski zastupnik i profeseor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu Ivan Lovrinović kaže da je taj porez “kazna svim našim roditeljima što su svoju štednju ulagali u nekretnine. Pri tome su već platili porez na promet i druga davanja. Sad ih se po drugi put želi oporezovati”. Svojedobno su se na zamisao o porezu na nekretnine najžešće obrušavali u HDZ-u. Ivan Šuker očajavao je jer će taj porez “građane baciti na koljena”. A sadašnji ministar Goran Marić rekao je da to nije porez na bogatstvo nego korist za bogate. Zašto sada šute? Ipak, Plenković je odgodio porez, u stilu – oprosti što sam te pljusnuo, ali pljusnut ću te opet.
Ma bravo milane. Nisu krivi pravna i ekonomska nesigurnost sto se hrvati iseljavaju. Tito je kriv, mamu mu njegovu!