Subota 12. kolovoza
SDP-u Plenković piše scenarij za slabljenje
S predsjednikom SDP-a Davorom Bernardićem zakrvljeni Mirando Mrsić osniva Fokus, “platformu za kulturu dijaloga”, novu frakciju SDP-a, drugu poslije Ostojićeve udruge Pozitiva. Slično Ostojiću, cilj mu je okupiti esdepeovce i druge značajnike da raspravljaju o temama i problemima s kojima se ljudi u Hrvatskoj svakodnevno susreću. Obojica posebno ističu da žele promicati “kulturu dijaloga”, no sudeći po njihovim namjerama iz posljednjeg vremena, riječ je o “kulturi” uspona na vrh stranke. Ostojić je Bernardiću bio protukandidat na stranačkim izborima, a Mrsić se sam nudio za čelnika stranke. Programi su im uobičajene fraze, tobožnja briga za građane, ali bez ijednog razrađenog nauma kojim bi se postigao boljitak. No oni misle da bi tim frazama trebalo vjerovati, da bi trebalo vjerovati i njima kao osobama, premda su obojica bili ministri u Vladi Zorana Milanovića koja je zemlju ostavila u najgorem stanju od osnutka države. Umjesto da se, dokazano nesposobni, maknu podalje od vrha stranke kako bi ostavili prostor nekom nepotrošenom tko bi bio dostojan takmac Andreju Plenkoviću – a dobra oporba koristi cijeloj zemlji – ponašaju se kao da im Plenković piše scenarij za slabljenje SDP-a.
Nedjelja 13. kolovoza
Na ispitu zrelosti ‘sazrio’ citirajući Marxa i Kardelja
Bude li Thompson kažnjen zbog pjesme “Čavoglave” koja počinje pokličem “Za dom – spremni”, onda bi tisuće ljudi koje se okupljaju u Kumrovcu na proslavi Titova rođendana trebale biti prijavljene i kažnjene jer kliču diktatoru, totalitarnom vođi i zločincu krivom za smaknuća desetaka tisuća ljudi, za najstrašnije zatvore i logore u koje su trpani njegovi politički protivnici (Goli otok, Stara Gradiška...), za ubojstva hrvatskih političkih emigranata... Razmjeri i grozota zala u NDH i komunističkoj Jugoslaviji manje-više su isti. Ali kad je riječ o samostalnoj Hrvatskoj, razlika je neusporediva. Mnogi dužnosnici bivše komunističke vlasti bili su i u vlastima smostalne Hrvatske, a komunisti su se zadržali i u različitim institucijama, pa i u pravosuđu. Mnoge medije održali su ili nove pokrenuli komunistički urednici i novinari, a rječnik kojim se služe u optužbama protiv političkih protivnika i “ustaša” isti je kao i u komunizmu... Da je tome tako, pokazuje činjenica da je ministar policije Davor Božinović bio komunistički dužnosnik, a Andrej Plenković je na maturalnom ispitu zrelosti “sazrio” citirajući Marxa i Kardelja. Pa su za kaznu Thompsonu – spremni.
Ponedjeljak 14. kolovoza
Hrvatski doprinos estetici i snazi svjetske atletike
Sinoć je završnica Svjetskog atletskog prvenstva u Londonu bila u znaku Hrvatice – Sandre Perković. Njezinoj dominaciji u bacanju diska posebnu ljepotu dao je njezin gotovo manekenski izgled. Od Olimpijade u Riju smršavjela je osam kilograma, ali silina njezina hica ostala je ista. Svojim stilom i vitkošću to je natjecanje obogatila novom estetikom, rekao bih – hrvatskim doprinosom ljepoti jedne od najprivlačnijih atletskih disciplina. Ta estetska dimenzija resila je i pothvate Blanke Vlašić u sportu u kojemu se spajaju snaga krhkog tijela i elegancija, u skoku uvis. Tako će obje ostati zapamćene ne samo po rezultatima, rekordima i medaljama nego i po osobnoj dojmljivosti koja je podizala na noge cijele stadione. Za gledateljstvo one su doživljaj na koji se čeka, ime koje se pamti, ličnost s kojom se poistovjećuje i iznimnost koja velikim natjecanjima daje smisao. Premda u njoj nemamo brojnijih uspjeha, zahvaljujući Sandri i Blanki, a sutra, nadamo se, i novim talentima, vrhunska svjetska atletika je bez hrvatskog udjela nezamisliva.
Utorak 15. kolovoza
Poruka na Veliku Gospu: drugovi, izdržite, i mi smo
Danas je Velika Gospa... Nekoliko sam puta pisao o tome kako za jugonostalgičare treba imati sućuti. Svako se jutro bude u državi koju nisu željeli, prisiljeni su posvuda gledati njezine simbole, zacijelo ih iritiraju i veliki uspjesi hrvatskih sportaša koje prate nacionalna slavlja... A smeta im i religija, pa su se u povodu Velike Gospe bivši član Saveza komunista i bivši predsjednik Ivo Josipović te bivši član Partije i bivši jugoslavenski veleposlanik u Vatikanu Ivica Maštruko žestoko okomili na obilje vjerskog programa na HTV-u. Maštruko kaže kako nije riječ samo “velikom broju specijaliziranih religijskih emisija” nego i o prilozima o kulturi, politici, sportu…”, u svima “osim u Vakulinoj vremenskoj prognozi.” Koja neistina! Religjske emisije čine samo koji postotak ukupnog programa HTV-a. Ta neistina i ne mora biti izgovorena iz sklonosti lažima nego iz uspomena na sretno Maštrukovo i Josipovićevo vrijeme kad je doista komunistička religija bila i u “prilozima o kulturi, politici, sportu...”, a preko zabrana nekih riječi i u vremenskoj prognozi. U 90 posto programa! Iz sućuti spomenute na početku evo poruke – drugovi, izdržite, i mi smo izdržali.
Srijeda 16. kolovoza
Hrvatski ljevičari ni na Marsu ne mogu bez ‘ustaša’
Među najveće zločine u vremenu samostalne Hrvatske svaki će ljevičar uvrstiti uklanjanje spomenika podignutih u bivšoj državi. Kad su ovih dana desničari u američkoj saveznoj državi Virginiji organizirali žestoke prosvjede nakon najave uklanjanja kipa južnjačkog generala Leeja iz Američkog građanskog rata, naravno, nisu stali na njihovu stranu. Dapače, s pravom se zgražaju na neonaciste, ali o masovnom uklanjanju spomenika vođama Konfederacije pišu s naklonošću. Nitko nije bar u rečenici-dvije podsjetio da Lee nije bio samo zapovjednik poražene vojske, samo mrski “ustaški glavešina”, nego je slavljen u cijeloj Americi, poštovan i poslije rata te je vodio jedno sveučilište. Najava uklanjanja spomenika zacijelo je povrijedila sentimente koje prema njemu imaju milijuni Amerikanaca koje su iskoristili ekstremisti, a s druge strane kriterije nameću američki Goldsteini, Puhovski, Jakovine, Krasići... Vijesti o krvavim događajima u Virginiji začinjene su podatkom da je jedan od najžešćih prosvjednika bio neki Peter Cvjetanovic, pretpostavlja se – hrvatskog podrijetla, pa premda je ta pretpostavka nepouzdana, mnogi su ga hrvatski mediji istaknuli u naslovima. Da se događaj zbio na Marsu, hrvatski ljevičari ne bi mogli bez “ustaša”!
Četvrtak 17. kolovoza
Zbog Pupovca Srbi će biti manji od manjine
U programskom autorskom tekstu u beogradskoj “Politici” o srpskoj zajednici u Hrvatskoj koja se suočava s “pet ključnih problema” Milorad Pupovac je među prioritete srpske manjne uvrstio i “antiasimilacijsku politiku”. Više sam puta isticao kako je za Srbe najbolje da se osjećaju kao većina, jer su im kulturni, znanstveni, gospodarski, sportski... dosezi unutar manjine jako ograničeni. I povijest i noviji primjeri pokazuju da su veličine bili samo Srbi u Hrvatskoj koji su pridonosili hrvatskoj općenitosti, pa su i upamćeni kao hrvatski pjesnici, političari, vojnici, gospodarstvenici... Da se zadržimo na novijem vremenu – Srećko Bijelić bio je izrazito hrvatski političar, može li ga se smatrati “asimiliranim”? Jesu li “asimilirani” genijalni Arsen Dedić u glazbi, Rade Šerbedžija u kazalištu i filmu, Dado Pršo u reprezentativnom nogometu i tako dalje? Jednom sam nekim poslom bio u prostorijama jednog srpskog kulturnog društva u Zagrebu, gdje su mi govorili i o svom izdavaštvu te pokazali nekoliko zbirki pjesama potpuno anonimnih autora tiskanih ćirilicom. Prva mi je pomisao bila – geto! Ako Pupovčeva “antiasimilacijska” politika znači takvo getoiziranje Srba, oni će biti manji od manjine.
Petak 18. kolovoza
Što je s odštetom koju RH treba tražiti od Srbije?
Čini se da će Poljska ponovno tražiti milijardske reparacije od Njemačke, no ne bih o tome, nego bih upitao – što je s odštetom koju bi Hrvatska trebala zahtijevati od Srbije za žrtve i razaranja u ratu devedesetih? Svi službeni i neslužbeni hrvatski stavovi o tome ratu jasno razlikuju žrtvu i agresora, svi se slažu da je današnja Srbija nasljednica države koja nas je napala, a u njezinu političkom vrhu su sudionici toga divljaštva. Nema, dakle, nikakva razloga da se ne traži ratna odšteta od Srbije, pa ipak o njoj nitko ne govori. Hrvatske vlasti poslije Tuđmana pristale su na “stabilnost u regiji”, na ponižavajuću pomirljivost koju Beograd nikad nije prihvatio, na iz Bruxellesa diktiranu pomoć na putu Srbije i regije u EU, na kukavički uzmak u kojem je pitanje ratne odštete posve nestalo. Plenković je Ukrajini obećao pomoć u “reintegraciji okupiranih područja”, no teško je očekivati da će tražiti odštetu radi “reintegracije” u ratu uništene vlastite zemlje. Prije bi se moglo očekivati da po nalogu majčice Angele ispljuska Poljake zbog traženja reparacija.
Ivkošiću zla koja su počinjena za vrime ndh-jugoslavija ne može biti isti.ndh je bila na snazi 41-45 a komunistička tamnica jugoslavija 45-90.u vrime ndh poubijano je do 50 000 ljudi a u komunizmu kad su došli"osloboditelji" samo u poraću do 51 godine 586000 da ne spominjemo emigraciju.Znak jednakosti nikako između ove dvi države ne možemo staviti ne umanjujući žrtve i na jednoj i na drugoj strani.