Hrvatska i Europska unija imaju sve više problema s pronalaskom radne snage. Uvozne kvote radnika u Hrvatskoj rastu iz godine u godinu pa su tako za ovu godinu premašile brojku od 60.000. Uvozimo građevinske radnike, ugostitelje, vozače, liječnike, medicinske sestre, pa čak i socijalne radnike i logopede... Prema Analizi o zanimanjima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti koju su izradili potpredsjednici Hrvatske gospodarske komore (HGK) Mirjana Čagalj i Tomislav Radoš, zaduženi za graditeljstvo, promet i veze te za industriju i IT, energetiku i zaštitu okoliša, najtraženija zanimanja u sljedećem kratkoročnom razdoblju u Hrvatskoj bit će i dalje vezana za turizam, ugostiteljstvo te tercijarne usluge.
Tako će sljedećih nekoliko godina još uvijek biti velika potražnja za, primjerice, konobarima, kuharima, fizioterapeutima, frizerima, sobarima... Kako navode autori analize, u tom razdoblju ta će zanimanja i dalje biti tražena zbog toga što će velik broj ljudi iz Hrvatske otići u zapadnu Europu i poslove pronaći u, primjerice, Njemačkoj, Austriji ili Irskoj. Usto, upozoravaju da će zbog dugogodišnjeg smanjenja osnovnih poduzetničkih zanimanja potreba za malim proizvodnjama i zanatima još relativno dugo rasti, što treba gledati u širem kontekstu, odnosno u smanjenju platežne moći srednjeg potrošačkog sloja kako u Hrvatskoj tako i u svijetu.
Ukorak s tehnologijom
U Hrvatskoj tako, navode Čagalj i Radoš, dulje vrijeme neće prestati potreba za nekreativnim radnicima u klasičnoj industriji i zanatlijama priklonjenim industriji. Stoga će i dalje u građevinskom sektoru postojati tesari, zidari, betonirci i armirači, u brodogradnji lučki radnici....
No potpredsjednici HGK smatraju da će se na globalnoj razini već u sljedećih od deset do dvadeset godina bitno promijeniti postojeća klasifikacija djelatnosti, što će na naše i globalno gospodarstvo ostaviti drastične posljedice kako tehnološke tako i društveno-ekonomske. Dijelom će to biti posljedica novih društvenih i poslovnih potreba, a dijelom razvoja umjetne inteligencije.
Iako se pojedini budući utjecaji na zapošljavanje ne mogu sagledati iz sadašnje perspektive, Čagalj i Radoš napominju da se neke stvari ipak mogu pretpostaviti spoznavanjem onoga što se, globalno gledano, dogodilo u nekoliko proteklih desetljeća. Tako se prvo svijetu dogodila automatizacija pa digitalizacija, a sada smo na pragu kibernetičke cyber ere, razdoblja čovječanstva kojem je cilj sustavno dovođenje do savršenstva područja globalnih komunikacija i integriranog poslovnog upravljanja.
U analizi se pritom navodi da su u budućnosti najugroženiji poslovi koji su automatizirani i koje će moći zamijeniti tehnologija, a što sa sobom donosi prednosti poput brže obavljenog posla, manje mogućnosti pogreške... Za svoju se budućnost, pak, ne trebaju brinuti ljudi koji se bave poslovima koji uključuju brigu o ljudima i ljudskim resursima, poslovima koji uključuju donošenje odluka, strateško planiranje, komuniciranje te kreativan rad jer takvi će poslovi uvijek biti potrebni, smatraju Čagalj i Radoš.
U analizi se navodi i da su napredak tehnologije i promjene u društvu niz poslova učinili zastarjelima. Automatizacija je omogućila strojevima da rade poslove koje su nekoć radili ljudi, i to brže i efikasnije.
Kao rezultat toga nije veliko iznenađenje da je broj nekih poslova u padu, dok su neki potpuno nestali. Radoš i Čagalj kao najbolji primjer izumrlih radnih mjesta navode telefoniste te napominju da se iz godine u godinu gase zanimanja kao što su daktilografi, prodavači od vrata do vrata, ulični prodavači novina, poštanski dostavljači i činovnici za razvrstavanje poštanskih pošiljki, kuhari brze hrane, rukovatelji šivaćim strojevima, naftni i rudarski tehničari, sastavljači električnih i elektroničkih uređaja, cvjećari, određene kategorije bankovnih činovnika, razni tekstilni djelatnici...
Usto, polako nestaju i poslovi koji zahtijevaju obradu velike količine podataka i gdje se, kumulativno gledano, nepotrebno gubi velik broj radnih sati ili radnih dana, kao što su nekadašnji službenici za unos podataka.
– Radna mjesta blagajnika u velikim trgovačkim centrima pomalo se zamjenjuju samočitajućim bar kodovima i bezgotovinskim plaćanjem, a time se, ujedno, pridonosi ubrzanju poslovanja i povećanju dobiti za vlasnike i dioničare. Također, to vrijedi za precizne, ali ponavljajuće poslove koje bez problema može obaviti stroj, brže i preciznije nego čovjek. Na mnogim područjima djelatnosti sama logika stvari zahtijeva i zagovara promjenu dosadašnje paradigme rada. To se već dogodilo u nekim od industrija, na primjer u autoindustriji – tumače Čagalj i Radoš.
S druge strane, kažu da je sigurno da će neke od struka, poput medicine, doživjeti potpunu transformaciju. Kad je o medicini riječ, to se posebno odnosi na sadašnji pristup u kirurgiji, prediktivnoj/preventivnoj dijagnostici, personaliziranoj medicini te kliničkoj/polikliničkoj tehnologiji. Ključno je pitanje, naglašavaju Čagalj i Radoš, pitanje dinamike razvoja, odnosno prihvatljive implementacije sustava umjetne inteligencije koji bi svojim kapacitetom i sposobnostima mogao zamijeniti ljude, a opet, s druge strane, ostaviti prostora za stvaranje novih zanimanja te time i radnih mjesta.
U analizi se navodi da čak i u djelatnostima u kojima se to još ne može sagledati već treba razmišljati o mogućnostima stvaranja novih zanimanja. Kao primjer za to autori su naveli područja u kojima je važan mehanizam rasuđivanja i dubokog razumijevanja jezika i simbola, područja koja su visokokognitivni zadaci i po kojima se ljudska vrsta ističe u odnosu na umjetnu inteligenciju i na druga živa bića.
Čagalj i Radoš, naime, objašnjavaju da se još od najranijih dana umjetne inteligencije, prije pedesetak godina, nemogućnost njezine adekvatne primjene pokazala u poslovnim i drugim zadacima koji uključuju opće znanje i zdravorazumsko zaključivanje. Stoga će, smatraju, ljudi još neko vrijeme držati primat univerzalne inteligencije, primjenjive na obavljanje širokog spektra radnih zadataka.
– Objektivno se može reći da su današnji uspješni primjeri primjene umjetne inteligencije još uvijek oni koji se ne ubrajaju u tu univerzalnu inteligenciju, budući da su primjenjivi isključivo za specifične zadatke za koje su oblikovani. Za sada, za obavljanje nekih drugih zadataka, osim onih za što su programirani, jednostavno još nisu dosegli potreban stupanj razvoja. Sustavi koji bi u toj kategoriji po svojim sposobnostima parirali ljudima tek su u razvitku – navode autori analize.
Dugoročno, doći će do pojave novih zanimanja u industrijama koje se zasnivaju na inovativnim tehnologijama i modernim znanstvenim dostignućima. Napretkom tehnologije neizbježno će doći do redefiniranja radnih mjesta, odnosno profilacije novih zanimanja ili pak odumiranja zanimanja kao što su skladištari, administratori, prodajni predstavnici. S druge strane, snažno će se razviti zanimanja koja su sad u relativnom začetku, poput inženjera i tehničara specijalista za vjetroelektrane.
Čagalj i Radoš navode i da će se s vremenom razviti zanimanja cijelog spektra djelatnosti, posebno u informatici, u sektoru telekomunikacija te u programiranju. Pri tome će inovativna i kreativna zanimanja naročito imati sigurnu budućnost, pogotovo ona koja nude obećavajuće karijere, višu razinu materijalne sigurnosti za zaposlenike, ali i povećane dobiti dionika.
– Proširenje specijalističkih usluga dovest će do novih zanimanja u zdravstvu. Neka od njih za sada su nepostojeća, poput savjetnika za gene. Ta zanimanja nastat će unutar postojećih klasičnih klasifikacijskih grupa zanimanja, primjerice statističari, prognostičari, matematičari i osobni financijski savjetnici – objašnjavaju Čagalj i Radoš. Napominju i da je u posljednjih desetak godina zamjetan svojevrstan kvantni skok u razvoju tehnologije, naročito komunikacijske i informatičke. Tako poslovi vezani za ta područja koji se nude danas eksponencijalno rastu. Tehnička unapređenja, inovacije, izumi – područja su kojima se svijet sve više okreće i ona društva koja se tom trendu ne prilagode na vrijeme neminovno će s vremenom nazadovati ili čak propasti. No, inovativnost čini kritičnu razliku ne samo između pojedinih društava nego i između ljudske i umjetne inteligencije, upozoravaju autori analize.
Poduzetništvo od rane dobi
– Sve nas to dovodi do novih poslova vezanih za razvitak, odnosno napredak na područjima zapošljavanja vezanim za neuroznanost i psihologiju kako u poslovnom, dakle prihodovnom, tako i u širem društvenom smislu. Provedba gospodarske operacionalizacije ovih područja otvorit će nove poslovne niše i mnoga do sada nepostojeća radna mjesta, zbog toga što je za njihovo ostvarenje nužan interdisciplinarni pothvat – napominju Čagalj i Radoš.
A za stvaranje i razvoj novih poslova i zanimanja, odnosno radnih mjesta jako je bitno poduzetništvo. Pri tome je potrebno, smatraju potpredsjednici HGK, da se učenje o poduzetništvu započne u ranoj dobi kako bi se osnažilo stvaranje novih poslovnih ideja jer u tome leži budućnost.
Autori analize navode da je poduzetništvo jedno od nekolicine ključnih životnih kompetencija za osobno ispunjenje i razvoj svakog pojedinca. Učenje o poduzetništvu predstavlja sve važniji aspekt brojnih kurikuluma u EU i ostalim razvijenim dijelovima svijeta. Hrvatska gospodarska komora, stoga, u suradnji s Hrvatskom obrtničkom komorom (HOK) i partnerima sudjeluje na stvaranju platforme za sustav obrazovanja uz rad kojim će se, poručuju Čagalj i Radoš, ostvarivati osobni potencijali, ali i sustav poticanja zaposlenika za nastavak obrazovanja i cjeloživotnog učenja. Pri tome je vrlo važno zaposlenike naučiti poduzetnom načinu razmišljanja, stjecanju financijske, informacijske i ekonomske pismenosti te ih osposobiti za što bolju komunikaciju i suradnju u poslovnom okruženju.
– Krajnji je cilj formiranje zaposlenika koji će moći rješavati probleme i donositi odluke. Sve ovo ima i širu društvenu dimenziju. Ono nije važno samo za proces prilagođavanja tržišta rada potrebama poslovnih subjekata, primjerice za malo i srednje poduzetništvo, nego bi to zasigurno bio prilog osobnom i socijalnom razvoju te stvaranju opće poduzetničke klime u društvu – smatraju Čagalj i Radoš te poručuju da zato dualno obrazovanje ima važnost u stvaranju radnih mjesta, jer se temelji na dugoročnom planiranju kadrova, uštedi troškova te profiliranju produktivnih zaposlenika i poslova.
Učenici i budući zaposlenici od toga će, pak, imati prednost zbog kvalitetnog školovanja, bolje konkurentnosti na tržištu rada, dobit će i osnovu za napredovanje tijekom radnog vijeka u poduzećima, a u konačnici dobit će i dobru osobnu financijsku neovisnost.
Čagalj i Radoš navode da važnost poticanja učeničkog poduzetništva i potreba da se s njim započne u što ranijoj dobi leži u tome da se mladi naraštaji osnaže za stvaranje novih poslovnih ideja jer su oni zapravo budućnost čovječanstva. Zbog toga je HGK s nekoliko partnera već pokrenuo projekt pod nazivom „Jačanje kapaciteta komora i partnera za pomoć malim i srednjim poduzećima za uključivanje u naukovanje“, skraćeno Cap4App projekt, sufinanciran sredstvima EU.
VIDEO Ovakve su plaće u Zagrebu:
bezveze, robot nemoze biti konobar. nasi ljudi isto ne zele to raditi ali filipinci, pakistanci zele. nisu partizani ni ustase, rijeseno.