Optimistične vijesti da smo lani povećali proizvodnju većine važnijih vrsta voća i povrća, jabuka i krušaka za oko 50%, šljiva 113, rajčice, dinje, kupusa, poriluka između 12 i 34%, krastavaca i kornišona 48%... s najnovijom hrvatskom statistikom o ukupnom uvozu i izvozu hrane u 2013. nisu nimalo ohrabrujuće. Prema podacima HGK lani, kad smo otvorili granice i s EU, uvezli smo čak 2,7 milijardi dolara, odnosno 14,8 milijardi kuna vrijednih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, što je za 158,4 milijuna dolara ili 871,2 milijuna kuna više nego godinu prije, a izvezli za 1,5 milijardi dolara, oko 550 milijuna kuna manje. I dalje su nam „dragi“ grašak iz Moldavije, tikvice iz Albanije, paprike i rajčice iz Jordana, mrkva iz Turske, češnjak iz Kine, grah iz Perua, Urugvaja i Kirgistana, bademi i kivi iz Irana, zamrznuta govedina iz SAD-a, Novog Zelanda, Brazila… Samo kad je riječ o jabukama i kruškama koje nam stižu i iz JAR-a – i s povećanom domaćom proizvodnjom lanjski je uvoz od 25,5 tisuća tona čak 33% veći nego godinu prije. Uvoznih jabuka i krušaka pojeli smo 6,4 kilograma po stanovniku, a platili smo ih oko 19,5 milijuna dolara ili 39% više nego godinu prije. Svaki je Hrvat lani pojeo 29,7 kilograma povrća i 43,5 kilograma voća iz uvoza.
Mlijeko uvozimo jedino mi
A zbog drastičnog pada domaće proizvodnje mlijeka za oko sto milijuna litara, čime smo se vratili na 2002. godinu, prije svih onih operativnih programa za podizanje mliječnih farmi u koje su „ulupane“ milijarde kuna, uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda skočio je vrtoglavih 59% u odnosu na godinu prije, na 184,2 milijuna dolara. Otkup domaćeg mlijeka lani je pao 17%, a uvoz svježeg sirovog mlijeka porastao 20%.
Ono što je ozbiljna prijetnja domaćem sektoru pak jest uvoz gotovih proizvoda iza kojeg stoje trgovački lanci, koji je od ulaska Hrvatske u EU, u svega šest mjeseci lanjske godine povećan gotovo četiri puta – upozorava predsjednica Udruge otkupljivača mlijeka CroMilk Rašeljka Maras ističući da je mlijeko s domaćih farmi jedno od najkvalitetnijih u EU i čak 97% ga je prve EU klase.
No, mala je to utjeha naspram činjenice da Hrvatska jedina u EU 28 uvozi mlijeko i s devastiranim će stočnim fondom i farmama – za oko 30% u proteklih nekoliko godina – teško dići posrnulu proizvodnju. Mlijeka i vrhnja nekoncentriranog i nezaslađenog uvezli smo tako 81% više, 149,8 tisuća tona, a vrijednosno 89% više, za 92,5 milijuna dolara. Za 33% uvezli smo više i maslaca te 13% sira. Tzv. socijalnih kategorija sira, gaude, tilzita, edamera i ementalera, uvezli smo za gotovo 40 milijuna dolara.
Očito je da smo u sve većoj prehrambenoj ovisnosti i na putu u katastrofu. Trgovcima su sva vrata otvorena, a od države gotovo ni „d“ – tvrdi Miroslav Kovač iz skupine Živo selo te dodaje kako je u odnosu na udvostručeni deficit u mlijeku i mliječnim proizvodima, kad je riječ o mesu deficit nešto manji.
Možda i zato što smo zaklali i pojeli određeni broj krava i junadi iz domaće populacije mliječnih i kombiniranih goveda koje nismo uspjeli izvesti od trenutka ulaska u EU zbog neispunjenih uvjeta vezanih za bolest leukozu, objašnjava on.
Svijetla točka “baby beef”
Goveđeg mesa, svježeg ili rashlađenog, uvezli smo tako 20% više, mesa peradi 23%, a svinjetine, s čijim smo uvozom do ulaska u EU bili među 10 najvećih uvoznica europske svinjetine u svijetu, 27% više u odnosu na 2012. Od 313,3 milijuna dolara vrijednog uvoza mesa i klaoničkih proizvoda u lanjskoj godini, svježa svinjetina čini više od polovice, 181,6 milijuna dolara. Jedina svijetla točka nam je izvoz “baby beefa”, koji je udvostručen i iznosi oko 15 milijuna dolara.
Suficit u izvozu žitarica (koje se proizvode na velikim površinama uz malo utrošenih radnih sati i nemaju dodane vrijednosti) možda bi i bio neki pozitivan znak da u isto vrijeme nemamo negativnu bilancu u prerađenim proizvodima od žitarica koje uvozimo te visoku negativnu bilancu po pitanju uvoza skupe stočne hrane, koja dodatno opterećuje stočarstvo i proizvodnju mlijeka, tvrdi Kovač. S obzirom na to da posljednje dvije podrazumijevaju proizvodnje koje i zapošljavaju, jasno je kako sve više gubimo i radna mjesta u poljoprivredi – i selo.
Još uvijek živimo od trajbanja stečenog u mračnom socijalizmu..Nekad je bilo šaljivo reći da smo banana republika, no brojke su neumoljive..Ekonomija nam je u rangu Barbadosa..Postali smo vic..