Stigla nam je i sretna bila. Sve želje ispunile se, a ostvarila se ponajprije obećanja kojih će i u ovoj godini sigurno biti napretek. Ona iz prošle možda su neki, zaokupljeni raznim gradskim biznisima, već i zaboravili, ali zato nismo mi pa smo za početak ovog ljeta 2020. odlučili malo proučiti stoje li nam dobro silni grandiozni projekti koji su s otkucajem ponoći trebali biti završeni.
Projekt do projekta
Najprije smo malo zavirili u dokument imena “Razvojna strategija grada Zagreba za razdoblje do 2020. godine”, tek da vidimo kako je taj razvoj, predviđen u 2017., tijekom tri godine tekao. Ima u tih dvjestotinjak stranica onih općih ciljeva kao što su unapređenje ekologije, pomoć mladima pri nalasku posla nakon školovanja, mir u svijetu i slično, ali ono na što ćemo se mi koncentrirati jest 15 strateških projekata grada, počevši s Badelom jer i u značajnom spisu koji analiziramo, taj kompleks na prvom je mjestu.
Do 2020. godine, piše u Strategiji, revitalizirat će se ovaj donjogradski blok jer cilj je “učiniti ga novim čimbenikom identiteta ovog dijela grada i središtem odvijanja najznačajnijih poslovnih, turističko-ugostiteljskih i kulturno-umjetničkih događanja te mjestom za kvalitetan život njegovih današnjih i budućih stanovnika”. Na tim raznim događanjima još nismo bili jer za oživljavanje bloka prvo je trebalo “dovršiti izradu konzervatorske podloge i urbanih pravila te izraditi i donijeti urbanistički plan uređenja (UPU) Vlaška – Šubićeva – Martićeva – Derenčinova”, kojeg na gradskom popisu realiziranih – nema.
Novo gradsko središte do ove godine trebao je postati i Gredelj, za čiju je revitalizaciju čak i raspisan natječaj. Ali, podsjetimo, protiv njega su se pobunili arhitekti jer se javnom nabavom za studiju oživljavanja prostora “nisu tražili stručnjaci”. Na kraju od revitalizacije nije bilo ni “r”, nego se lani na području kompleksa otvorilo parkiralište za deset kuna dnevno, po uzoru na ono kod Paromlina, za koje, kad se utipka u tražilicu, Google izbaci kao “ruševina u Zagrebu”. Za tu se ruinu također planirala “obnova u svrhu smještaja Gradske knjižnice”, ali, pogađate, ništa. A kako nismo vidjeli knjižnicu, dva spomenuta nova planirana središta grada, prošetali se nismo ni kongresnim centrom, za koji se u tri godine trebala “razmotriti najpovoljnija lokacija”.
FOTO Ovako bi trebala izgledati Gradska knjižnica Paromlin
“Kongresno-poslovni centar bio bi glavni pokretač poslovnog turističkog segmenta i potpora poduzetnicima razvojem turističkih usluga. U svrhu unapređivanja konkurentnosti poslovne infrastrukture grada, cilj projekta je i izgradnja novog polivalentnog sajamskog centra s pratećim kapacitetima, odnosno sajamskim izložbenim prostorom, garažom, hotelom, dvoranama, prilaznim putokazima i putovima, servisnim sadržajima”, kako će to sve izgledati, objašnjavali su u Strategiji, kojom je predviđena i “prenamjena te razvijanje prostora Velesajma na način da svojim funkcijama upotpunjuje središte Novog Zagreba, uz čuvanje vrijednih elementa prostora i identiteta te ulogu zaštićenih paviljona kao nositelja prepoznatljivosti prostora”. Trebalo je za to napraviti konzervatorsku podlogu, studiju predizvodljivosti, program projekta, program za natječaj, a onda samo javno nadmetanje i raspisati, ali i u ovom slučaju nije se dogodilo – ništa. Odnosno, ne baš potpuno ništa jer najavljen je “zagrebački Manhattan”, čija će podloga biti novi Generalni urbanistički plan koji bi mogao biti izglasan sljedećeg mjeseca.
Ali, držimo se mi Strategije do 2020., kojom se planirala još izrada “detaljne studije” za projekt plavo-zelene Sesvete, definiranje programa i smjernica za završetak ili prenamjenu Sveučilišne bolnice, provedba urbanističko-arhitektonskog natječaja za terme Blato, ali i izrada raznih programa za prenamjenu područja Zagrepčanke te integriranje prijevoza putnika s područja Grada, Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije. Oživiti je trebalo i kampus Borongaj, gdje su se trebali konačno stvoriti preduvjeti za njegov dovršetak, planirala se i izrada programa za provedbu natječaja za pješačko-biciklistički most Jarun, a naravno, predviđalo se i da će se do ove godine Kvatrić brzom željeznicom spojiti sa zračnom lukom. Taj je velebni projekt gradonačelnik Milan Bandić najavio još sredinom 2017., s obećanjem da će radovi početi početkom 2019. Nisu.
Tek ćemo vidjeti
Ali da ne ispada da samo “bacamo hejt”, kako bi mladež rekla, imamo i dva plana iz Strategije koja su zamalo gotova. Jedan je prenamjena bivše vojne bolnice u Vlaškoj, čija je prva faza pri kraju i u koju bi se uskoro trebalo useliti Glazbeno učilište Elly Bašić, a drugi je sto milijuna eura vrijedna sljemenska žičara, za koju je nedavno Grad digao zajam.
Maknemo li se na trenutak od ovog neostvarenog popisa, planovima koji će za “samo što nisu” treba pridružiti i remetinečki rotor, koji je gotovo završen, a pohvaliti nije zgorega ni bazen u Dubravi, u kojem bi se uskoro trebali kupati tamošnji stanovnici. Kad smo, međutim, kod “bućkanja”, spomenuti moramo Špansko, koje će na plivanje još pričekati, baš kao i stanovnici Novog Zagreba na nove pothodnike. Za njih je, podsjetimo, u proračunu za prošlu godinu predviđeno 16,2 milijuna kuna, a potrošeno tek nešto više od milijun. U papirima su prolazi pod prometnicama i u ovoj godini pa ćemo realizaciju tek vidjeti, baš kao što ćemo čekati i, primjerice, plan za ŠRC Svetice, vrtiće u Svetoj Klari i Brezovici, dogradnju doma zdravlja u Španskom ili pak Centar za autizam. Još jednom, sretna nova!
VIDEO Napredak radova na rekonstrukciji rotora Remetinec
He he, tako će nam Milan i stadion napraviti.