M. H. ima paraplegiju, a suprug distrofiju. Žive već 13 godina u gradskom stanu u Novom Jelkovcu, za koji redovno podmiruju najam i režije kao i održavanje, o kojem bi trebao brinuti vlasnik. Oboje supružnika zaposleno je, bave se izradom nakita. Upravo to bi ih moglo koštati iseljenja iz gradskog stana. Naime, prema uvjetima i mjerilima za davanje priuštivih stanova u Nacrtu prijedloga o odluci o najmu stana, to bi pravo imale osobe čiji prihodi po članu kućanstva za prethodnu godinu iznose između 30% i 70% prosječne mjesečne neto plaće u Gradu Zagrebu.
- U Gradskom uredu za upravljanje imovinom objasnili su mi da bismo po tome i ja i suprug izgubili pravo na stanovanje u gradskom stanu jer nam primanja po članu kućanstva prelaze taj postotak od 70% - navodi M. H. i nastavlja:
- Mi i dosta naših prijatelja koji su isto tako osobe s invaliditetom, a zaposleni smo i imamo primanja koja nisu minimalna ili socijalna ovom primjenom zaključka o obračunu najamnina osim što se osjećamo ugroženi i zabrinut smo za svoju egzistenciju, moram reći da se s jedne strane osjećamo kao da smo kažnjeni što radimo i imamo prosječna primanja. Nisu sve osobe s invaliditetom socijalni slučajevi. Trudimo se da kao osobe s invaliditetom radimo, privređujemo, da nismo na teret ni državi ni gradu. Ovo što Grad Zagreb predlaže sigurno nije priuštivo stanovanje. Umjesto da potiče osobe s invaliditetom na samostalnost i neovisnost ova nas odluka tjera da prestanemo raditi i postanemo socijalni slučajevi jer jedino u tom slučaju ćemo ostvariti pravo na korištenje gradskog stana – iznosi M. H.
VEZANI ČLANCI:
Kaže i da ih je svojedobno banka odbila kad su željeli dići stambeni kredit jer su po njihovim kriterijima imali – premala primanja. Podsjeća i na dodatni problem OSI jer, tvrdi, većina iznajmljivača ima dosta predrasuda pa ne žele iznajmiti stan osobama s invaliditetom, a osim toga malo je stanova prilagođeno za stanovanje OSI.
– Stalno se spominje kako grad brine o svojim najosjetljivijim društvenim skupinama, kako smo društvo jednakih mogućnosti. Molim vas objasnite mi na mojem primjeru i na primjeru dosta mojih prijatelja osoba s invaliditetom koji se nalaze ovim zaključkom o obračunu najamnina u jako lošem položaju, gdje je tu briga za jednu od ugroženih skupina društva? – pita se naša sugovornica.
Ona, ali i druge osobe s invaliditetom obratile su se Uredu pravobraniteljice za OSI.
U Uredu pravobraniteljice kažu da iako je nacrtom novog prijedloga invaliditet vrednovan kroz dodatne bodove u obje kategorije - socijalno ugroženih osoba te priuštivih stanova - dio invalidnih osoba, koji nisu u kategoriji siromašnih, neće udovoljiti uvjetima. Upozorili su na to u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću, naglasivši kako se u većini slučajeva radi o stanovima koji su već posebno prilagođeni za stanovanje i kretanje osoba s invaliditetom.
– Budući da je osiguravanje pristupačnog stanovanja jedna od najvažnijih potreba i životnih pitanja za osobe s invaliditetom, u upućenom prijedlogu istaknuli smo i kako je nužno u predmetnoj Odluci o davanju stanova u najam osobama s invaliditetom uzimati u obzir i neke druge kriterije osim invaliditeta imajući u vidu činjenicu povećanih troškova za podmirivanje životnih potreba proizašlih iz invaliditeta, npr. za lijekove, ortopedska pomagala, usluge prijevoza i dr. što osobe s invaliditetom stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe bez invaliditeta – ističe Darijo Jurišić, zamjenik pravobraniteljice.
Jurišić objašnjava kako su tražili mogućnost iznimke, po uzoru na prijedlogom predviđene iznimke za umirovljenike u samačkim i dvočlanim kućanstvima, kako bi se i invalidnim osobama koje su najam dobile prema ranijim odlukama, taj najam produžio sljedećih pet godina bez kriterija dohodovnog cenzusa, ali pod uvjetom da dobiju preporuku upravnog tijela nadležnog za poslove socijalne zaštite i ako dokažu da su podmirili sve dugove prema Gradu koji proizlaze iz korištenja stana..
Sve više cijene nekretnina nadilaze mogućnosti većine građana, a manjkava zakonska regulativa i nepostojanje strateškog dokumenta za razvoj politika socijalnog stanovanja predstavljaju poseban izazov osobama s invaliditetom.
– Zbog svega toga izuzetno je važno da osobe s invaliditetom ne budu smatrane isključivo kao socijalno ugrožena skupina nego da se o potrebi osiguravanja ravnopravnih uvjeta za ostvarivanje njihovog prava na stanovanje vodi i drugim kriterijima osim samo i isključivo imovinskim cenzusima – poručuje D. Jurišić.
VEZANI ČLANCI:
U Gradu Zagrebu predstoji razmatranje primjedbi iz savjetovanja, a potom donošenje konačne odluke.
Treba reći da je u više navrata tijekom proteklih godina zagrebačka gradska vlast najavljivala uvođenje reda u korištenje gradskih stanova, no svaki je put to bilo bacanje prašine u oči javnosti. Do cjelovite revizije nikad nije došlo a ključevi gradskih stanova često su dodjeljivani podobnima i preko veze. To je uvijek bila javna tajna. Gradonačelnik Tomašević odlučio je tome stati na kraj i, očekivano, izazvao lavinu kritika. Najglasnije su baš one iz redova njegovih prethodnika, ganiture koja je do prije par godina u Zagrebu vedrila i oblačila. Tomašević je iznio kako u gradskim stanovima ima povlaštenih koji godinama plaćaju zanemariv najam iako zarađuju i po dvije tisuće eura i u tome neupitno ima podršku svih koji žele čiste račune i pošten odnos prema građanima koji plaćaju prirez. Međutim, valja dobro odvagnuti za svaku od kategorija, jer guranje funkcionalnih osoba s invaliditetom u siromaštvo, probleme bi samo dodatno nagomilalo.
Socijalni stanovi su za socijalne slučajeve. Svi bi htjeli biti iznimka.