Zagreb je dvije godine zaredom, gotovo na isti datum, pogodilo orkansko nevrijeme s tučom koje je paraliziralo metropolu

Kada su 12. kolovoza 1971. zloslutni, crni oblaci pretvorili dan u noć, a u 14:00 sati ledene kugle, veličine oraha, zabubnjale po krovovima, čak niti oni najveći pesimisti nisu mogli predvidjeti kako će Zagreb izgledati samo 15 minuta kasnije. Srušena stabla, razbijena stakla na vozilima, kućama, pa čak i na čitavim pročeljima zgrada, polomljeni vodovi, ulice pretvorene u potoke, pothodnici u mutna jezera, aerodromska zgrada bez krova, srušen radar... Bili su to tek dijelovi prizora katastrofe koje je Večernjakov foto-reporter, Pavao Cajzek, snimio tog dana, obilazeći ranjeni grad, neposredno nakon što ga je poharalo orkansko nevrijeme, koje je potpuno promijenilo vizuru Zagreba.

U prvom naletu nevremena, popraćenog tučom veličine oraha, u južnim dijelovima grada palo je čak 60 litara kiše na četvorni metar, a vjetar je puhao brzinom od 110 kilometara na sat. Kanali su teško gutali vodu, u gradu je nastao pravi kaos, oni koji su se zatekli na ulicama, sklonište su tražili u vežama kuća, tramvajima, taksijima, jer kišobrani nisu bili od koristi. Tamo gdje nije bio potpuno paraliziran, promet se odvijao otežano, tramvaji su vozili prema mogućnostima, a ne prema tadašnjem voznom redu. Hitna pomoć ostala je bez UKV veza pa je 20-ak bolesnika uzalud čekalo prijevoz u bolnicu. Na aerodromu je orkanski vjetar odnio krov s pristanišne zgrade, a poput igračke, srušio je i veliku, radarsku antenu. Upravo je na Plesu palo i najviše kiše, čak 69 litara na četvorni metar. Zbog kvara na trafostanici u Vrbiku južni dijelovi Zagreba ostali su bez struje, a zbog poplavljenih je podruma u 30 minuta zaprimljeno 30 poziva građana.

VEZANI ČLANCI

Tuča je tog dana, u samo nekoliko minuta, razbila desetke tisuća prozorskih stakala, a zbog razbijenih je stakala iz prometa bilo povučeno i pet tramvajskih garnitura, dok su četiri morale 'na bolovanje' zbog oštećene rasvjete.

U orkanskom je nevremenu tada najteže stradalo Naselje februarskih žrtava, današnji Remetinec, gdje je tada živjelo više od 6 000 ljudi. Prozori na sjevernoj strani svih stambenih objekata bili su razbijeni, a slična je situacija bila i na Srednjacima te u čitavom Novom Zagrebu gdje je vjetar, kao od šale, čupao drveće, savijao limove na krovovima i napravio štetu koja se mjerila u milijunima tadašnjih novih dinara.

Najžešći pljusak praćen grmljavinom, jakom tučom i snažnim vjetrom, koji je gotovo potpuno paralizirao grad, ali i spustio temperaturu zraka za punih 14 Celzijevih stupnjeva, trajao je 15-ak minuta, nakon čega je kiša nastavila padati, no nešto slabijim intenzitetom, te se oko 17 sati situacija u gradu polako normalizirala.

Isprobajte arhivu Večernjeg lista

Omiljeni meteorolog, kojeg mnogi i danas pamte, ing. Milan Sijerković, za Večernji je tada pojasnio kako je orkansko nevrijeme, koje je zahvatilo predjele Hrvatske sjeverno od Save, uzrokovao nagli prodor hladnog zraka s Atlantika. No, iako je neugodno iznenadilo Zagrepčane, razorno nevrijeme 1971. bilo je gotovo repriza nevremena koje je samo godinu prije pogodilo hrvatsku metropolu.

VEZANI ČLANCI

1000 poziva na hitne intervencije

U istom ljetnom mjesecu, gotovo na isti datum, 9. kolovoza 1970., oko 2 sata ujutro, sa subote na nedjelju, orkansko se nevrijeme sručilo na Zagreb. Snene građane probudio je tada prodoran fijuk vjetra, koji se kretao od zapada prema istoku te je dosezao brzinu od 100 kilometara na sat. Bila je to tek uvertira u pravo, orkansko nevrijeme, praćeno jakom kišom i tučom veličine lješnjaka, koje je uzrokovao nagli sudar hladnog i toplog zraka. U dijelovima grada nestalo je struje, mnogi podrumi i skladišta bili su poplavljeni, a u prekidu su bile telefonske veze i tramvajski promet. Orkanski je vjetar uništio na desetke krovova, vatrogasci su zaprimili 1000 poziva za hitne intervencije. Na užem gradskom području, koje je tada i najteže stradalo, palo je 56 litara kiše na četvorni metar. Temperatura zraka u glavnom hrvatskom gradu u trenu se spustila za 8 Celzijevih stupnjeva.

Bujice vode tekle su gradskim ulicama, a isti onaj pothodnik, u kom je 2020. iz automobila zarobljenog vodom, hrabra Zagrepčanka Mirna Mrčela spasila život invalidu, i te je 1970., bio potpuno poplavljen te su tri auta ostala u vodi, koja ih je preplavila sve do krova. To je svojim objektivom tada zabilježio naš reporter, čija je fotografija objavljena na naslovnici izvanrednog izdanja novina, na kojoj je pisalo:

„Današnji broj Večernjaka izašao je pod izuzetnim okolnostima. Orkan i nevrijeme nanijeli su i našoj kući velike štete, a najveća je bila u tome što u toku cijelog jučerašnjeg dana nije radila naša telefonska centrala, niti teleprinterske linije koje nas spajaju sa zemljom i svijetom. Po takvim okolnostima bilo je vrlo teško doći do informacija koje su nam bile potrebne. Ipak, prebacivanjem centrale na drugi broj, izvanrednim zalaganjem naše stenografske, daktilografske i ostalih tehničkih službi, Večernji list izlazi na vrijeme, sa svim informacijama koje mogu zanimati čitatelje, a posebno s vijestima koje se odnose na orkansko nevrijeme nad Zagrebom i drugim dijelovima naše zemlje.“