Tekst objavljujemo ponovno povodom obljetnice smrti Alojzija Stepinca 10. veljače 1960. godine
Blaženi Alojzije Stepinac (Krašić, 1898. – Krašić, 1960.) Zagrebački nadbiskup i kardinal, zasigurno najpoznatiji i najštovaniji velikan Crkve u Hrvata, simbol stradanja i mučeništva zbog vjere u vrijeme Titove Jugoslavije i komunizma. Zbog njegove iznimne pobožnosti, zauzimanja za dobrobit čovjeka, pravednost i istinu te patnje koju je podnio za katoličku vjeru i odanost Katoličkoj crkvi, papa Ivan Pavao II. osobno ga je proglasio blaženim 1998. u Mariji Bistrici, pred mnoštvom od pola milijuna vjernika.
VIDEO: Na današnji dan 1960. umro je kardinal Alojzije Stepinac
Pomaganje ljudima
Budući da je djelovao u vrijeme NDH, a dolaskom komunističke vlasti 1945. nije prihvatio odvajanje Katoličke crkve u Hrvatskoj od Vatikana, desetljećima je bio žrtva ogorčenih polemika, propagande i krivotvorenja. No posljednjih desetljeća, zahvaljujući izlasku istine na vidjelo, istraživanjima znanstvenika i dostupnim arhivima, postalo je bjelodano da je tijekom Drugog svjetskog rata osuđivao postupke vlade NDH i rasističku ideologiju te kako se zauzimao za spašavanje Srba, Židova i pripadnika drugih progonjenih naroda od nacizma i fašizma. Postao je zagrebački nadbiskup koadjutor 1934., nakon samo četiri godine svećenstva. Imao je tada samo 36 godina i bio je najmlađi biskup na svijetu.
Nakon smrti nadbiskupa Antuna Bauera tri godine kasnije preuzima upravu nad Zagrebačkom nadbiskupijom, a uskoro i predsjedništvo Biskupske konferencije Jugoslavije. Isticao se predanošću i uspjehom u promicanju Božje riječi i pobožnosti među pukom te pomaganju ljudima. Utemeljio je mnogobrojne nove župe, promicao Caritas te je organizirao proslavu 1300. obljetnice evangelizacije hrvatskoga naroda. Strahote Drugoga svjetskog rata pred njega su stavile nove prioritete pa je svesrdno pomagao progonjenima i patnicima. Zbrinuo je tisuće bolesne i gladne djece, prosvjedovao je protiv progona Židova i provedbe nacističkih zakona. Zauzimao se za progonjene kod vlasti i omogućavao njihovo skrivanje u crkvenim prostorima. Zbog sudjelovanja u njihovu spašavanju i osobno je bio izložen stradanju pa je čak dva puta predložen za visoko izraelsko odličje Pravednika među narodima.
U poznatom govoru ispred zagrebačke katedrale 31. listopada 1943. osudio je svaku diskriminaciju, rasnu, nacionalnu i vjersku, zatvaranje i ubijanje nevinih, otimanje i palež imovine i sela, čime je dodatno ražestio dio vlasti u NDH. Tako zbog svojih jasnih i nepokolebljivih stajališta postaje nepoćudan kod Pavelića. No to mu nije pomoglo nakon promjene vlasti. U montiranom procesu koji je vodila nova komunistička vlast, na temelju lažnih svjedočanstava i krivotvorenih dokumenata, nevin je osuđen na 16 godina zatvora i prisilnog rada. Iako su njemu u prilog htjele svjedočiti mnogobrojne osobe srpske nacionalnosti, tužitelji to nisu dopustili. Pet godina proveo je u zatvoru u Lepoglavi, a od kraja 1951. do svoje smrti 10. veljače 1960. u kućnom pritvoru u Krašiću. U zatočeništvu, koje je bilo obilježeno psihičkim torturama i bolešću, papa Pio XII. imenovao ga je kardinalom. Tako su njegovo ime i njegova borba postali poznati u cijelom zapadnom svijetu. Međutim, nije mogao u Rim po kardinalski grimiz, a nakon papine smrti ni na konklavu, jer nije bio siguran da će se moći vratiti u domovinu, a htio je pod svaku cijenu ostati sa svojim narodom.
Komunisti ga trovali
Prema tvrdnjama, komunističke vlasti su ga u pritvoru godinama postupno trovale, što je navodno utvrđeno obdukcijom provedenom u samostalnoj Hrvatskoj. Međutim, unatoč zabranama i progonima njegov je pobožan život narod štovao već za njegova života, a osobito nakon smrti. Umro je na glasu svetosti, a vijest o njegovoj smrti objavljena je na naslovnicama dnevnih novina širom svijeta. Zanimljivo je da su tadašnje vlasti ipak dopustile da Stepinac bude pokopan u zagrebačkoj katedrali iza glavnog oltara, pokraj lijesa biskupa Maksimilijana Vrhovca, Petra Zrinskog, Frana Krste Frankopana te Eugena Kvaternika. Iznad njegova groba podignut je reljefni sarkofag koji je izradio akademski kipar Hrvoje Ljubić, a koji danas privlači mnogobrojne vjernike, ali i zagrebačke turiste. Njegov spomendan – Stepinčevo slavi se 10. veljače, a njemu su posvećene i njegovim imenom nazvane mnogobrojne crkve, domovi, škole i institucije među Hrvatima diljem svijeta.
U zločinačkoj komunističkoj srboslaviji Stepinac i katolička crkva jedina su obrana i snaga za opstanak hrvatskog naroda.