Sigurnost je nešto što često zanemarimo u današnjem hiperpovezanom svijetu. Korisnik je često u nezahvalnoj situaciji da je prinuđen odavati informacije o sebi kako bi koristio popularne servise. O sigurnosti na internetu i u korištenju povezanih uređaja na IBM-ovu Watson Summitu u Opatiji imali smo priliku ekskluzivno razgovarati s Bruceom Schneierom, poznatim kriptografom i stručnjakom sigurnosti.
Koji će biti prvi znakovi da nam prijeti opasnost od nedovoljne sigurnosti nekih povezanih uređaja.
Već smo to doživjeli, bolnice u Britaniji su zbog napada morale odbijate pacijente. U Skandinaviji smo imali ransomware napad na termostate. Prošli tjedan Abbot je morao povući 1000 pejsmejkera. Dogodit će se i tamo gdje uopće ne očekujemo.
Spominje se da bi i seks-roboti mogli ubiti čovjeka ako im netko upadne u sustav.
– Ima puno stvari koje bi mogle ubiti čovjeka ako se hakiraju. Automobili, medicinski uređaji. Stvari koje su intimne te će biti potencijalno najveće mete. Neće to biti očita stvar poput dizala.
IoT uređaji su već godinama tu, ali sigurnost kao da je sve veći problem.
– Dijelom je to zato što dio tih novih industrija ne shvaća dovoljno problem sigurnosti. Rade iste greške kao i računalna industrija u 90-ima. Tu je i problem jeftinih uređaja. Ima puno inženjera koji rade na sigurnosti kvalitetnih uređaja, ali takva rješenja ne rade na jeftinim routerima ili web kamerama. Također, mi kao društvo ne želimo plaćati kvalitetan softver. Želimo jeftino nauštrb kvalitete.
Što je skuplji uređaj, njega pokriva i veća sigurnost? Novi iPhone je siguran uređaj?
– Tako je, naravno. Po mom mišljenju svaki put iPhone je sve bolji na polju sigurnosti. Uostalom kupuješ ga svake dvije godine i time si pojačavaš sigurnost. A pomislite koliko često kupujete hladnjak? Neki ga imaju i po 25 godina. Termostat se gotovo nikad ne mijenja. Kupiš auto danas, voziš ga 10 godina i onda ga prodaš nekome tko će ga voziti još 10 godina. Za 20 godina će ga kupiti netko drugi, poslati brodom za Afriku gdje će biti vožen još 10-20 godina. A probajte vi danas pokrenuti računalo iz 1977. godine. A onda još i učiniti sigurnim. Jednostavno ne znamo kako osigurati 40 godina star softver. Naš planet ne može izdržati trend bacanja auta svake dvije godine. Globalno zagrijavanje će nas ubiti.
A Uber i dijeljena ekonomija?
– To će pomoći, ali trebaju nam i druga rješenja.
Na društvenim mrežama svašta se dijeli, kako to promijeniti?
– Ljudi neće promijeniti svoje ponašanje. Znate kad ćete promijeniti svoje ponašanje? Tek kada Vlada promijeni zakon. Tako se mijenja ponašanje ljudi. Ima tu puno psiholoških trikova kojima vas mame da odajete informacije o sebi. Bez uplitanja države, korisnik ne može i neće nikad pobijediti. Po mom mišljenju, u toj industriji troše se milijuni dolara da vas prevare kako biste ima davali još podataka. Nemate šanse.
Ali, ako sam ja jedan u mnoštvu korisnika, zašto bi me bila briga. Izgubim se u masi.
– Ovisi gdje živite. Živite u Hrvatskoj, što je vjerojatno slobodna zemlja. Prije 30 godina nije bila toliko slobodna. Da je tada država prisluškivala sve vaše razgovore, sigurno biste se zabrinuli. U Sovjetskom Savezu bili biste još zabrinutiji. Dakle, bitne su sloboda, privatnost, ljudsko dostojanstvo. Nećete mi reći kolika vam je plaća. Ali, umjetna inteligencija to lako otkrije o vama. Ljudima je stalo do privatnosti. Pa nitko ne hoda u javnosti gol.
Ali objavljuju gole slike na društvenim mrežama.
– Da, ali ih ne dijele sa svima. A oni koji dijele takve fotografije, čine to svojom voljom. Sjetite se skandala s curenjem golih fotki poznatih osoba. Kada to činite sami, osnažujete se, kada vam to čini netko drugi, to je napad.
Jesmo li izgubili internet na tamnoj strani, fake newsu i nepouzdanim izvorima?
– Mislim da nismo izgubili internet na fake newsu, nego na, po mom osobnom mišljenju, korporativnom i državnom nadzoru. Imate takvu razinu nadgledanja da je to kao ostvarenje sna za najluđe diktatore 20. stoljeća. Nezamislivo. Telefonska mreža zna gdje su svi u svakom trenutku. To je čudesno, ludo! Danas je to normalno. A zapravo je frapantno. Da uskrsnete Tita danas i kažete mu da imamo ovakav internet, on bi rekao: “Vau! Je l’ me zezaš? To mogu raditi?! Ne moram ni zakon progurati? Ljudi će sami u džepove staviti uređaje kojima ih mogu pratiti? Svojom voljom?!”
Po vama je tehnologija odličan alat za autoritarne vlasti?
– Tako je. Po mom mišljenju tehnologija za nadzor je izuzetna. Zato neke zemlje imaju zakone o podatkovnoj lokalizaciji. Kako bi zadržali podatke unutar svoje zemlje i koristili ih. Pa i nadzirali i kontrolirali. Ako država ne donese neke zakone o povezanim uređajima, kako da se korisnici ponašaju? – Svatko donosi odluke za sebe. Pokušao sam kupiti auto koji nije povezan s internetom. Nisam uspio, takav ne postoji.
Možda da probate u Hrvatskoj?
– Da kod vas kupim auto star 20 godina? Znate, pomišljao sam i na to.
Koje nam hakerske grupe najviše prijete?
– Ne rangiram hakere prema opasnosti. Znate koji je najopasniji haker? Onaj koji želi upasti u vašu mrežu. Dakle, uvijek je sljedeći najopasniji.
Ljudi su neoprezni i objavljuju puno slika kad su na odmoru, kao da zovu lopove?
– Da, to radimo. I to se neće promijeniti. Ali, opasnost vreba odasvud. Pa sad tu sjedimo i netko nas može upucati. O.K., Hrvatska nije nesigurna zemlja pa je manja šansa da se to dogodi. Ali, izlažeš se. Došli ste ovamo vozeći se u automobilu pa to je bilo najopasnija stvar koju ste danas učinili.
Ne volite baš aute?
– Ne, ne O.K. sam ja s autima. Samo ističem da se ljudi stalno izlažu. To je dio života. Sutra ću ići plivati. Imate li jegulja ili morskih pasa u Jadranu? Nemate! A barakuda? Nema ni njih. A dobro, možda se utopim...
Kakav je to život ako stalno živite u strahu?
– U pravu ste, a takav je i internet. Zato, objavite slike s odmora, želite da ih vaši prijatelji vide. Živite svoj život. I dakako, ovo su samo moja mišljenja, ne i IBM-a.
