U Zagrebu postoji blok zgrada koji se mirne duše može nazvati tehnološkim, IT kvartom. U Strojarskoj ulici na brojevima 20 i 22 su Infinum, Porsche Digital Croatia, Oracle, AVL-AST, Microblink, Photomath… posljednje dvije nose potpis jednog od prvih globalno uspješnih hrvatskih IT poduzetnika Damira Sabola.
Prije Microblinka i Photomatha imao je tvrtke Iskon i Računi.hr, a ponekad ga se naziva i serijskim poduzetnikom jer se svaka od tih tvrtki smatra uspješnom. No Sabol nije pobornik takvih epiteta, a cijela ta priča i nije sasvim precizna.
– Na papiru bi se tako reklo, sve te firme i dalje postoje, neke su i jako uspješne. Ali priča doista jest malo drugačija, pogotovo kada se o meni osobno radi. Primjerice, Iskon je počeo kao pružatelj internetskih usluga, tako je dobio ime Internet Service KONzalting, kažete da ga se najviše sjećate po portalu. Bilo je to doba proglašenja liberalizacije tržišta, kada se u tome vidjela dobra prilika. Portal je bio čitan, dobra ekstenzija cijele priče, no bilo je prerano, shvatili smo da on ne može donijeti toliko novca da ga se isplati držati. Na kraju tvrtku nisam prodao ja, nego investitori. Ali to je manji problem, što smo točno dobili od te cijele priče o liberalizaciji? Ništa, opet smo tamo gdje smo bili, nije se promijenilo gotovo ništa. A mene je sve to dosta iscrpilo, pregorio sam pa mi je i odgovaralo da se tako dogodilo – govori nam Sabol dok sjedimo u njegovu malom uredu na 14. katu gdje je smješten Photomath koji je nedavno ostvario još jednu uspješnu rundu financiranja kada je u tvrtku investirano još 23 milijuna dolara. No i bez takvog povoda vrijedi doći u Photomath i porazgovarati s Damirom Sabolom i ljudima koji razvijaju najpopularniju obrazovnu aplikaciju.
– Nakon Iskona uzeo sam pauzu, posvetio se obitelji, sagradio kuću. I onda su se počeli pojavljivati smartphonei, uočio sam da će uskoro biti svugdje. Sigurno nisam bio jedini, ali shvatio sam da imaju kameru i da će uskoro ljudi na njih stavljati sve, da će biti nezaobilazni. I onda sam pomislio da ljudi sigurno žele račune dobivati u elektroničkom obliku, da im je papira dosta. I tako smo pokrenuli Računi.hr. Ali opet smo bili ispred vremena, ispalo je da ljudi baš žele papirnate račune, a onda smo se susreli i s problemima jer neke velike banke nisu htjele s nama surađivati. A nekim velikim tvrtkama zapravo se nije svidjelo da im se na taj način smanje dugovanja i da korisnici brže plaćaju jer su zatezne su kamate njima bile vrlo profitabilne. A i teško se bilo boriti s tolikim lokalnim samoupravama. Računi.hr i dalje postoje, ali prepustili smo tvrtku drugima jer nas je i posao odveo u drugom smjeru – objašnjava nam osnivač Photomatha i Microblinka.
Kada uđete u prostorije u Strojarskoj, malo toga odudara od uobičajene IT tvrtke, uzorna radna atmosfera, prosjek dobi negdje oko 30, dakle s puno mladih neobavezno odjevenih ljudi, usredotočenih na to što rade. Autoru ovog teksta koji je srednje generacije nije to bilo lako razumjeti pri prvim posjetima našim IT kompanijama koje su danas nositelji onog dijela gospodarstva koji se ne oslanja na turizam, no koji je naš najbolji izvozni proizvod. Ipak, Photomath je bitno drugačija tvrtka.
Sedam godina rasta
Marko Mihovilić u Photomathu je voditelj razvoja proizvoda, u tvrtki je od samog početka, najbolje zna njezin DNK.
– Ne, nisam nikada osjetio potrebu za nekom promjenom i to baš zato što je Photomath samo jedna aplikacija, proizvod s kojim smo uspjeli proći. A naš je rast od početka generički, bez posebnih kampanja, velikih troškova za marketing, to je samo usmeno prenošenje priče, od korisnika do korisnika. Da, reklamiraju nas Apple i Google na svojim dućanima, no to rade i za druge aplikacije. Zato je ovdje takav izazov. Brojke govore da smo ponudili originalan i kvalitetan proizvod, a to što svih ovih sedam godina rast nije stao, govori da i uspijevamo – kaže Marko. Ispod površine tih tvrtki nešto je što su stare kompanije zaboravile pa su se zbog toga našle u problemima. U IT-u su stvari vrlo egzaktne, moraš imati proizvod koji ljudi žele, ako neka aplikacija nije interesantna, tada nema tog marketinga koji će je ipak prodati.
– Tako nekako je bilo s Računi.hr, imali smo proizvod koji je malo ljudi zaista htjelo. To je osnovni problem, napraviti proizvod koji će imati publiku koju će onda biti moguće i šriti. Za sada nam to s Photomathom polazi za rukom, vidjet ćemo kako će ići dalje. I sve se dogodilo jednostavno, nije nikakva tajna, rješavao sam sa sinom njegovu domaću zadaću i pomislio kako bi bilo dobro imati nešto što će pomoći pri rješavanju problema koje sam i sam već zaboravio rješavati. Od toga je krenulo – govori Sabol. Primijetili smo da, osim uobičajenih vještina za IT kompaniju, možda za Photomath treba imati i malo drugačiju vrstu kreativnosti.
To bi bilo točno. Upravo ljude koji znaju napraviti proizvod koji će publika prepoznati pa ga onda dalje nadograđivati najteže je naći. Za to mi nemamo škole, osobine koje bi oni trebali imati širokog su spektra, ali bez njih je održivi razvoj teško moguć – objasnio je.
Zoran Laštro u Photomathu vodi odjel razvoja proizvoda, dakle ključnu grupu ljudi.
– Na našem tržištu nema sličnog proizvoda koji utječe na toliko ljudi u svijetu. Nama je najbitnije razumjeti korisnika i njegove potrebe pa na temelju toga razviti proizvod koji mu može pomoći u njegovu radu ili korištenju naše aplikacije. To radimo korištenjem i analiziranjem podataka, a ponekad i samo po osjećaju. Onda gledamo kakav to učinak ima na naše korisnike, je li ih privuklo i jesu li zadovoljni, treba li proizvodu poboljšanje te je li uopće zadovoljio – kaže Zoran navodeći da je najveća prednost Photomatha u odnosu na konkurenciju ne samo nuđenje rješenja zadatka, već i detaljni koraci dolaska do rješenja.
– Uz detaljna objašnjenja tu su i animirane upute, softverski generiran sadržaj koji korisnika uz animirane korake vodi do rješenja. Pomaže nam što u tvrtki imamo prave učitelje koji razumiju kako učenici razmišljaju, znaju kako im je najbolje prezentirati rješenje zadatka. Imamo i veliki broj podržanih udžbenika, u ovom trenutku najviše za američko tržište, a s Photomathom korisnici dobivaju i kompletna rješenja s postupkom i koracima – objasnio nam je Zoran Laštro.
Osim po ovakvom shvaćanju, Photomath je drugačiji i po još nečemu.
– Osim posebnog odjela za razvoj proizvoda koji, znači, razvija proizvod u proizvodu, ako se tako može reći, imamo i poseban odjel matematičara. Bez njih stvar ne bi mogla funkcionirati jer to znanje je zapravo temelj Photomatha. Uvijek možete nešto dobro isprogramirati, no ako nema sadržaja, onda to ima malo vrijednosti. Na temelju tog sadržaja može se dalje razvijati proizvode unutar aplikacije. S matematikom je sreća da ne poznaje jezike, brojeve razumiju svi, no objašnjenja i korake ipak je potrebno ponuditi na više jezika. Photomath ide na 30 jezika, ipak nemamo i prevoditelje, nego to rade profesionalci koje outsourcamo – kaže nam Marko Mihovilić.
Andrea Pavković također je u Photomathu od samog početka, vodi odjel za istraživanje i razvoj matematičkog sadržaja.
– Bio je natječaj pa sam se prijavila još kao studentica, trebalo je testirati tu novu aplikaciju, tražiti bugove i rušenja. Studirala sam za nastavnika na PMF-u. I tako sam vidjela da nedostaje malo kvalitetnijeg sadržaja pa se shvatilo da postoji potreba da se sastavi tim matematičara koji bi se time bavili. Ali i da se odredi kako bi trebali izgledati ti koraci, kako ih najbolje objasniti, da sve bude i edukativno, a ne samo da se zadatak instantno riješi. Taj se osnovni tim razgranao na tri dijela, rješenja za skenirane zadatke, za zadatke iz udžbenika i sada animacijska rješenja. Mi smo ti koji razvijaju standarde aplikacije. Ali možda se najviše bavimo time kako se matematika poučava u svijetu, ipak matematika nije jednaka u cijelom svijetu, suštinski ona jest univerzalna, ali postoje razlike u poučavanju i zapisima po svijetu, primjerice različiti simboli za istu stvar. A aplikacija mora biti prilagođena svima. Ali mi s Photomathom nastojimo i popraviti ono što izostaje iz temeljnog znanja kod učenika, nastojimo obuhvatiti sve situacije kada učenik može ostati u nedoumici. Znači, koraci rješenja svakog zadatka idu i od samih temelja, pojašnjeno je baš sve, do najsitnijeg koraka – rekla nam je Andrea. Sve ovo upućuje na to da je Photomath danas profitabilna kompanija.
– Ne još. Kada ljudi pročitaju vijest kako je u nas uloženo toliko i toliko novca, imaju takav dojam. No mi dobivamo rizični kapital, i ovo je već četvrta runda, nije nam nužno da baš svaku investiciju i objavljujemo. Takav se kapital daje pod uvjetima koji su vrlo jasni, taj se kapital ulaže u tvrtku od koje se očekuje da raste i znatno povećava vrijednost . Ako to ne budemo mogli pokazati, može biti problema, nismo još na čistom. Ne mislim pri tome da nam ne ide, suprotno, ide nam sjajno, ali nismo još na sigurnome. Nama je zapravo tek prošla godina bila dobra godina. Da, i pandemija je tome pridonijela jer su djeca kod kuće, treba s njima više raditi, a mi imamo alat koji omogućuje da se to radi na kvalitetan način, objašnjava nam.
2,7 milijardi zadataka
Doista, ekipa u prostoriji čiji zid prekriva jedna velika ploča sa shemama, natpisima sa zadnjih sastanaka na kojima nisu bili svi, jer puno djelatnika radi od kuće, radi aplikaciju koja je skinuta 220 milijuna puta, a njome se mjesečno riješi i objasni više od 2,7 milijardi matematičkih zadataka. Pročitajte još jednom te brojeve. Photomath već poodavno više nije tek globalni hit, već je naprosto sila za sebe. Prisjetili smo se kako je u početku bilo propitkivanja kako monetizirati obrazovnu aplikaciju. – Pretplatom. Sa skidanjem aplikacije dobijete dosta mogućnosti besplatno, ali za novac koji je ipak simboličan dobijete dodatno objašnjenje, korake rješavanja problema, a to dobijete već za samo 10 dolara što je bitno manje od sata instrukcija u nekoj Kaliforniji ili negdje. I zato ljudi plaćaju. Može se dogoditi da s prestankom pandemije izgubimo nešto od te publike, no ako održimo kvalitetu i nadograđujemo, možda se to i ne dogodi – objasnio nam je osnivač Photomatha.
Nedavno je Microblink od kojega je Photomath nastao dobio novog direktora, a Damir Sabol sada ima savjetodavnu ulogu kao suvlasnik tvrtke.
– Vrlo često mi se događalo da me investitori pitaju što točno radim pa im nije dobro sjelo kada bih im rekao da vodim dvije tvrtke. U ozbiljnom poslovnom svijetu traži se fokus, teško će vas ozbiljno shvatiti ako vodite nekoliko tvrtki. Tako sam odlučio da će to biti Photomath – govori nam. Začudilo nas je jer, iako je Photomath sada respektabilna kompanija sa 100 zaposlenih od kojih je deset u Americi, a ima i još stotinu vanjskih suradnika, Microblink se čini većim izazovom jer nije ograničen samo na jednu aplikaciju i primjenu, već je upravo cilj da nađe što više primjena u različitim sferama.
– Da, ali ovdje vam je publika milijarda djece. Gdje ćete to naći? Photomath jest nastao iz Microblinka pa se možda moj odabir ne čini najlogičnijim, ali više mi se sviđa raditi izravno s korisnikom nego s poslovnim subjektom, drugačiji je to izazov – objasnio nam je osnivač Photomatha. Dakle, kamera, slikanje, klik, rješenje. Sjajno, ali u toj priči su i dva pojma koja su zadnjih godina često u medijima, zaštita podataka i umjetna inteligencija. – Mi podatke svojih korisnika zapravo i nemamo, oni se čuvaju unutar aplikacije u smartphoneu, ne čuvamo ih mi. Tako smo taj problem riješili, od početka, jer smo odmah bili svjesni da je to tema. Umjetna inteligencija? Pitanje je prvo je li to uopće inteligencija, ovo što mi radimo prije svega je strojno učenje, nadogradnja algoritama kako bi oni mogli nuditi rješenja još više zadataka. Ne bojim se, kao što vidimo umjetna je inteligencija daleko od neke prijetnje, pa još ne zna dobro voziti ni automobil! Vojne svrhe su nešto drugo, no i tu ćemo još pričekati. Mi ćemo se baviti daljim razvojem naše platforme, napravit ćemo Photomath za STEM, fiziku, kemiju, druge prirodne znanosti, to je ono kamo želimo ići, korisnicima ponuditi još više – zaključuje Damir Sabol.
VIDEO Od 12. veljače do 15. svibnja posjetite izložbu "Hrvatska svijetu"
Svaka čast gospodinu Sabolu. Nisam ga previše volio zbog "izdaje" iskona i predaje HT-u, no sad vidim iz ovog članka da je bio nemoćan i da to nije bio njegov izbor. Ujedno, drago mi je da mu se to dogodilo, jer je očito imao prilike malo i "živjeti" - kuća, obitelj, ... Bravo, bravo, bravo, kompletan čovjek.