Ovo je priča o 31-godišnjem diplomiranom inženjeru elektrotehnike i računarstva kojem je profil na LinkedInu promijenio život. Naizgled prvotravanjska šala u proljeće 2012. za Krešimira Mudrovčića postala je stvarnost.
– Kad su me kontaktirali iz Skypea, prvo sam pomislio da je to neka muljaža, jer gdje su baš mene našli od svih programera na ovom svijetu. Niti sam bio neki klasični šmokljan koji hakira i programira danonoćno, niti sam slao životopis, niti sam mislio da imam neki impresivni profil. Nakon prvotne sumnjičavosti i nekoliko intervjua, shvatio sam da zaista imam priliku dobiti posao u Skypeu, što mi je samo po sebi bila velika motivacija – rekao je Mudrovčić koji je tada u Zagrebu radio kao programer.
Nije mnogo dvojio i odlučio je probati. Vjerovao je kako ništa ne može izgubiti te da se uvijek može vratiti u Hrvatsku voditi sretan život kakav je imao i prije.
– Iskreno, nisam otišao jer me nešto razočaralo. Volio sam svoj posao i stil života, nisam se mogao požaliti. Bio sam vjerojatno posljednja osoba za koju bi se reklo da će otići.
Ali je otišao, u Estoniju, automobilom, 20. lipnja 2012. Kaže da se i danas živo sjeća tog datuma.
– Prvi mjeseci bili su zanimljivi. Kad sam došao u Talin, dan je bio najdulji. Sunce je izlazilo oko 4 sata ujutro, a zalazilo u 22.40. Čak i kad je zašlo, nebo je bilo plavo i više je izgledalo kao dan, nego kao noć. Sve je bilo novo, od jezika, kulture, klime pa do hrane i običaja.
Prema njegovim riječima, troškovi života u Estoniji uglavnom su jednaki onima u Hrvatskoj.
– Što se tiče moje plaće i drugih prednosti, zadovoljan sam jer u našoj zemlji teško da bih mogao dobiti takve uvjete.
Mudrovčić otkriva kako Talin u prometu ima manje nervoznih vozača, vrata stanova otvaraju se prema van, prizemlje je označeno kao prvi kat, na poštanskim sandučićima nema prezimena, rijetkost su pekarnice i kladionice, privatne saune česta su pojava i svi se izuvaju kad dođu u tuđi ili svoj stan.
– Jedan od prvih šokova mi je bio kad sam 2012. slavio svoj rođendan. Pozvao sam 30-ero ljudi i svi do jednog su u hodniku izuli cipele. Scena je izgledala nadrealno – tulum od skoro 30-ero bosonogih mladih ljudi s hodnikom punim razbacanih cipela. Druga stvar koja mi je bila fascinantna je da sam na kraju tog tuluma imao više pića nego prije njega, jer je običaj da svatko donese ono što planira piti.
Inženjer s FER-a u Skypeu je počeo raditi kao programer, a prije godinu i pol napredovao je do pozicije voditelja proizvoda.
– Reklo bi se da mi je pala sjekira u med i ponekad mislim da je to baš posao iz snova. Živim sporijim tempom nego prije, više čitam, manje idem po kavama, no to je dosta povezano sa sjevernjačkom kulturom i njihovim mirnijim stilom života. I dalje igram squash, valjam glupe fore, sjedim na pilates lopti, vozim isti auto i sviram gitaru – nastavio je priznavši kako mu je posao zanimljiv, ugodan i motivirajući zbog čega mu je lako raditi.
– Općenito mislim da je svaki uspjeh vjerojatan ako ste uporni, marljivi i motivirani, uz žličicu sreće. Isto tako, uspjeh je relativna stvar, svatko ima svoju viziju.
Radno vrijeme u Skypeu je fleksibilno. Njegov radni dan traje od 9 do 18 sati. Zaposlenicima je osigurana besplatna hrana. Među 400 djelatnika, 80% su Estonci. Prosjek godina je 30.
– Vikendima spavam bez budilice. Ako je ljeto, onda biciklom odem na neku od plaža. More se ne može mjeriti s Jadranskim, nije ni približno bistro i čisto. Preko ljeta ima puno koncerata i događanja pa često odem na neki od njih. Bitno je napomenuti da su rijetke noći kad se može biti na plaži jer temperature ljeti padaju i do 11 stupnjeva. Nakon posla odem na pivo, ali ne ni približno često kao u Hrvatskoj.
Mudrovčić kaže da su ljudi u Talinu puno rezerviraniji, manje i tiše pričaju, rijetko pokazuju emocije i mišljenja. Smatra kako je Estonija prijateljski nastrojena prema strancima, no da je u sjevernijim zemljama mnogo teže postati blizak s domaćima stanovnicima, dok je u Hrvatskoj potpuna suprotnost. Autobusi, trolejbusi i tramvaji su besplatni za sve stanovnike, no ne voze noću pa se tad najčešće koriste taxiji.
– Jedna od velikih prednosti ove zemlje je bolja organizacija i informatizacija što olakšava svakodnevni život. Praktički sve se može napraviti online, u nekoliko klikova i minuta. Od prijave poreza, promjene prebivališta, glasanja na izborima, uplate autoosiguranja, naručivanja kod liječnika, plaćanja parkirne kazne, pisanja žalbe... Njihov porezni sustav je puno jednostavniji jer imaju flat-tax od otprilike 21% na sve plaće. Imaju i puno plavuša.
A za razliku od Estonije i plavuša, tvrdi da Hrvatska ima više humora, spontanosti, društvenosti, iskrenosti i emocija.
– Nedostaje mi kultura kave, burek sa sirom u 3 sata ujutro, spontani prijateljski zagrljaji, okretanje runde, naše gostoprimstvo... Također, jesen i zima su jako tamni i to se uvuče pod kožu. Manjak vitamina D u tom razdoblju je normalna stvar.
Za sebe kaže da je emotivna osoba. Napadi nostalgije i samoće ipak nisu česti, ali se tad pita što mu je trebalo da ode 2000 kilometara dalje od dragih ljudi i prijatelja jer Hrvatsku posjeti tek triput godišnje. Karijerist, tvrdi, nije, no životne ciljeve, priznaje, još nije ispunio. Mladima koji planiraju napustiti Hrvatsku, Mudrovčić savjetuje da se ne boje jer će u tom slučaju bolje upoznati i sebe i svoju domovinu te objektivnije gledati na određene stvari.
– Uvijek se mogu vratiti. Nije da su vrata Hrvatske zatvorena ljudima koji odu van, često su upravo širom otvorena.
Naš sugovornik priznaje kako razmišlja o povratku u Zagreb. Prijatelji mu se zbog toga, kako kaže, čude, no on vjeruje da bi većina njih isto tako razmišljala u tuđini.
– Sigurno ću se vratiti, bez sumnje, samo me još drži taj posao iz snova. Pokušavam skupiti iskustvo i znanje, no kad osjetim da je došao trenutak za povratak, rado ću to učiniti. Naravno, kao što nisam planirao odlazak u Estoniju i dogodio se doista spontano, tako mi je teško predvidjeti što će biti za mjesec ili godinu dana. Samo je pitanje vremena kad ću se vratiti u domovinu, samo je potreban neki okidač.
Kad se vrati u Hrvatsku, želi posao sličan trenutnom: izazovan, motivirajući, zanimljiv, po mogućnosti iznadprosječno plaćen, u ugodnom okruženju, okrenut prema rezultatima tvrtke i zadovoljstvu svih zaposlenika.
meni se čini da je očajan i da neko mora otići po njega hitno..