Neki ljudi kažu da su srednjoškolski dani najbolji dani naših života, valjda zato stara narodna uzrečica i kaže da je od kolijevke do groba najljepše đačko doba. Vjerojatno su ti ljudi zaboravili na zadaće u doba bez Chat GPT-a, divljanje hormona i sve one ljubavne probleme koji su se činili kao smak svijeta tijekom tinejdžerskih godina. Ali, jedna stvar stoji - ništa nije kao kada smo bili mlađi.
Sa svojih 40-ak godina, nakon gotovo tri desetljeća, nas par prosijedih, proćelavih i propisno ostarjelih frendova iz srednje škole okupljamo naš stari bend. Nekad srednjoškolska punk rock banda, a danas sijede vlasi, od pločica na trbuhu ni p, ali taj osjećaj nostalgije i prolaznosti vremena je nekako u zadnjih par godina postao sve jači.
Glavni krivac za okupljanje benda je mala Dacia Spring, naš mali time machine koji nas je vratio na same početke 2000-tih godina i podsjetio na plavog Clia jedinicu, prvi auto u kojem smo išli od tuluma do tuluma i raznih proba u garažama. Legendarni Clio je imao nadimak “brko” po Mansellu jer smo felge pofarbali zlatnim sprejem da izgleda kao Williams edition i bio je naš “tour bus” u kojem smo vikendima živjeli.
Sve je počelo rekreiranjem slične fotke s Daciom kakvu smo imali s brkom, četiri bandita poslagana u mali automobil pun do vrha s klopom i cugom za roštilj. Nekada je to bilo roštiljanje na Jarunu do sitnih sati, danas je roštilj kod nekog u kući i svi smo nazad doma na trosjedu do 21 sat. Jer auto nas je sve podsjetio na neka jednostavnija vremena, kad te spremnik benzina nije skupo koštao, kad nisi razmišljao hoće li ti netko ogrebati auto, kad si samo sjeo u auto i parkirao se gdje god hoćeš. I sve je bilo moguće. Tako je i s malom električnom Daciom, puni se na kućnu utičnicu bilo gdje, stane na parking za bicikl, a po gradu je mali zvrk koji je na semaforu brži od većine automobila. Samo što se Spring napuni i besplatno na punjačima shopping centara.
I ta fotka, nastala s nekih 20 godina razlike, je napravila pomutnju. Na prvi mah je bilo smiješno/zastrašujuće vidjeti koliko smo se promijenili, no mala Dacia je bacila iskru na ideju o bendu.
No, kao što to obično biva, neke stvari su se promijenile. Nekad je problem bio što nemamo Fendera, sad je problem što nemamo vremena. Nekad je problem bio novac, danas je problem što moramo klince voziti na dječje rođendane i izgubiti pol dana čekajući ih. Nismo više ni toliko spremni isprobavati nove stvari, čak ni pola akorda koje smo nekad tako lako svirali ne možemo uhvatiti. Prioriteti se mijenjaju s godinama, i to je skroz OK, ali u jednom trenutku svi postanemo previše ozbiljni u životu, previše opterećeni sitnicama, dok smo nekada samo znali uživati. Treba biti odgovoran, ali i zadržati nešto iz srednje škole u sebi.
Mala Dacia Spring, koja je život započela kao razumni ekonomični auto za grad kojeg navečer punimo u garaži, probudila je u nama klince koju si bili spremni osvojiti svijet i kojima ništa nije bilo problem. Možda nismo postali rock zvijezde kao što smo nekada sanjali, ali smo ponovno pronašli onaj osjećaj slobode koji smo imali u srednjoj. I to vrijedi puno više nego što smo mislili dok smo bili mladi.
Sadržaj nastao u suradnji s Daciom.
