Nedavni početak maloprodaje biodizela u tvorničkom krugu proizvođača
Vitrexa u Virovitici te početak točenja mješavine biodizela i
eurodizela na privatnoj benzinskoj crpki Akord kod Vrbovca aktualizirao
je korištenje nove vrste goriva i podsjetio na obveze vezane uz
biogoriva koje se nalaze pred državom te proizvođačima i trgovcima
gorivima za motorna vozila.
Naime, Hrvatska će morati zadovoljiti europske propise koji predviđaju
do 2010. godine minimalni udio biodizela od 5,75 posto u prometu goriva
za motorna vozila, a do 2020. godine taj će udio morati biti barem 20
posto.
Prvu brojku treba dosegnuti za malo više od dvije i pol godine, a
koliko smo daleko od toga, govori činjenica da se sadašnji udio ne
mjeri u postocima, nego promilima. Trenutačno rade samo dvije tvornice
biodizela (Modibit u Ozlju i Vitrex u Virovitici) s kapacitetom od oko
35.000 tona godišnje, a potrebno je doseći proizvodnju od 157.000 tona.
Proizvodnja i potrošnja biodizela još su u zakonskoj “sivoj zoni”, jer
nije u potpunosti sređena regulativa kojom bi se odredila pravila za
proizvodnju sirovine (uljane repice, suncokreta i soje) potrebne za
biodizel, a nisu sređena ni pravila o ponudi tog goriva.
Osim spore administracije, drugi dio priče koji usporava proizvodnju su
sirovine. Prema riječima prof. dr. Zvonka Mustapića s Agronomskog
fakulteta, našeg vodećeg stručnjaka za biodizel, u Hrvatskoj nema
dovoljno sirovine za traženu proizvodnju biodizela. Uljana repica je
zasijana na 15.000 hektara, a da bi Hrvatska bez uvoza mogla dostići
propisani udjel biogoriva od 5,75 posto, proizvođači bi trebali
zasijati oko 100.000 hektara repice.
Država je za sijanje uljarica za proizvodnju biodizela namijenila
poticajnih 2550 kuna po hektaru, što bi trebala biti jedna od
glavnih mjera za povećanje proizvodnje. Osim što je biodizel dobrodošao
kao jedan od zamašnjaka veće poljoprivredne proizvodnje, glavni su
plusevi vezani uz korištenje u automobilima ekološki (čistoća) i
ekonomski (manja cijena). Biodizel je neutralan u pogledu ugljikova
dioksida, jednog od najopasnijih štetnih plinova današnjice. Naime,
izgaranjem biodizela oslobađa se točno onoliko CO2 koliko biljke
potroše u procesu fotosinteze.
Za razliku od nekih drugih alternativnih goriva, primjerice popularnog
plina, biodizel ne zahtijeva velike tehničke zahvate na vozilima. Nužno
je jedino češće mijenjati filtere i crijeva za goriva, jer je biodizel
osjetljiviji na nečistoće.
Dakle, svi vlasnici dizelaša (i novih i starih) ne bi se trebali bojati
probati novo gorivo. Jedina prepreka zasad su uvoznici nekih marki
automobila koji neće priznati jamstvo ako se koristi biodizel, a prema
podacima koje je prikupio dr. Mustapić, te marke su Alfa, Fiat, BMW,
Land Rover, Mini, Opel, Peugeot, Renault, Nissan, Toyota, Saab i Kia.
Uskoro 200 ZET-ovih buseva na biodizel
Zagrebački gradski prijevoznik ZET uskoro će, prema nekim najavama već tijekom svibnja, početi koristiti biodizel kao gorivo za dvjestotinjak autobusa. Iako je lani napravljena studija isplativosti uvođenja biodizela u javni gradski prijevoz Zagreba temeljila računicu na velikoj količini otpadnog jestivoga ulja, kojeg iz zagrebačkih hotela, restorana, ostalih tvrtki i domaćinstava godišnje izađe oko tri milijuna litara, ZET-ovi će busevi ipak koristiti gorivo dobiveno od uljane repice.
Dogodine još dvije tvornice
Sljedeće bi godine trebale proraditi još dvije tvornice biodizela. Nedaleko od Vukovara Europa mil gradi 87 milijuna kuna vrijedan pogon za proizvodnju biodizela, čiji će godišnji kapacitet biti 35.000 tona biodizela od uljane repice. Pogon za proizvodnju biodizela sagradit će i IPK Tvornica ulja u Čepinu. Njihov projekt vrijedi više od 230 milijuna kuna, a godišnji bi kapacitet bio 60.000 tona biodizela godišnje.
