Čak 52 posto podataka koji su trenutačno u svijetu pohranjeni može smatrati "tamnima", što znači da njihova prava vrijednost i značaj nisu poznati, pokazuju novi podaci iz nedavno provedenog globalnog istraživanja Global Databerg Report, koje je objavio Veritas Technologies, tvrtka koja se bavi upravljanjem podacima (information management).
Sljedećih 33 posto podataka može se smatrati suvišnima, zastarjelima ili trivijalnima (ROT – redundant, obsolete, trivial), a ako se tvrtke i organizacije ne suoče ozbiljnije s ovim problemom, do 2020. godine u svijetu će se trošiti 3300 milijardi dolara na čuvanje nepotrebnih podataka, navode u Veritasu.
Istraživanje pokazuje kako voditelji IT odjela za samo 15 posto sačuvanih podataka smatraju kako su ključni za poslovanje. Organizacija prosječne veličine koja čuva oko 1000 TB (terabajta) podataka danas godišnje troši i do 650 tisuća dolara godišnje na čuvanje poslovno nevažnih informacija.
Global Databerg Report izvještaj je koji slijedi netom nakon nedavno objavljenog Indeksa genomike podataka (Data Genomics Index), prvog preciznog uvida u to kakvi se podaci čuvaju u tvrtkama, temeljenog na analizi milijardi različitih datoteka. Indeks genomike podataka pokazao je da preko 40 posto sačuvanih podataka nije taknuto ili na bilo koji način obrađeno u zadnje tri godine pa se stoga može smatrati zastarjelim. Global Databerg Report pritom potvrđuje da su voditelji IT odjela svjesni ovog problema.
Može se reći da zaposlenici sve češće "autostopiraju" i koriste se resursima tvrtke kao da su vlastiti, pohranjujući na korporativnoj infrastrukturi podatke za koje tvrtka plaća, a od kojih nema baš nikakve koristi. U prosjeku, 26,5 posto zaposlenika pohranjuje svoje osobne podatke na uređajima koje im je na korištenje dala tvrtka. Budući da je mnogo tih podataka "tamno", IT odjel jednostavno ne može znati i reći koji podaci imaju poslovnu vrijednost a koji su jednostavno – videosnimke mačaka.
Više od 25 posto zaposlenih pohranjuje svoje privatne podatke na poslovnim uređajima, pri čemu se radi o osobnim dokumentima, pravnim ili identifikacijskim dokumentima (57 posto zaposlenih čini upravo to), fotografijama (57 posto), glazbi (47 posto), videozapisima (33 posto) i igrama (26 posto). Ovo se na prvi pogled čini bezazlenim ali mnogi ovi dokumenti mogu dovesti do problema zbog novih pravila vezanih uz privatnost u pojedinim zemljama ili pak mogu prouzročiti značajne probleme u području kršenja autorskih prava.
Jedan od glavnih zaključaka Global Databerg Reporta jest da se u prosjeku 52 posto podataka u svjetskim tvrtkama nalazi ispod površine, odnosno da se radi o "tamnim" podacima. "Tamni" su podaci koji se nalaze "u mraku" jer ih tvrtka ne prepoznaje: ti podaci su suvišni, zastarjeli ili trivijalni (ROT) ili se pak radi o vrijednim poslovnim podacima koji su "čisti" ali tvrtka za njih jednostavno ne zna.
U ovom su pogledu najgore prošle tvrtke u Njemačkoj, Kanadi i Australiji za čije je podatke u čak 66, 64 odnosno 62 posto slučajeva zaključeno kako se radi o "tamnim" podacima, dok se tvrtke u Sjedinjenim Američkim Državama nalaze oko sredine popisa s oko 54 posto "tamnih" podataka.
Najviše udjela "čistih" podataka (podataka za koje se zna što predstavljaju) u ukupnoj količini podataka pronađeno je u Kini (25 posto "čistih" podataka), Izraelu (24 posto) i Brazilu (22 posto) – no to sve i dalje znači da je više od 75 posto podataka koji su pohranjeni u ovim zemljama "tamno" ili nema nikakve vrijednosti za samo poslovanje.
