Opću ocjenu da Hrvatska u vezi s digitalizacijom hoda, dok drugi trče, potvrdio je i novi izvještaj Europske komisije o stupnju digitalizacije javnih uprava u zemljama članicama. Po ukupnoj digitalnoj dostupnosti usluga javne uprave, Hrvatska je na posljednjem mjestu u Europskoj uniji, a procjena je Komisije da imamo 64 posto digitaliziranih usluga, dok je europski prosjek 88 posto. Komisija bilježi podbačaj Hrvatske u odnosu na usporedive zemlje te zaključuje da su rezultati u digitalizaciji javne uprave u Hrvatskoj niži od očekivanih. U Ministarstvu uprave, međutim, relativiziraju ovaj nalaz i tvrde da je Hrvatska dobila izrazito malo bodova u područjima u kojima je izrazito jaka, poput elektroničke identifikacije (eID) i prekograničnih usluga. A uzrok takvim ocjenama nalaze u metodologiji Komisije, odnosno u činjenici da su podaci za jedan dio životnih i poslovnih situacija mjereni 2017. godine pa nije uočen napredak u zadnje dvije godine.
Ističu da je u međuvremenu pokrenut projekt uspostave Centra dijeljenih usluga (CDU), za koji tvrde da će s najnovijim tehnologijama biti najnapredniji u ovom dijelu Europe te da su lani proveli notifikaciju sustava NIAS i eOI među prvih sedam zemalja članica EU, „uz bok zemljama koje su svjetski predvodnici u digitalizaciji državnih uprava, poput Estonije“. Pridodaju i da se sustav e-građani kontinuirano nadograđuje te navode da sustav sa 62 elektroničke usluge i 66 vrsta poruka koje građani mogu zaprimati u osobne korisničke pretince trenutačno koristi više od 770 tisuća građana.
Iz Ministarstva poručuju i da intenzivno rade na procesima kako omogućili integralnu promjenu uprave i razvoj elektroničkih usluga svih ministarstava.
– Za sada su, objašnjavaju, u sustavu vrlo jednostavne usluge, poput izvoda iz matica, e-zapisa i uvjerenja o prebivalištu, no u tijeku je izrada pet dodatnih kompleksnih značajki koje će se moći koristiti u sustavu e-Građani te budućem sustavu e-Poslovanje – pojašnjavaju u Ministarstvu, a kao primjer navode e-potvrdu primitka, prvo za poslovne korisnike, a potom i građane, zatim e-ovlaštenje roditelj/skrbnik za maloljetnu djecu, e-ovlaštenja i upravljanje pristupnim pravima te e-pristojbe i e/m-potpis i e-pečat.
Za informatičkog stručnjaka Marka Rakara nalaz Komisije je, međutim, očekivan, a tvrdnju da je za lošu ocjenu naše javne uprave dobrim dijelom kriva metodologija istraživanja naziva pukim izgovorom.
– Najlakše je kriviti metodologiju i neke druge ljude, ali mi smo oduvijek bili na začelju i nismo napravili ništa da to promijenimo – tvrdi Rakar i navodi kako naša javna uprava u 2019. nema nijednu mobilnu aplikaciju za građane. Uvjeren je i da najavljeni Centar dijeljenih usluga neće promijeniti ništa osim što će, kaže, cijelu priču poskupjeti nekoliko puta. Rakar tvrdi i da su podaci koje država plasira o korištenju pojedinih e-usluga neistiniti, odnosno da ministarstva izbjegavaju reći koji se servisi doista koriste, a koji se uopće ne koriste. Kao primjer navodi e-osobnu koju je, tvrdi, zbog pogrešno odabrane nestandardne tehnologije koju Windowsi prepoznaju kao virus, aktiviralo samo 20-ak tisuća građana, i to uglavnom službenika koji ih po dužnosti moraju aktivirati.
Uzrok zaostajanju Hrvatske za drugima u EU, kada je riječ o digitalizaciji i korištenju e-usluga, Rakar vidi u nestručno odabranim servisima koji se nude građanima.
– Naše usluge odgovaraju vizualnim i funkcionalnim standardima iz 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća. Ako želimo pomake, prvo bi trebalo odabrati i analizirati servise koji imaju potencijala da ih ljudi koriste. Digitalizacija ne znači pretvaranje papira u njegovu digitalnu verziju, nego optimizaciju procesa – upozorava Rakar i kao primjer navodi uvođenje e-pečata umjesto njegova ukidanja.
Za pogrešan pristup digitalizaciji krivca nalazi u, kako tvrdi, redom nekompetentnim ministrima uprave, pri čemu novog ministra Ivana Malenicu prepoznaje kao „čovjeka s potencijalom, mladog i politički neiskvarenog“. Napominje, međutim, da je Malenica u Ministarstvo došao u zadnjoj godini mandata, nakon što je zbog skandala s prenamjenom nekretnina morao odstupiti Lovro Kuščević te da su mu zbog toga šanse da nešto napravi vrlo ograničene.
Kroz nekoliko kontakata s novim ministrom i sami smo zamijetili određeni entuzijazam, no pitanje je koliko pomaka bilo koji ministar uprave može napraviti s obzirom na političku težinu njegove funkcije. U Ministarstvu uprave na poslovima vezanim za digitalizaciju radi samo 17 ljudi, a uz njih je tu i Središnji državni ured za digitalizaciju s nešto većim brojem ljudi, ali i potpuno nejasnim djelokrugom i ovlastima. Naši sugovornici, kako iz Vladi bliskih, tako i iz stručnih krugova, suglasni su da bi Vlada, želi li doista značajno ubrzati digitalizaciju i uhvatiti korak s prosjekom EU, ovom poslu morala dati znatno veću političku težinu, primjerice u vidu potpredsjednika Vlade koji bi koordinirao aktivnosti vezane uz digitalizaciju, o čemu bi stranke trebale voditi računa u pripremi izbornih programa i planova za idući mandat.
U međuvremenu, ministarstva se pokušavaju snaći svako u svom djelokrugu. Nove projekte najavljuju iz Ministarstva pravosuđa, koje je u vezi s digitalizacijom usluga posebno loše prošlo u izvješću Europske komisije. U kategoriji dostupnosti pravosudnih usluga, u sklopu koje se mjeri mogućnost elektroničkog pokretanja manjih odštetnih zahtjeva, dobili smo ocjenu nula. Olakotna okolnost je tek to što nismo jedini s takvom ocjenom. Premijer Andrej Plenković i ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković najavljuju, međutim, da uskoro slijede značajni pomaci u digitalizaciji pravosudnih usluga. S obilježavanja Europskog dana pravosuđa poručili su da će e-komunikacija, koja je od lani u primjeni na svim trgovačkim sudovima, ove godine u primjenu i na općinskim, a do kraja 2020. i na upravnim sudovima.
U Ministarstvu pravosuđa napominju kako je riječ o komunikaciji koju zasad mogu koristiti samo odvjetnici i državni odvjetnici, no plan je da do kraja iduće godine ta mogućnost bude ponuđena i građanima, kako bi i oni „u određenim postupcima“ 24 sata dnevno mogli komunicirati sa sudovima. Nisu nam, međutim, znali precizirati na koje će se to postupke odnositi jer je, napominju, riječ o složenim procesima, koji će zahtijevati i elektroničke certifikate za građane. Ministarstvo se, očito, ne želi istrčati s najavama usluga za koje nisu sigurni da će ih doista moći i osigurati u rokovima koje spominju pa uvođenje e-komunikacije sa sudovima i za građane do kraja iduće godine treba uzeti s rezervom.
A od širenja e-komunikacije na općinske i upravne sudove ministar Bošnjaković očekuje puno. Uvjeren je da će komunikacija bez papira dovesti do bržeg, boljeg i modernijeg pravosuđa i postupnog vraćanja povjerenja građana u pravosuđe. No, ovdje valja napomenuti kako je digitalizacija samo alat koji bi sucima trebao olakšati posao, ali ne može biti jamstvo kvalitetnijih sudskih odluka, baš kao što ni ocjena Europske komisije u spomenutom izvješću ne govori o općem stanju u pravosuđu, nego tek o dostupnosti pravosudnih usluga. Na to, uostalom, upozorava i predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa, koji je na najavu brže digitalizacije pravosuđa uzvratio upozorenjem: „Plediram na sve da digitalizaciju shvate samo kao sredstvo i pomoć da ispune svoju temeljnu ulogu koristeći jedno staro pravilo: Ako mislite da postoji problem, on sigurno postoji.“
Zašto je Hrvatska na dnu? Zato jer sve nove usluge uvodi isključivo da osigura dodatan posao državnim i paradržavnim strukturama, a ne zato da se nešto pojednostavni i, ne daj bože, da nešto pojeftini... Pa su tako ubacili naknadu FINA-i za eračune, ubacili APIS za fiskalizaciju, AKD i slične. Naravno da je sve poskupilo... Pa vidite da udio države u poslovanju i društvu samo raste, ništa se ne racionalizira, od reformi ništa.