Zašto istrage uvijek traju tako dugo i zašto se za istu stvar medijski više puta pokreću, uvijek protiv političkih kandidata i svaki put uoči izbora, priča je za sebe o političkoj i medijskoj kulturi te pravnoj državi. Ovdje to zanemarimo i uzmimo da su tu argumenti na strani ministra turizma Veljka Ostojića i IDS-a. Pretpostavimo i da, kao što i premijer vjeruje, Ostojić nije počinio kazneno djelo. Premda, premijer zna da su kriteriji kaznenog prava postavljeni visoko u korist pojedinca tako da se nevinost pretpostavlja i kad se krivnja ne može dokazati pa i kod nedostatka zatvorenog kruga indicija koji sumnju zaokružuju u čvrstu i jedino moguću verziju. Ali to ne znači i da je ta osoba moralno čista. Osobito za ministre presudna je percepcija javnosti.
Sjetimo se “mirogojskih šaputanja” bivšeg ministra. Nije počinio kazneno djelo, ali bi li mogao biti dužnosnik. Isto vrijedi i za ministra Ostojića. Više je nego očito da je kao kakav mačak sve vrijeme bio u kuhinji, s macama obilazio zdjelu s vrućim mlijekom, mirisao i oblizivao se. A kad je nastala frka, stao je petljati da bi na kraju ispalio kako je sve popapala maca!? Možda. Ali, Veljko Ostojić nije mačak, nego ministar! I premijer ga je upozorio da mora pružiti jasne odgovore. Iako je sve jasno. Petljanje sve govori. Povjerenje je nepovratno izgubio i svoju je ministarsku poziciju trajno kompromitirao. I stoga, bio kriv ili nevin, uslugu bi učinio ne samo sebi, IDS-u i Vladi, nego i hrvatskoj politici da podnese ostavku.
>> Veljko Ostojić: O ostavci sad još ne razmišljam
