Je li moguća sinteza religioznog i svjetovnog? U tijeku je kampanja u kojoj još nismo čuli grubljih riječi, što možemo pohvaliti. No, tko zna kako će se stvari zahuktavati. Biraju se i ističu suprotnosti, diskvalifikacije vise u zraku, nabrajanje "grijeha"...
Ta bitka ovdje služi samo kao ilustracija, no bitaka ima mnogo i veoma grubih. Naš svijet premrežen kriminalom, mutnim rabotama, s prijetnjama i sukobima svjetskih razmjera u kršćaninu budi pitanje: je li moguća sinteza religioznog i svjetovnog?
Je li moguće biti kršćanin u ovakvome svijetu? To više što liturgijska čitanka dana nudi tonove koji će pozivati na gotovo nerealne zbilje. Posebice odlomak iz Knjige mudrosti u kojem se kaže: "Jer ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio (...)
Ali ti štediš sve jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju života, i tvoj je besmrtni duh u svemu." Naravno, složili bismo se bez razmišljanja kad ne bi postojalo iskustvo koje imamo. No, zbunjuje nas i Isus, koji svraća cariniku Zakeju, omraženom sluganu okupacijske vlasti, te svoj postupak zaključuje riječima: "Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!" Kršćanstvo se cijelu povijest bori kako samo sa sobom, sa svojim vlastitim nejasnoćama, tako i sa zlom u svijetu, ali i s kritikama koje mu dolaze iz njega te nastoji naći sintezu religioznog i ovozemaljskog.
Vjeruje da se do sinteze može doći samo ako se oplemenjuje nutrina, ako se hrani moralni život, potiče i hrabri zemaljska odgovornost i ljudski angažman u društvenim pitanjima i to tako da ne bude pretjerivanja ni na koju stranu. Usprkos gorkim iskustvima, kršćani se, b kako to potvrđuje praksa onih najboljih među njima a to su sveci, pa i svi sveti, koje smo nedavno slavili ne umaraju oko vrednota te pokušavaju tu sintezu ostvariti najprije sami ne bi li se onda mogla više osjetiti i u društvenoj zajednici. "Crkva je u svijetu zato da promovira, da ostvaruje tu sintezu, i to uvijek iznova, jer ona nikada nije jedanput zauvijek ostvarena kao ravnoteža. To je labilna ravnoteža što se tiče nas i naših ostvarenja", piše blagopokojni šibenski biskup Srećko Badurina.
Ako posve i ne uspijevamo, i labilna nas ravnoteža ohrabruje. Zakejev obrat simbol je sinteze koja ne nastaje revolucijom, pa ni umijećem, već pokretom duše prema Svetom. Život je više od politike, nebo je veće od države, a svetost jača od zla.
