O Anđelku Leki mogla bi se napisati knjiga, a on pretjerano ne voli čak ni kad se objavljuju novinski članci o njemu. Put od dječarca iz Gruda, mostarskog srednjoškolca i mladog konobara sa zagrebačkom adresom davne od ‘59. godine do uglednog turističkog radnika i vlasnika hotela u Zagrebu i Dubrovniku, prevalio je skromno, mudro, bez pompe, nimalo nalik skorojevićima koji su nam se naočigled proteklih desetljeća brzo bogatili, javno hvalisali svojim novostečenim statusima i neslavno propadali.
Kako je radio, tako bi doajen hrvatskog turizma najradije i napustio tron svojeg hotelskog imperija. Većinski udio u svojih devet hotela, vilama i apartmanima na jugu naše obale prodao je Adris grupi nakon nevjerojatnih 60 godina neprekinutog radnog staža. Sad se samo čeka da Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja odobri partnerski ugovor prema kojem Leko ostaje najveći suvlasnik Adrisu u HUP-u, a novinari mu u međuvremenu ne daju mira. Iako se može pohvaliti poznanstvima s državnicima, prijateljstvima s mnogim utjecajnim ljudima, nikad nije bio indiskretan niti se zalijetao, pa i sad oprezno važe svaku riječ. Davno je “pročitao” sedmu silu, smije se i pita: kakav ćete mi naslov staviti?
– Nemam ja ništa protiv javnosti, ali svašta se piše, ne provjerava, pa izlaze i neistine. Zasmeta mi to. Eto, recimo, nedavno sam pročitao i da sam u uređenje Westina unio širokobriješki ukus. Ja sam iz Gruda, a taj interijer radili su dizajneri iz Londona, po svjetskim uzusima i standardima Westin hotela, a to oni koji prigovaraju ne znaju.
Sad su to više Adrisove brige.
Pa, da, moglo bi se tako nekako reći...
Što je prevagnulo u korist novog većinskog vlasnika HUP-a? Zašto Adris, a ne, recimo, investicijski fond Morgan&Stanley, i je li bilo još zainteresiranih kupaca?
Da, interesenata je bilo više. Točno je da je među njima bila i cijenjena tvrtka koju spominjete, Morgan Stanley. S njihovim smo predstavnicima dulje vrijeme razgovarali i, da, zamalo završili posao. Zbog njih mi je žao što nismo, ali u finišu su sitnice prevladale u korist Grupe Adris kao domaće tvrtke.
Sitnice? Je li sudbina šestotinjak zaposlenih i gotovo dvije tisuće dioničara bila među tim sitnicama?
U cijeni nije bilo velike razlike. Ali, ne bi bilo korektno da sad govorim o detaljima. Što se zaposlenih i dioničara tiče, mislim da bi bili zadovoljni i sa Stanley Morganom. Jedina je razlika što Adris sam operira sa svojim hotelijerskim biznisom, dok za Morgan Stanley to radi Falkensteiner. No, i to je dobra opcija, ali, kao što rekoh, presudile su nijanse...
Kako većina zaposlenika, od kojih neke osobno poznajete i desetljećima, reagira na promjenu vlasnika?
S Adrisom imam partnerski ugovor, i dalje sam suvlasnik, a vjerujem da je ova transakcija garancija da se HUP Zagreb u budućnosti razvija, i to možda i brže i bolje nego sada. Zaposlenici u svakom slučaju imaju sigurnost. Naravno, svi koji nastave raditi dobro i korektno.
Čula sam, međutim, da je bilo i suza...
A bilo je nekih trenutačnih emotivnih reakcija. Međutim, svi ostaju na svojim mjestima, radit će svoj posao i imati sigurne plaće. Ne, ni za kim ne treba plakati pa ni za mnom.
Jesu li blizu oni koji procjenjuju da je riječ o kupoprodaji teškoj 800 milijuna kuna?
Nije to točno. Sve će, uostalom, biti vidljivo na kraju ako ova transakcija, kao što vjerujem i nadam se, uspješno završi. Obveza je, naime, da se ide s javnom ponudom za otkup dionica prema svim dioničarima i tada će sve biti jasnije oko cijene. Mnogi misle da je riječ o velikom novcu, a zaboravlja se da ja imam obveze i kredite koje valja vratiti. No, naravno da sam nešto i zaradio...
Što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti:
Prilika je odlična i da podsjetite kako ste stvorili svoje hotelsko carstvo. Nema puno bivših konobara kojima je to uspjelo.
Da, počeo sam kao konobar, ali u vrijeme o kojem govorite već sam bio generalni direktor HUP-a Zagreb. Osim toga, tvrtka je u to doba u svom sastavu imala motele u Ježevu i na Bregani, a u Zagrebu samo hotele Panoramu i Jadran te Zagreb na Bundeku. Hotel Sheraton tek se počinjao graditi, kasnije smo po tržišnim cijenama kupili i Westin te International, a onda i investirali u hotele na dubrovačkom području. No, da se vratim na sami početak, HUP je privatiziran u skladu sa svim propisima koji su tada vrijedili, na temelju odluke o privatizaciji tadašnje Agencije za privatizaciju. Procijenjena vrijednost bila je oko 60 milijuna ondašnjih njemačkih maraka, iako su neke revizorske kuće vrijednost procijenile na 53 milijuna maraka, a ja sam kontrolni paket dionica tada kupio za šest milijuna maraka. Uzeo sam kredit uz kamatu od 7,5 posto. Na sličan način kako ljudi kupuju stanove na kredit, tako sam i ja založio svoju imovinu, uključujući i kuću. Nikada nije bilo nikakvog izvlačenja novca iz tvrtke putem cesija, kako neki danas pišu, a da me, pritom, i ne kontaktiraju i ne pitaju što ih zanima.
Koliko vam ostaje vlasničkog udjela i koliki utjecaj nakon što transakcija bude okončana?
Adris ima većinski udio i može suvereno donositi odluke. Ja sam zadržao 22,22 posto udjela u Expertusu, odnosno oko 13-14 posto u HUP-u. Ušao sam u partnerski odnos s kompanijom koja ima kapital i u koju imam povjerenja, a vjerujem da će moći raditi bolje od mene i ulagati više, i to pod povoljnijim uvjetima. Podržat ću sve odluke u korist razvoja, sigurno neću biti smetnja.
Znate li u kojem smjeru Adris dalje namjerava voditi vaše sad već bivše hotele i jeste li imali nekih uvjeta za nove vlasnike?
Nisam imao nikakve specijalne uvjete, ali o svemu smo, naravno, puno razgovarali. Grupa Adris sigurno će puno ulagati, a vjerojatno i dizati hotelsku kategoriju na višu razinu. Imat će hotele u Rovinju, našoj metropoli i Dubrovniku, što je pozicija koja daje puno mogućnosti za razvoj i fokusiranje na kvalitetu. Ne sumnjam da će raditi dobro, Maistra ima više hotela od HUP-a, imaju iskustvo i uvjeren sam da će ovakav razvoj događaja biti dobar za sva tri grada, ali i za hrvatski turizam u cjelini.
Očito nijedan od sinova nije naslijedio toliku strast prema hotelijerstvu kakvu vi imate, je li bila teška spoznaja da je prodaja obiteljskog blaga mudrija opcija?
Jedan sin jest u hotelijerstvu, ali drugi se fokusirao na pravo i odvjetničke poslove. I to radi uspješno i dobro. Da hotelijerstvo, na način kako sam ga ja radio, ostane obiteljski biznis, obojica bi se tome morala posvetiti. Nije bila realna opcija da sin pravnik u 56. godini uči novi zanat, a, kao što rekoh, ni da jedan sam ostane u tom poslu. Nakon mene bio bi to prevelik teret za jednoga, uspoređivalo bi ga se s ocem i kad napravi nešto dobro i kao napravi nešto manje dobro... Odlučio je sam krenuti u neke svoje poslovne vode. No, moram reći, ovaj posao nije jednostavan, ja ga radim punih 60 godina i mladom čovjeku to, ako je odgovoran, nije jednostavno preuzeti. A sinove sam odgajao da budu odgovorni. U svjetlu svega toga ne, nije bilo teško donijeti odluku o prodaji.
Kako planirate dalje, što ćete raditi?
Ostat ću predsjednik Nadzornog odbora HUP-a Zagreb. Kao što sam rekao, ne sumnjam u Adris, ali svojim ću iskustvom pokušati doprinijeti da se radi dobro, kvalitetno. Posla za onog koji hoće raditi uvijek ima. Ali, naravno, bit ću bitno manje aktivan nego dosad, kad sam snosio dnevnu odgovornost i vodio brigu o svakom detalju u svakom hotelu i za oko tisuću ljudi. Na koncu, moram se i malo odmarati...
Kako ćete se odmarati; dulje spavati ujutro, više putovati, ići na više kava...
Sve od toga i svašta pomalo, ha, ha.
Sve steceno posteno kao i nogi drugi