Što god je Sanader nedavno potpisao da će dati za dvjestotinjak tisuća zaposlenih, Bandić će im sve popapati. U najmanju ruku onima koji rade u Zagrebu. Odluka o poskupljenju komunalija sasvim sigurno neće ostati bez traga na rast inflacije u cijeloj državi, a za sobom će povući i rast komunalija u drugim gradovima. U prijevodu, život će poskupjeti, a i cijena poslovanja postat će viša, što znači da strelica i za druge domaće(!) proizvode i usluge već drhti prije negoli krene uvis. Koliko će porasti inflacija?
Na Sanaderovu žalost, malo će tko za to okriviti Bandića. Birači i inače ne dvoje čija je zapovjedna odgovornost, a Sanader je Bandiću u ruke dao sasvim uvjerljivo opravdanje: nakon što mu je država jednim potezom pera obrala vrhnje s gradskog proračuna, zapravo mu je jedini izlaz (dobro, hajde, u svakom slučaju - najlakši) - posegnuti što dublje u džep sugrađana. Ako želiš biti stanovnik metropole, budi spreman da na to platiš i svakojaki porez.
Božićni paketić sa šibama umjesto darova, osim Bandića, Hrvatima je poslao i guverner središnje banke Rohatinski. Ako najnovije mjere donesu rezultate, dogodine će im biti odobreno dvostruko manje novih kredita (ili bar dvostruko manje novca) nego ove godine. Banke nisu poštovale 'džentlmenski’ sporazum koji je nudio Rohatinski i kazna, evo, stiže. Teško da će zbog toga kamate porasti, no bankari će ipak morati donekle postrožiti kriterije za dobivanje kredita. Samo zato što ih HNB prisiljava, svakog drugog tko im pokuca na vrata morat će odbiti, i za to će im trebati neki izgovor. HNB ponovno svom snagom neselektivno udara po svim bankama - svima ista mjera, no banke koje najviše uvoze novac na tu su mjeru najotpornije (strane banke jednostavno nemaju što izguibiti). Pitanje je što će se dogoditi sa strukturom novih kredita?
Krediti poduzećima napokon su krenuli uzlaznom putanjom, no to bi se lako moglo poremetiti. Udio kredita građanima relativno će čak porasti, jer oni su još uvijek najpouzdaniji zajmoprimci. I što će se dogoditi s gospodarskim rastom? On se u Hrvatskoj posljednjih godina zasniva upravo na potrošnji i ubrzanom uvozu kapitala. Ako dosadašnje mjere nisu dale dovoljno rezultata (a očito nisu, jer ovako drastične nove mjere ne bi bile potrebne), ako je i dalje ponuda kredita ograničena isključivo (nesmanjenom) potražnjom, to znači da su i hrvatski građani plaćali dodatnu cijenu koju nisu morali.
Kapital je ionako uvezen (banke majke nesebično ih dijele svojim istočnim kćerima, po vrlo povoljnim uvjetima), no hrvatski građani i hrvatske tvrtke mogli su proći jeftinije. HNB bi, idealno, trebao reagirati samo ako procijeni da se građani i tvrtke previše zadužuju, da raste broj kredita koji nikad neće biti vraćeni. Prema dostupnim podacima, to nije slučaj. Ako hrvatsko gospodarstvo pokazuje znakove pregrijavanja (uz gospodarski rast od 3-4 posto?!?), onda bi to netko valjda trebao i reći.
U HNB-u, kao i u Ministarstvu financija, zapravo se rukovode samo jednom brojkom - koliki je odnos duga i BDP-a - i pokušavaju ga smjestiti u administrativno određene okvire domaćih projekcija i mastriških kriterija. Uzročno-posljedične veze u Hrvatskoj tradicionalno su pobrkane i ostat će sve tako dok ne pokrenemo ono osnovno - proizvodnju za izvoz.
