Ljudski kapital ključan je faktor ekonomskog rasta po svim relevantnim istraživanja pa tako postoje čvrsti dokazi da, primjerice, samo godina dana školovanja povrh srednje škole može pogurati rast ekonomije za jedan posto godišnje.
Slaba ulaganja u istraživanje
Hrvatska ne zaostaje za usporedivim državama po broju institucija, po broju učitelja ili udjelu upisanih učenika u osnovne i srednje škole, no zaostaje po kvaliteti i sadržajima koji se nude u obrazovnom procesu, naglasio je guverner HNB-a Boris Vujčić na predavanju o značaju ljudskog kapitala održanom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Istraživanja su pokazala da čak i relativno mala poboljšanja u kognitivnim sposobnostima radne snage mogu imati velike posljedice na ekonomsko blagostanje u duljem roku. Ako se uspoređujemo s drugim zemljama, Hrvatska čak ima visok udio studenata koji upisuju prirodne fakultete, no naši su učenici lošiji u usporedbi s drugima u standardiziranim testovima koji mjere obrazovna dostignuća, primjerice Pisa testovima. Nijedno naše sveučilište nije među 500 najboljih u svijetu, vrlo je slab transfer znanja u poslovni sektor, a ulaganja poduzeća u istraživanje i razvoj su skromna.
– To je ključni problem Hrvatske jer bez povećanja razine ljudskog kapitala ne može se očekivati ni rast BDP-a ni rast standarda. Obično se vjeruje da je financijski kapital naš glavni problem, no tvrdim da to nije tako. Ljudski nam je kapital ograničavajući faktor – naglasio je guverner.
Tako je već trideset godina
Vujčić je stoga pozvao da se provede strukturna reforma u nacionalnom sustavu obrazovanja kako bi se osigurale pretpostavke za bolji potencijalni rast u srednjem i dugom roku. Hrvatska je blizu prosjeka EU kada su u pitanju ulaganja u obrazovanje, no po kvaliteti bitno zaostajemo za drugima, što se preslikava i na naše stope rasta. Gleda li se dulji rok, Hrvatska stagnira zadnjih 30-ak godina, dok su ostale države digle ekonomije nekoliko puta.
Je istina je Hrvatska je umišljena zemlja gdje svatko misli kako je mjerodavan za davanje rješenja umjesto usvajanja potrebe zadovoljavanja i tuđih potreba gdje u lancu zaokruženja društva svatko nađe ono mjesto koje mu pripada . Ne postoji recept i sustav koji je savršen nego svaki ima potrebu nadogradnje i to konstantne . Naše znanje o funkcioniranju društva je nedovoljno i tu stvarno trebamo poraditi i naći konsenzus svih relevantnih čimbenika pa krenuti u razradu detalja koji donose boljitak i koji su prioriteti . Život na turizmu i nešto novca pristiglo od povratničkih doprinosa nije dovoljan za jedno društvo koje je pretrpano političkim kadrovima na svim razinama . Politika ne donosi prinos i u našem primjeru je ogroman teret koji zapravo koči napredak.